Na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina u subotu, 9. lipnja u župi sv. Mihovila u Vignju dubrovački biskup mons. Mate Uzinić podijelio je sakrament Potvrde 11-orici krizmanika tijekom misnog slavlja kojeg su koncelebrirali domaći župnik don Josip Lebo te upravitelj franjevačkog samostana u Orebiću fra Šimun Romić.
Biskup Uzinić uvodno je u svojoj propovijedi istaknuo kako krizmanici danas kada potvrđuju svoje krštenje i primajući Duha Svetoga i njegove darove na jedan novi način se žele uključiti u život Crkve i ove župne zajednice. Biskup je kazao kako se zapravo treba dogoditi da krizmanici postanu svježina za ovu župnu zajednicu, da unesu novih duh i novu radost. Također je pohvalio ministrante što su došli na ovo misno slavlje, kao i što su krizmanici i krizmanice sudjelovali čitajući u službi riječi te je izrazio nadu da će tako nastaviti i nakon krizme.
Tumačeći evanđeoski ulomak biskup Uzinić je naznačio kako se možemo susresti s tri skupine osoba u njihovom odnosu prema Isusu. Kao prvu skupinu biskup je naveo mnoštvo koje je došlo sa svih strana sa svojim potrebama i željama.
,,Čuli su za Isusa, vidjeli su što čini. Svidjelo im se to. Osjećaju da im on može pomoći. Kaže evanđelist da ih je bilo toliko da nisu mogli ni jesti.“
Kao drugu skupinu biskup je naveo takozvane pismoznance, koji su prema evanđeoskom ulomku sišli iz Jeruzalema, a pripadali su eliti Izabranog naroda, a također su imali političku i vjersku moć.
,,Oni su došli zbog tog jer su čuli o Isusu, jer su vidjeli što on čini, ali njihov motiv nije isti kao i kod mnoštva. Oni su, kaže evanđelist, došli komentirajući da ono što Isus čini, čini s đavlom, te da to nije od Boga. Na kraju će ga predati i ubiti zbog tih razloga, ali zapravo zbog svoje zavisti jer vide da on svojim djelovanjem smanjuje njihovu moć i njihov utjecaj. Ono što osobito loše čine, iako vide i razumiju bolje od mnoštva, jest da je Isus ostvarenje onoga o čemu je progovorilo današnje prvo čitanje, ali i mnogi drugi trenutci u povijesti Izabranog naroda, mnoga druga biblijska mjesta i mnogi drugi proroci. Da se to na Isusu ostvarilo oni to razumiju, oni to vide. Ali umjesto toga kažu đavo se tu događa. To Isus naziva grijeh protiv Duha Svetoga. Spoznati da je on Krist, da je on Mesija, da je on Spasitelj, i zbog svojih sebičnih interesa to odbacivati. I ne samo da ga se odbacuje nego se smišljaju laž i kleveta.“
Biskup je kazao kako treću skupinu koju evanđelist spominje dva puta, a koja je motivirana i mnoštvom ali se nalazi i pod utjecajem pismoznanaca, naziva ”njegovim”.
,,U drugom dijelu evanđelja čak to dodatno pojašnjava: majka njegova i braća njegova. Tko su ti njegovi? Evanđelist ih tu prikazuje u negativnom kontekstu. Kaže na početku da su njegovi čuvši to što on čini, da nema vremena ni za jesti, došli da ga obuzdaju. Jer se govorilo da je izvan sebe. To izvan sebe što se govorilo dolazi iz škole pismoznanaca. To izvan sebe znači – poludio je. Pa i njima se činilo da se nešto čudno događa s Isusom. Trideset godina je živio normalnim životom, odjedanput je napustio obitelj, otišao je u pustinju, počeo propovijedati, činiti čuda, nema vremena ni za jesti, ugroženo mu je zdravlje. Obitelj je sigurno zabrinuta. U drugom dijelu vidimo da stoje vani i čekaju da on dođe k njima.“
Biskup Uzinić se zapitao tko su zapravo ti ”njegovi” te dodao kako na prvu možemo prihvatiti što kaže evanđelist Marko, ”majka njegova i braća njegova”, ali kako se to čini problematično zbog dva razloga.
