Novu školsku i nastavnu godinu u kapelici Biskupskog sjemeništa u Dubrovniku započelo je u ponedjeljak, 9. rujna devedeset dvoje učenika i dvadesetak nastavnika Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti u Dubrovniku. Euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u suslavlju s novim ravnateljem gimnazije i rektorom sjemeništa mr. don Josipom Lebom i generalnim vikarom don Hrvojem Katušićem. Pozdravljajući sve okupljene biskup je poželio dobrodošlicu novom ravnatelju te izrazio zahvalnost dosadašnjem. Nakon misnog slavlja kojeg su sami animirali, učenici su pošli u učionice gdje su dobili raspored sati.
Biskup je posebice pozdravio učenike prvih razreda koji su prvi put u ovoj školi, te zahvalio onima kojima je ovo posljednja godina. Njima je zadaća svojim životom, pristupom, prije svega radosnim življenjem ‘biti učenici ove škole’ također biti primjer i ohrabrenje svima drugima, osobito onima koji tek započinju, kazao je uvodno biskup.
Riječi iz poslanice sv. Pavla Kološanima (Kol 1, 24 – 2, 3) da se Pavao raduje dok trpi za one kojima je poslan, biskup je posebno stavio na srce ravnatelju, profesoricama i profesorima te djelatnicima škole rekavši kako bi i on želio da se oni raduju dok se trude, trse pa i trpe kako bi ovim mladima prenijeli vrijednosti i znanja, osobito poučavajući ih u svoj mudrosti kako bi ih doveli do konačnog cilja, a i to je uloga jedne katoličke škole, „savršenstvu u Kristu“. Želio bih da u vama bude ovaj Pavlov žar, poručio je biskup Uzinić.
Učenicima je na razmišljanje stavio evanđeoski događaj (Lk 6, 6-11) u kojem Isus subotom ozdravlja čovjeka usahle desnice protumačivši kako cilj nije bio toliko fizičko ozdravljenje te osobe nego ozdravljenje onih drugih, farizeja i pismoznanac, za činiti dobro, a ne zlo. „Htio bih da svi vi kroz ove dane u školi ‘ozdravite’, pročistite svoj pogled za druge i za sebe, i da znate da se uvijek bez obzira na cijenu, žrtvu, trpljenje više isplati činiti dobro nego zlo. I da za činiti dobro ne treba tražiti neke posebne okolnosti nego dobro uvijek treba činiti“, kazao je biskup.
Potom je svima pročitao ulomak iz papine posinodalne pobudnice „Cristus vivit“ u kojem papa Franjo govori i o školama te kaže da je škola povlašteno mjesto unaprjeđenja osobe. Papa nastavlja kako je školama, osobito katoličkim, potrebna i samokritika. Biskup je izrazio nadu da u ovoj školi postoji snaga za kritički osvrt kako bi se svi poboljšavali te da imaju mehanizme koji im u tom pomažu. Zatim je iznio općenite kritike iz tog dokumenta koje mogu poslužiti kao ispit savjesti.
Prva od kritika je da postoje one katoličke škole koje se organiziraju samo zato da čuvaju samoopstojnost. Ako bi škola bila sama sebi svrha, a ne bi joj učenici i njihovo napredovanje bili cilj, onda bi se ona trebala ispitati nad svojom opstojnosti.
Strah od promjena i zatvaranje pred stvarnim i izmišljenim opasnostima koje promjene nose sa sobom, druga je kritika koju je biskup spomenuo te se u tom kontekstu osvrnuo i na promjenu koju donosi kurikularna reforma ‘Škola za život’ a koja je bila jako izložena kritikama. „Ja vjerujem da je potrebno dati šansu i tim promjenama s nadom da će one učiniti naše škole boljim. S druge strane i mi trebamo učiniti sve da bi te promjene bile prihvaćene, da se ne bismo zatvarali nego da bismo iz tih promjena uzeli najbolje. Naravno, kritički se osvrćući na ono što smatramo da nije dobro“, kazao je biskup. Dodao je i kako katolička škola možda daje neke mogućnosti koje druge škole ne daju.
Treća papina primjedba je „škola bunker“ koja štiti mlade od zabluda izvana što za posljedicu ima to da kada mladi iziđu iz tih škola osjećaju veliki raskorak između onoga što su učili i svijeta u kojemu trebaju živjeti. Škola treba pripremiti za život, kazao je biskup, ne možemo mi ovdje živjeti u nekom paralelnom svijetu i ne voditi računa o onom što se događa izvan tog svijeta, o stvarnom svijetu u kojem ljudi žive. Biskup je o citirao papu: “I vjerske i moralne vrijednosti koje su im ondje usađivane nisu ih pripremile da uđu u sraz sa svijetom koji se s njima izruguje i nisu naučili tako moliti i živjeti vjeru da molitveni i vjerski život mogu lako održati usred razornog i brzog tempa današnjeg društva.“
To je kritika, ali i poziv nastavnicima, da pomognu mladima naučiti moliti i živjeti vjeru tako da to mogu nastaviti i kad iziđu iz ove škole, dodao je biskup. Spomenuo je i kako je najveća radost odgojitelja kad vidi da njegov učenik postaje snažna, dobro integrirana osoba, protagonist zbivanja, osoba sposobna davati, a za to bi ova škola ove mlade ljude trebala pripremati.
Biskup je također skrenuo pozornost i na to da bi katolička škola trebala biti prostor za evangelizaciju i davati najbolje moguće obrazovanje, o čemu detaljnije govori papa u pobudnici. Završio je primjerom iz grčke mitologije, kojeg navodi i papa, te poželio učenicima da umjesto primjera Odiseja koji je svojim mornarima začepio uši voskom kako ih ne bi privukao zov sirena radije uoče primjer Orfeja koji je svirao još ljepšu melodiju koja je očarala sirene.
„Želio bih da to bude zadaće ove škole. Da naučite ‘svirati i pjevati’ ljepše od sirena kako biste ne samo mogli odoljeti izazovima sirena koje vam nastoje oduzeti smisao života nego kako biste svojim životom mogli privući i promijeniti sirene“, zaključio je biskup. Zazvao je Duha Svetoga za blagoslov nove školske godine.
Na kraju mise sve okupljene je pozdravio i zahvalio im novi ravnatelj klasične gimnazije mr. don Josip Lebo rekavši kako će nastojati poticajne riječi ispunjavati koliko budu mogli prema svojoj savjesti i znanju kako bi svi zajedno rasli u ljubavi, zajedništvu i dobroti.
A.T.
Fotografije: Šime Zupčić
