Spomen-obilježje za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku predstavljeno je u utorak 12. svibnja ispred spomenika u Gružu. Svečanosti su nazočili roditelji poginule djece i brojni sugrađani, a molitvu za djecu stradalu u ratu predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović.
Ovaj je grad prijatelj djece, kazao je biskup Glasnović podsjetivši kako su prije svečanosti na misi proslave zaštitnika Dubrovačko-neretvanske županije sv. Leopolda Bogdana Mandića molili za svu poginulu djecu. “Krist ne zaboravlja ni jedno dijete. Ni jedno ime nije izgubljeno pred Bogom”, poručio je biskup. Osvrćući se na spomenik koji prikazuje petnaest slomljenih olovaka u pastelnim bojama, nastavio je: “Ovim olovkama i bojicama se piše, a Bog je djecu u svoj dlan upisao i ona u Bogu žive vječno.”
“Spominjući se poginule djece osjećamo da je ranjeno nešto duboko u nama i u srcu čovječanstva”, primijetio je biskup dodavši kako u ovoj prigodi mole za svu poginulu djecu, osobito djecu stradalu u Domovinskom ratu, ali i u svim ratovima svijeta te za njihove roditelje koji nose križ koji ne može potpuno razumjeti nitko osim Boga.
“Molimo i za žive, da današnja djeca odrastaju u svijetu gdje će više vrijediti čovjek nego mržnja, više dijalog nego oružje, više ljubav nego osveta”, poručio je dubrovački biskup te podsjetio na Isusove riječi da moramo postati poput djece ako želimo ući u kraljevstvo nebesko. Izrazio je vjeru da “Krist koji je rekao: Pustite dječicu k meni, u svom zagrljaju čuva svako nevino dijete zauvijek.”
Prigodnim riječima okupljenima su se obratili predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković i predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske županije Marija Lukšić. Sam proces izrade i idejni koncept javne skulpture predstavio je akademski kipar i jedan od autora Dalibor Stošić.
Predsjednica Udruge i majka poginulog djeteta Lukšić podsjetila je kako je u Domovinskom ratu stradalo 402 djece te je u prigodi predstavljanja ovog spomenika pročitala imena petnaestero djece stradale na dubrovačkom području. Mjesec svibanj je za mnoge hrvatske obitelji postao mjesec najtežih sjećanja i jedan od najkrvavijih mjeseci za djecu stradalu u Domovinskom ratu. “Dok su druga djeca u svijetu crtala proljeće, naša su djeca učila što znače sirene, podrumi, skloništa i rastanci”, kazala je Lukšić i istaknula kako spomenik treba postati mjesto opomene da se ne zaboravi i ne ponovi te da mir nije nešto što se podrazumijeva, nego vrijednost koja se čuva istinom, ljubavlju i odgovornošću prema budućim generacijama. Narod koji zaboravi svoju djecu, zaboravio je i na svoje srce, poručila je.
Premijer Plenković je među ostalim kazao kako simbol slomljenih olovaka podsjeća kako je u teškim okolnostima nastala slobodna suvremena Hrvatska čiji je temelj Domovinski rat. Naveo je i kako su Vlada i Sabor prošle godine donijeli odluku da 3. svibnja bude spomendan na svu stradalu, poginulu djecu u Domovinskom ratu. Zahvaljujući autorima spomenika istaknuo je kako je on “snažan simbol stradanja dubrovačke djece”. Svijest o tome koliko su Dubrovnik i Hrvatska propatili prisutna je u novim generacijama. Obraćajući se roditeljima poginule djece, kazao je kako njihova djeca, stradala prije 35 godina, ostaju svima u srcima i kao poruka, zajedno s drugim žrtvama, obveza današnjim generacijama da sustavno brinu o svim stradalnicima i braniteljima Domovinskog rata te da nove generacije žive u miru i slobodi.
Gradonačelnik Franković je istaknuo kako ovaj spomenik nije samo obilježje jednog vremena, nego i mjesto trajnog sjećanja, mjesto boli, ali i mjesto naše odgovornosti. Spomenuo se obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu u kojem su stradali mnogi, a među njima i njegova djeca. “Njihovi su životi prekinuti granatama i mržnjom”, rekao je i dodao kako uz predstavljanje ovog spomenika ne govore samo o smrti, nego i o vrijednosti života i o miru te odgajanju novih generacija u ljubavi prema domovini, ali i poštovanju prema svakom ljudskom životu. Poželio je da ovaj spomenik bude mjesto molitve, tišine i zajedništva kao i mjesto susreta na kojem će se uvijek iznova podsjećati “koliko je sloboda dragocjena i koliko je visoka bila cijena njezina stvaranja”.
Akademski kipar Stošić predstavio je ideju same javne skulpture koja se sastoji od petnaest slomljenih olovaka u pastelnim bojama. Ovdje stoje olovke u bojama djetinjstva, a ne znakovi rata, pojasnio je i nastavio: “Ali olovke su slomljene. Na mjestu loma je metal koji će polako puštati trag niz boju, kao rana koja tiho krvari, kao sjećanje koje ne pristaje nestati. Zato ovdje boja više nije samo boja, svaka boja nosi jedno ime, svaka boja nosi jednu tišinu, svaka boja nosi jedan nedovršeni život. Petnaest slomljenih olovaka za petnaestero djece koja više ne mogu crtati, ali čije boje Dubrovnik neće zaboraviti.”
U programu su sudjelovali učenici Osnovne škole Mokošica i Osnovne škole Ivana Gundulića te zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića. Za vrijeme izvedbe pjesme “Ruža hrvatska” nebo je nadletio zrakoplov Rafale Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Za vrijeme programa roditelji djece su stajali uz olovke kompozicije spomenika s bijelim ružama u rukama koje su nakon molitve položili u podnožje dijela spomenika na kojem su ispisana imena i prezimena njihove djece. U Domovinskom ratu su stradali: Andrea Banović, Nikolina Banović, Đuro Bokun, Marija Burum, Hrvoje Gunjina, Katarina Gunjina, Romano Kralj, Luka Lukšić, Šimo Matković, Dolores Paskojević, Vlaho Rakidžija, Tonći Skočko, Maris Šaban, Maro Šaban i Miho Tomičić.
Spomen-obilježje za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku dio je budućeg javnog gradskog parka. Idejno rješenje odabrano je putem javnog likovnog i arhitektonsko-urbanističko-krajobraznog natječaja koji su proveli Grad Dubrovnik i Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA). Autori pobjedničkog rješenja su akademski kipar Dalibor Stošić te dizajner i arhitekt Hrvoje Bilandžić. U cijeli proces, od odabira lokacije do izbora idejnog rješenja, aktivno su uključeni roditelji stradale djece okupljeni u Udrugu civilnih stradalnika Domovinskog rata. Ovaj projekt predstavlja trajni izraz sjećanja i pijeteta prema najmlađim žrtvama Domovinskog rata te važan doprinos kulturi sjećanja u gradu Dubrovniku.
Angelina Tadić
