Na uočnicu blagdana sv. Filipa i Jakova 2. svibnja u crkvi i samostanu sv. Jakova na Višnjici u Dubrovniku, koji slave 800 godina postojanja, misu je predvodio o. Jozo Milanović, benediktinac s otoka Pašmana u koncelebraciji s upraviteljem župe sv. Andrije don Marinom Lučićem. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor župe sv. Andrije pod vodstvom prof. Luce Ćatić.
Predvoditelj slavlja potaknut pročitanim ulomkom iz Ivanovog Evanđelja (6, 22-29) spomenuo se sv. Benedikta koji je provjeravao one koji žele ući u zajednicu, samostan da li stvarno traže Boga, a provjeravao je tri stvari: molitvu, poslušnost i služenje.
Molitva pokazuje tražimo li stvarno Boga, kazao je propovjednik Milanović, poslušnost znači da dok molimo, slušamo što nam Bog govori kako ne bismo svojevoljno nešto radili. Služenja su bila jako teška jer je trebalo provjeriti je li taj koji je došao spreman služiti braći i bližnjima koji kucaju na samostanska vrata.
Citirao je i misao sv. Augustina: „Nikada ja tebe, Gospodine, ne bih pronašao, da ti nisi mene prvi tražio“, te poručio okupljenim vjernicima da Bog nas prvi traži, naše traženje je samo odgovor na Božje traženje.
Apostoli Filip i Jakov su tražili Boga i bili su sretni kad su ga našli, kazao je, a naše društvo je puno neiskrenog traženja Boga.
Dok slušamo poziv Isusa da ga tražimo i da ne radimo za hranu propadljivu te da tražimo ono što je vječno, trebamo ići putem sv. Jakova i drugih svetaca koji nam trebaju biti uzor te biti „ponizni“ i „mali“ jer samo tako možemo prepoznati jesmo li iskreni tražitelji Boga, zaključio je o. Milanović.
Poslije mise upriličeno je predavanje arheologa i povjesničara umjetnosti Ivana Viđena koji je okupljene vjernike kroz prikazane slajdove upoznao s poviješću samostana i crkve sv. Jakova.
Godine 1222 vlastelin Miho Gundulić i njegova supruga Dobroslava ravnopravno su dali donaciju dubrovačkim benediktincima da se osnuje samostan sv. Filipa i Jakova. S vremenom je naziv za samostan ostao samo sv. Jakov od Višnjice kako ga nazivaju svi povijesni dokumenti, a Višnjica je vjerojatno bio zaselak na ovom području.
Benediktinska baština na području bivše Dubrovačke Republike nije mala, a sv. Benedikt je svetac obiju Crkava. Viđen je također govorio i o drugim sačuvanim umjetninama koji su se vjerojatno nalazili u ovom samostanu. Kazao je i kako najstarija fotografija Dubrovnika potječe iz šezdesetih godina 19. stoljeća i na njoj se vidi ovaj samostan. Samostan je zatvoren padom Republike.
Krajem prošlog stoljeća napravljena su istraživanja s ciljem što bolje zaštite samostana i crkve, koji su značajan renesansni graditeljski pothvat do danas nedovoljno istražen i prepoznat u javnosti.
Mario Mioč Vuletić