,,Prvi je kada je u pitanju njegova majka. Zar mi možemo povjerovati da je njegova majka Marija pomislila da je njezin sin poludio? Da je on doista izvan sebe, da ne zna što radi. Ona koja je cijeli svoj život stavila u službu Bogu, koja je, evo danas je spomendan Bezgrešnog Srca Marija, o tim stvarima koje nije razumjela, razmišljala i pretresala u svome srcu. Drugo su braća. Odakle braća? Isus je začet po Duhu Svetome od Marije koja je, kako Crkva naučava, bila djevica prije poroda, u porodu i poslije poroda. Sv. Josip je samo njezin zaručnik. Odakle braća? Dakle, zbog ovih dviju stvari postaje problematično. Braća se tumači činjenicom da se izraz brat i sestra nekad koristi za bliske rođake, a to se činilo i u Isusovom vremenu. Onda to možemo na takav način razumjeti.“
U nastavku propovijedi biskup Uzinić se zapitao je su li to doista Isusova Majka, je li to doista Isusova uža obitelj. Pojasnio je kako, da bismo odgovorili na to pitanje, trebamo ući u ozračje koje evanđelist Marko piše te dodao kako Marko ne piše kao kroničar, nego da on piše poruku spasenja i piše je iz svog vremena.
,,A što se to događa u njegovu vremenu? Događa se mnoštvo, koje ne pripada Izabranom narodu, a koje je sve više zainteresirano za Isusa i njegovu poruku i koje ulazi u Crkvu. Događaju se i pismoznanci, vođe izraelskog naroda koje se bore protiv Crkve, koji se bore protiv kršćanstva. Jedan od učenika je već ubijen. Ubijen je Stjepan. Započeli su progoni, najprije u izraelskom narodu. I postoji velika većina Izabranog naroda. Izraelski narod je i Isusova majka, članovi izraelskog naroda su Isusova braća i sestre koji ne znaju što bi napravili. Pod utjecajem su ovih svojih vođa, a opet vide da se nešto događa, da se mnoštvo okuplja, oni koji bi htjeli Isusa, koji su bili oduševljeni onim što je on činio. Možda su se i pokajali zbog onog: Raspni ga, raspni. Ali ne znaju što bi s njim, ne uklapa se u ono što je bilo prije, u onaj život prije. Ne uklapa se u svakodnevnicu, ne uklapa se u ono poštivanje Zakona kako je bilo od početka. Htjeli bi ga, ali ga žele obuzdati. Žele se susresti s njim, ali ne žele na način da prihvate njega u njegovoj novosti, novosti evanđelja, novosti evanđeoske ponude koja je ponuđena svima. Nego žele da se on vrati, da on iziđe, da on dođe k njima, da se on njima prilagodi.“
Također, mons. Uzinić je rekao kako kada evanđelist Marko koristi pojam ”njegovi” kad govori o njegovoj majci, o njegovoj braći on zapravo misli na članove izraelskog naroda, koji nisu bili spremni i sposobni ući u kuću, ući u Crkvu, susresti se i promijeniti sebe i svoj život, nego žele sebi opet uzeti Isusa i prilagoditi ga sebi.
,,Što to danas ima s nama? Što to danas ima u ovom događaju? To je to danas njegov? To su to danas – u kontekstu 21. stoljeća, naše Dubrovačke biskupije, ove župe Viganj i vaše krizme – ti njegovi, Isusova majka, braća i sestre? Ja mislim da je odgovor da ste to vi, dragi krizmanici, odnosno svi mi. Po svom krštenju, po sakramentu potvrde vi to potvrđujete. Postali ste i postajete Isusova braća i sestre, Isusova majka kao članovi Crkve, koja je naša majka. U tom kontekstu Isusova majka. Ja želim zahvaliti vašim roditeljima što su omogućili vašim sinovima i kćerima po krštenju, po kršćanskom odgoju, po uključenosti u Crkvu, da budu Isusova braća i sestre, da budu zajednica Crkve zajedno s vama. Hvala i cijeloj ovoj župnoj zajednici, vjeroučiteljima, župnicima sadašnjim i bivšim. Svima koji su vam na bilo koji način pomogli da imate ovu povezanost s Isusom, da Isusa osjećate kao svoga.“
Biskup Uzinić je poručio krizmanicima kako moraju paziti da se ne dogodi ono što se događa mnogim krizmanicima i mnogim od nas, a to je da samo formalno po krsnom listu, po ubilježbi u matici krizmanika budu Isusova rodbina, Isusova braća i sestre, Isusova Majka.
