Papa Franjo je apostolskim pismom u obliku „motu proprija“ „Authenticum charismatis“, koje je potpisao na svetkovinu Svih svetih, u nedjelju 1. studenoga, izmijenio kan. 579 Zakonika kanonskog prava. Apostolsko pismo u cijelosti je objavila mrežna stranica nedjelja.ba.
Apostolsko pismo u obliku „motu proprija“
svetoga oca Franje
„Authenticum Charismatis“
kojim se mijenja kanon 579 Zakonika kanonskoga prava,
4. studenoga 2020.
„Jasni znak autentičnosti neke karizme njezina je crkvenost, njezina sposobnost da se skladno uklopi u život svetoga Božjeg naroda za dobro sviju“ (Ap. pobudnica Evangelii gaudium, 130). Vjernici imaju pravo biti upozoreni od pastira glede autentičnosti karizmi i pouzdanosti onih koji se predstavljaju kao utemeljitelji.
Razlučivanje crkvenosti i autentičnosti karizmi crkvena je odgovornost pastira partikularnih Crkava. Izražava se u pažljivoj brizi za sve oblike posvećenoga života, a posebno u ozbiljnoj zadaći procjenjivanja potrebe osnivanja novih ustanova posvećenoga života i novih družbi apostolskoga života.
Dolikuje odgovoriti na darove koje Duh pobuđuje u partikularnoj Crkvi, prihvaćajući ih velikodušno sa zahvaljivanjem, izbjegavajući pritom „da ne bi nesmotreno nastajale beskorisne ili za život nesposobne ustanove“ (Drugi vatikanski sabor, Dekret Perfectae caritatis, 19).
Zadaća je Apostolske Stolice pratiti pastire u procesu razlučivanja koje vodi do crkvenog priznavanja nove ustanove ili družbe dijecezanskog prava. Apostolska pobudnica Vita consecrata potvrđuje da životnost novih ustanova i družbi „treba procijeniti vlast Crkve, koja je nadležna za odgovorno ispitivanje kako bi se provjerila vjerodostojnost nadahnjujuće svrhe i izbjeglo pretjerano umnožavanje međusobno sličnih institucija, iz čega proizlazi rizik štetnog razbijanja u premale skupine“ (br. 12). Stoga nove ustanove posvećenoga života i nove družbe apostolskoga života moraju službeno biti priznate od Apostolske Stolice, kojoj jedino pripada konačni sud.
Odluka o kanonskom osnivanju od strane biskupa nadilazi područje biskupije i čini ga relevantnim u širem horizontu sveopće Crkve. Zapravo, po svojoj naravi, svaka ustanova posvećenoga života ili družba apostolskoga života, čak i ako je nastala u kontekstu partikularne Crkve, „kao dar Crkvi, nije izdvojena ili marginalna stvarnost, već joj intimno pripada, u samom je srcu Crkve kao odlučujući čimbenik njezina poslanja“ (Pismo posvećenim osobama, III, 5).
U tom smislu, određujem da se promijeni kan. 579 koji je zamijenjen sljedećim tekstom:
Dijecezanski biskupi mogu, svaki na svojem području, službenom odlukom valjano osnovati ustanove posvećenoga života, uz prethodno pismeno odobrenje Svete Stolice.
Propisujem da, ono što je određeno ovim Apostolskim pismom u obliku motu proprija, ima čvrstu zakonsku snagu, unatoč bilo kojoj suprotnoj stvari koja bi bila dostojna posebnog spominjanja, i neka se proglasi objavljivanjem u L’Osservatore Romano, stupajući na snagu 10. studenoga 2020., a potom neka se objavi u službenom glasilu Acta Apostolicae Sedis.
Dano u Lateranu, dana 1. studenoga 2020., na svetkovinu Svih svetih, osmu godinu mog pontifikata.
FRANJO