Dubrovački biskup mons. Roko Glasnović posjetio je na četvrtu korizmenu nedjelju, 27. ožujka Dom za starije i nemoćne osobe „Domus Christi“ u Dubrovniku te je s korisnicima i djelatnicima slavio euharistiju.
Kažu neki da kad bi od Biblije ostao samo ovaj dio – 15 poglavlje iz Evanđelja po Luki, to bi bilo dovoljno da nam pokaže kakva je Božja, Očeva ljubav prema nama, kazao je u homiliji dubrovački biskup. Tumačeći Isusovu prispodobu o Milosrdnom Ocu koja se čitala kao nedjeljno evanđelje mons. Glasnović je primijetio kako smo svi mi ponekad i mlađi i stariji sin, no Ocu je najteže. Mlađi sin je sve potrošio i osiromašio ali „došavši k sebi“ vratio se u očevu kuću. Otac dočekuje mlađeg sina u zagrljaj sa, slikovito je to predočio propovjednik, rukama majke i oca. Poslije je otac protumačio starijemu sinu da se treba radovati bratu koji „bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se“. I da sve što ima otac ima i stariji sin.
Kapelan doma don Slavko Grubišić je zahvalio biskupu na predvođenju mise, a ravnateljica Mirjana Vujnović je toplim riječima izrazila zahvalnost novom biskupu na pohodu Domu što je posebice obradovalo i ohrabrilo osobe starije životne dobi koje tu žive.
Povijest najpoznatijeg dubrovačkog doma za smještaj starijih i nemoćnih osoba seže u 1347. godinu kada su zabilježene prve vijesti o namjeri starih Dubrovčana da u svom Gradu sagrade hospital (ubožište). Malo vijeće na svojoj sjednici od 30. siječnja 1371. godine je izabralo tri vlastelina naredivši im da nađu pogodno mjesto za gradnju skloništa za siromahe. Dubrovački kroničar Ivan. M. Gundulić zabilježio je u svojoj kronici da je te godine u Dubrovniku sagrađena bolnica za bolesne siromahe pod imenom „ Domus Christi“. Zgrada se nalazila s južne strane ženskog samostana sv. Klare u Gradu.
Prvih godina XV. stoljeća ovaj se hospital često spominje u dubrovačkim arhivskim izvorima. U njega u početku nisu primani bolesnici nego je to bilo samo sklonište za siromahe i to siromašne žene, što se kroz povijest mijenjalo. Mnogi Dubrovčani rado su se pred smrt sjećali ovog ubožišta, pa su u svojim oporukama ostavljali stanovite svote siromasima koji su u njima boravili. Za cijelo vrijeme svog rada Dom je sačuvao plemenitu skrb o starim, bolesnim, nemoćnim i socijalno ugroženim osobama. I danas djeluje na istoj lokaciji.
A.T.
