Branitelji i članovi njihovih obitelji sudjelovali su na duhovnoj obnovi koju je prvi put za njih predvodio dubrovački biskup Roko Glasnović u subotu 22. ožujka u lapadskoj crkvi sv. Mihajla u Dubrovniku.
S obzirom na to da se duhovna obnova odvijala u korizmenom vremenu sudionici su sudjelovali na pobožnosti križnog puta. Molio se Domovinski križni put koji u razmatranja o posljednjim danima Isusova života na zemlji i njegovoj žrtvi za ljude uključuje i promišljanja o žrtvi koju su branitelji podnosili braneći dom i domovinu, živote sunarodnjaka i drugih ljudi.
Tijekom duhovne obnove sudionici su imali prigodu za ispovijed, a potom su sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup Glasnović koji je u propovijedi tumačio najljepše biblijske stranice, Isusovu prispodobu o milosrdnom Ocu. „Riječ Božja želi dodirnuti naše srce“, poručio je biskup.
Govorio je o tome kako je jako važno kakvu sliku osoba ima o Bogu, upozorio na neke krive slike te istaknuo onu poruku o Bogu koju je Isus ljudima priopćio: Bog ljubi ljude i milosrdan je prema njima. „Kakav je naš Bog, naša slika o Bogu, takve međuljudske odnose i mi stvaramo“, istaknuo je dubrovački biskup te pojasnio kako u svakom čovjeku postoji i mlađi i stariji sin opisani u prispodobi te da je potrebno truditi se biti poput oca.
Bog je postao čovjekom, da mi ljudi postanemo božanski, kazao je biskup i naglasio potrebu vjere, nade i ljubavi u svakodnevnom životu.
S biskupom je koncelebrirao don Jerolim Lenkić, župnik iz Pakoštana. Sestra Zorana Prcela je predvodila liturgijsko pjevanje, a na misi je pjevala i klapa Subrenum.
Duhovnu obnovu organizirao je Gradski ogranak Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata i Udruge maloljetnih branitelja Dubrovnika u suradnji s Dubrovačkom biskupijom i brigadirom Antom Žonijem Maksanom iz Pakoštana.
Župnik župe sv. Mihajla don Frano Kuraja zahvalio je organizatorima što su lapadsku crkvu odabrali za svoju duhovnu obnovu izrazivši nadu kako će im ova kratka duhovna obnova biti poticaj da se mogu nositi s ranama i tjeskobama s kojima se susreću i koje njih i njihove obitelji prate kroz život.
Na kraju duhovne obnove okupljenima se obratio brigadir Maksan ohrabrujući branitelje i članove njihove obitelji i obitelji poginulih branitelja na njihovom putu i potičući ih da ga žive u otvorenosti Duhu Svetomu. Također je poželio da se i drugi branitelji uključuju u ovakve susrete u budućnosti i da, bez obzira na različitost razmišljanja, grade zajedništvo kakvo su imali u obrani domovine.„Bili smo spremni dati život, kao što ga je Bog dao za nas. To je vjera i hrabrost“, kazao je. „Ne bojmo se vjere, ne bojmo se pružati mir i ljubav jedni drugima.“
Angelina Tadić