,,Zapravo ga želimo obuzdati, ne prihvaćamo njegov vrijednosni sustav, njemu želimo nametnuti svoj sustav vrijednosti nastavljajući živjeti kao da nemamo veze s njim. Njegova smo majka, braća i sestre a ostajemo vani, ne dolazimo na misna slavlja, ne razgovaramo s njim u molitvi, osobnoj, obiteljskoj još manje. Ne prihvaćamo njegovu ulogu, nego želimo da se on prilagodi nama. Eto, to je ono što nam želi poručiti evanđelje upozoravajući nas kako ne bismo smjeli biti takva Isusova rodbina. Nego kakvi bismo trebali biti? Što se to od nas vas kao kršćana očekuje? U uvodnom pozdravu krizmanika je rečeno kako želite živjeti kao kršćani i svjedočiti svoje kršćanstvo. Eto to je ono na koji je način potrebo biti Isusova majka, braća i sestre. Kao što je to bila Marija, kao što su to bila njegova braća. Jedan on njih je sv. Jakov, autor poslanice sv. Jakova koji je bio jedan od prvaka jeruzalemske Crkve. Nije dovoljno samo imat krsni list, nije se dovoljno krizmat. Nego što je još potrebno? Što kaže danas Isus? »Kažu mu: Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka’.“
Mons. Uzinić je kazao kako je vršiti volju Božju ono što se od nas kršćana očekuje, odnosno činiti ono što Bog želi, a ne što ja hoću. Napomenuo je kako ne valja tražiti od Boga da se On prilagodi meni, nego se truditi svoj život uskladit s Božjom voljom.
,,Nemojte ostati izvan Crkve, kritizirati, a imamo puno puta što kritizirati, nego uđite unutra i djelujte. Evo htio bih da danas, dragi krizmanice i krizmanici, shvatite upravo takvo svoje poslanje. Da počnete, u osluškivanje Božjeg odgovora, na različite načine preuzimati svoju odgovornost u Crkvi. Čitanje na misnim slavljima je jedan od modela kako se uključiti u Crkvu, uzeti svoje mjesto i poziciju. Uzeti svoju poziciju unutar one obiteljske Crkve i unutar vaše biskupijske Crkve, i s kritikom ako nešto nije dobro. Upozoravati, ali ne kao da si ti vani, nego kao oni koji su kršćani, kao oni koji su unutar Crkve. Iz Crkve ulaziti u društvo, kao kršćani. I mijenjati to društvo, činiti ga boljim. Pada mi na pamet, Knjiga postanka i prvi grijeh. Ne biti oni koji se skrivaju od Boga, ali onda zbog svoje pogreške optužiti druge, na kraju i Boga. Žena mi je dala, zmija me prevarila. Dakle ne optuživati druge, ne upirati prstom, nego vidjeti što vi možete napravit, koja je vaša odgovornost, u skladu s onim što je Božja volja. To nije lako. Ali zato i dobivate Duha Svetoga. Zato i dobivate njegovu pomoć da s njim surađujete.“
Biskup je naveo kako od danas krizmanici dobivaju i svoje kumove te se obratio kumovima kako se kroz današnje evanđelje govori o rodbinskoj povezanosti između Isusa i nas te kako se s ulogom kuma događa nova duhovan povezanost, duhovno srodstvo, između kumova i krizmanika.
,,Nemojte zato biti kumovi samo danas nego nastojte biti kumovi od danas. Kao rođaci brinući se, pa čak ako treba obuzdavajući vaše krizmanike ako nisu onakvi kakvi bi u skladu s kršćanskim pravilima i Božjom voljom. Ali, dragi krizmanici i kumovi, niste sami, svi mi smo mi po krštenju i potvrdi postali jedni drugima braća i sestre. Zato se i međusobno pomažimo i poučimo, ali imajmo sigurnost, da su s nama i oni koji su nas prethodili, naši sveci i svetice, ali i Blažena Djevica Marija kojoj je majka Crkva ali i koja je majka Crkvi. Ona koja ima Bezgrešno Srce, srce u kojim stalno razmišlja i razmatra o Isusu, ali ja vjerujem da ona to srce ima i s nama. Srce, puno ljubavi kojim razmišljao o svakome od nas i svakog od nas prati svojim zagovorom.“
Sljedećeg dana, 10. lipnja, na 10. nedjelju kroz godinu, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić podijelio je sakrament potvrde šestorici krizmanika u župi Pohođenja Marijina u Orašcu pod misom koju je koncelebrirao domaći župnik salvatorijanac p. Dariusz Nowak. Također, istog dana u župi sv. Mihajla u Kliševu podjelio je krizmu trojici kandidata tijekom mise koju je koncelebrirao domaći župnik don Miho Litić.
D.T.
Fotografije: Boris Poluta / Miljenka Ravlić / Župa Kliševo