„Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš“, riječi su misnog čitanja kojima je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić započeo homiliju na večernjoj pontifikalnoj misi 13. siječnja u prepunoj dubrovačkoj katedrali, a koja je bila namijenjena za žrtve tragedije koja se prije četiri dana dogodila u hidroelektrani u Platu te za njihove obitelji.
Nije lako naći riječi utjehe
Te riječi posebno zvuče u ozračju teške tragedije koja se prije nekoliko dana dogodila u našoj biskupiji i koju svi još prolazimo, kazao je biskup, a u kojoj su poginuli Ivica Zvrko iz konavoskog sela Drvenik, župa Pridvorje koji je danas sahranjen, Mato Maškarić, koji je živio u Dubrovniku, a porijeklom iz župe Smokovljani u kojoj će se sutra održati njegov sprovod, nestali Davor Pozniak iz župe sv. Andrije u Dubrovniku, za kojim se još traga i za kojeg Bogu upućujemo molitvu da bude što prije pronađen i šestorica ozlijeđenih koji se oporavljaju u dubrovačkoj bolnici. Dodao je i da su žrtve svi oni koji su pogođeni ovom tragedijom, osobito obitelji, prijatelji, radni kolege, kao i svi mi koje je pogodila ova tragedija.
„Živima je, uz naše suosjećanje, molitvu i pomoć koju im možemo pružiti – osobito kad je riječ o potrazi za Davorom – potrebna i riječ utjehe. Ta se riječ utjehe osobito očekuju od nas svećenika. A nije ih ni nama lako naći. Jer sve što kažemo može zvučati banalno, mogu biti prazne riječi bez sadržaja“, ustvrdio je biskup Uzinić te nastavio: „Ali da to ne bi bilo tako, važno je da sebi posvijestimo da nismo mi ti koju daju i mogu dati riječi utjehe, nego da je to Gospodin. On nas šalje i govori nam po proroku: ‘Tješite, tješite moj narod!’“
Potražiti utjehu u Božjoj Riječi koja se nastanila među nama
Dubrovački biskup je potom uputio okupljene da utjehu potraže u Božjoj Riječi koja se nastanila među nama, o čemu se više puta slušalo u božićnom vremenu koje završava. „Božja Riječ, Sin Božji, postao je čovjek da bi mogao u svemu biti dionik našeg život. I naših radosti, u koje zasigurno spadaju i sve one godine života koje su nam darovane u našim najbližima. I naših žalosti, u koje se zasigurno mogu ubrojiti i tragedije poput ove koja je nas pogodila.“
Blagdan Krštenja Gospodinova, kojim se liturgijski prisjećamo Isusovog krštenja na Jordanu, sastavni je dio iste poruke, a to je poruka o Bogu koji je u Isusu iz Nazareta postao dionik naše ljudske stvarnosti, nastavio je biskup. „Ali još i više od toga to je poruka o Bogu koji je u Isusu Kristu postao dionik naše ljudske stvarnosti, da bi tu našu ljudsku stvarnost otkupio i uzdigao na razinu božanske stvarnosti. Ta se važna poruka u događaju Isusovog krštenja pretvorila u teofaniju ili bogojavljenje, koje je evanđelist Luka ovako opisao: ‘I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina!’“
‘Ti si sin moj, kći moja ljubljena! U tebi mi sva milina!’
Upravo te riječi dubrovački biskup je istaknuo kao riječi utjehe, „riječi koje nisu prazne riječi u nijednoj situaciji, a osobito ne u situaciji tragedije jer one nam govore da je za nas u Isusu Kristu ‘rastvoreno nebo’, odnosno da u njemu i kad izgubimo ovozemaljski život ne prestajemo živjeti nego postajemo dionici života u Boga. Ove nam riječi govore i o Duhu Svetome koji je i nama poslan da nas hrabri i snaži svojom milošću u svim životnim situacijama, pa i u ovakvoj kroz koju prolazimo ovih dana. I osobito, ove nam riječi prenose važnu poruku, poruku koju je Očev glas koji se čuo u Isusovom krštenju izgovoren nad svakim od nas, nad svakim čovjekom: Ti si sin moj ljubljeni, kći moja ljubljena! U tebi mi sva milina!“ Te riječi govore da je Božji Sin u Isusu iz Nazareta sišao k nama „da bi nas pronašao u svim našim situacijama, uključujući i one za koje mislimo da je Bog od njih daleko samo zato da bi nas iz te naše situacije izveo, i onda kad mi mislimo da nema izlaza, i uveo nas, u sebi samome jer on Isus Krist je nebo koje se rastvorilo za nas ljude, u zajedništvo Presvetoga Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga.“
Potom je biskup kazao kako će se ovih dana čuti različite riječi i poruke u odnosu na tešku tragediju koja je pogodila ovaj dio naše domovine i sve nas, a osobito članove obitelji smrtno stradalih i stradale koji su preživjeli, te istaknuo: „Neke će od njih biti više, druge manje utješne. Neki glasovi, koji se ponekad rađaju i u nama samima, u našim sumnjama i pitanjima, našim zašto, koji su osobito aktualni u ovakvim situacijama, kao i općenito situacijama nesreća i patnje nevinih, mogu biti utješni samo ako dozvolimo da se u te glasove, u vjeri i molitvi, umiješa i jedan nježni, jedva prepoznatljiv glas, glas koji je u krštenju, a zapravo u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista jasno odjeknuo, a Bog ga izgovara i nad svakim od nas, izgovara ga vjerujemo danas osobno i našoj poginuloj braći, želi da ga čuje i naš nestali brat kojeg još tražimo, i naša ozljeđenja braća, i obitelji, i prijatelji, i radne kolege, a i svi mi. Taj nježni, jedva prepoznatljiv glas, ponekad u tragediji gotovo nečujan, je glas: Ti si sin moj, kći moja ljubljena! U tebi mi sva milina!“
Poželio je na kraju da te Božje riječi: Ti si sin moj, kći moja ljubljena! U tebi mi sva milina!, budu odgovor na Božji poziv: „Tješite, tješite moj narod, govori Bog naš“, dodavši da drugih zapravo nemamo te neka nam svima donesu tako potrebnu utjehe.
Angelina Tadić