Svečani program proslave blagdana bl. Marije Propetog Isusa Petković u četvrtak, 9. srpnja u njezinom rodnom Blatu na Korčuli gdje se nalazi i njezino svetište započeo je na Plokati ispred župne crkve Svih Svetih tradicionalnim plesovima u narodnim nošnjama. Izveden je „Blatski tanac“ i viteška igra „Kumpanija“.
Procesija s moćima od svetišta do župne crkve
Procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković krenula je iz svetišta prema župnoj crkvi, a pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško, predvoditelj središnjeg misnog slavlja, nosio je relikvijar bl. Marije Propetog Isusa. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima. U procesiji su sudjelovale članice Franjevačkog svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge „Sv. Vincenca“, djeca iz vrtića „Marija Petković“, dječji župni zbor, pjevački zbor župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre dominikanke iz Korčule, sestre iz Družbe Kćeri Milosrđa, ministranti, svećenici te veliko mnoštvo vjernika. Po dolasku procesije na Plokatu ispred župne crkve Svih svetih, započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju petnaest svećenika.
Najveći čin klanjanja Bogu je odvajanje od ‘sigurnosti’
Tumačeći evanđeoski događaj susreta mladića s Isusom, biskup Šaško je u propovijedi kazao kako taj čovjek nije tražio ni bogatstvo, ni moć, ni zdravlje, ni znanje nego vječni život i to ne tako da mu bude jednostavno dan. On je pitao: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“
To je pitanje čovjeka kojemu se žurilo, koji je dotrčao Isusu po važan odgovor, kazao je biskup te dodao da smo naviknuti na to pitanje, pa smo možda previdjeli njegovu plemenitost. On nije tražio da mu Bog nešto da nego je pitao što on mora učiniti. Uputio je vjernike da u svome srcu potraže svoje pitanje u susretu s Gospodinom. Zapitao je sve je li njima stalo do vječnog života ili nečeg drugog, je li ljudima današnjeg vremena do toga stalo i prepoznaju li oni da je Crkvi to pitanje najvažnije.
„S kolikim poštovanjem trebamo gledati na čovjeka koji je na Isusovo pitanje o zapovijedima rekao da ih je sve čuvao od mladosti,“ rekao je biskup. „Zapovijedi su jednake i onda i danas. Od toga moramo krenuti da bismo shvatili čudan obrat i odlazak ovog čovjeka u smrknutost.“
Govoreći o Isusovom zahtjevu čovjeku da proda i razdjeli sve što ima, biskup je poručio: „Kako bismo Boga imali kao jedinu stvarnu vrijednost, shvaćamo da trebamo izabrati između onog što imamo i onoga što nam nedostaje. To odvajanje od onoga što smatramo svojom sigurnošću na zemlji najveći je čin klanjanja!.“ U čovjekovom dolasku Isusu biskup je primjetio da je on na početku dotrčao i kleknuo, a trebao je to učiniti na kraju. Na kraju nije imao snage za klanjanje nego za odlazak jer je tugu i smrknutost donijela njegova navezanost na zemaljsko.
„Bog je uistinu siromašan i slab prema ljudskoj slobodi. I nema druge snage da zadrži čovjeka osim pogleda ispunjenog ljubavlju. Učiteljev pogled ne govori mi o tome što nemam, nego o onome što nisam,“ istaknuo je biskup Šaško.
Ne gajiti tvrdoću srca nego blagost
Potom se biskup obratio sestrama družbe koju je osnovala blaženica: „Drage sestre Kćeri Milosrđa, vaša prisutnost je znak zaodjenutosti Kristom i Božjom ljubavlju, znak da smo kao kršćani u svijetu Kristov miomiris, koji treba svaki čovjek. Vaše ime i djelovanje poziv je svakom čovjeku da prihvatimo jedno i jedino važno, da ne gajimo tvrdoću srca nego blagost, da umjesto oholosti živimo poniznost, umjesto gorčine, strpljivost. Taj govor ostaje proročki u svakome vremenu, jer je duboko istinit. Bogataš pita Isusa, što mi je činiti da baštinim život vječni, da baštinim, ne da steknem jer svaki je život dar i usmjeren je prema vječnosti. O tome govori milosrđe. Isus i u ovoj euharistiji govori: to činite meni na spomen. Isuse, što mi je činiti? Njegov je govor tu: Ovo činite meni na spomen, misleći na ono što je On učinio svojim milosrđem, svojom žrtvom, prigibajući se na ljudsku bijedu.“
Potaknuo je sve da čine ono što je činila blažena Marija Propetog odnosno da kršćanskom jednostavnošću govore i ljudskom blizinom otkrivaju Božju blizinu. Da čine ono što čine njezine Kćeri Milosrđa, dok se brinu, dok odgajaju djecu i mlade, dok upućuju ljude na milosrdno lice nebeskog Oca.
„Nisu rijetki oni koji danas govore o siromaštvu, ali su rijetki koji pitaju: što mi je činiti? Puno ih je koji kažu da nam je potrebno više solidarnosti, ali se premalo vidi spremnost na žrtvu. Često se susrećemo s riječima i programima za boljitak Hrvatske, ne želeći vidjeti ono jedno što Hrvatskoj nedostaje. Zato je dragocjena hrabra blaženica iz Blata koja produžuje Isusov odgovor, upućuje na Križ i na vrijednost neba. Tko god je našemu narodu nudio radost bez Boga i bogatstvo bez Krista, ostavio je za sobom samo tugu. Sveci uvijek upućuju na nebo, čvrsti poput kamenoga stupovlja, kada je u pitanju istina.“
Biskup je s okupljenim vjernicima podijelio i par svojih riječi zapisanih nakon šetnje Blatom na uočnicu blagdana:
„Blažena Marijo od Propetog Krista,
k tebi nas je dovela sveta snaga ista,
kojom ti si bila mlada odjevena.
Predivna si slika ispod Božjeg kista
u more umočena,
a suza iscijeđena daje joj da blista
ljubavlju i darom,
dok privlačiš nas žarom nebeske blizine.
U mirisu i hladu lipina lista,
u siromaštvu vrednijem od sjajnoga zlata,
donoseći pogled ljudskosti, topline
i vodiš nas u vječnost s Korčule iz Blata
zagovorom svojim bdijući nad nama,
narodom Božjim i zemljom Hrvata“.
Na završetku propovijedi mons. Šaško je zaključio da radosna Hrvatska ne živi od sebičnosti jer najviše na zemlji vidi onaj, tko je zagledan u nebo. „I vrijeme je najviše ispunio onaj tko ga je ispraznio za vječnost. Zato, hvala ti blažena Marijo. Vidiš ponovno svoju Crkvu i svoj narod. Ne zaboravi nas, ne zaboravi, nego nam uvijek daruj dobar miris Krista, miris koji blaži poput tvojih lipa iz rodnoga Blata.“
Proslava 25. i 50. obljetnice zavjeta
Prvo jutarnje euharistijsko slavlje na blagdan blaženice u svetištu je predvodio fra Ante Crnčević, iz Provincije Presvetog Otkupitelja. Slijedeću misu predvodio jedan od voditelja devetnice pavlin o. Marko Kornelije Glogović. Na misnom slavlju koje je predvodio don Jure Vrdoljak, župnik župe sv. Mateja u Splitu u koncelebraciji s mons. Petrom Palićem, generalnim vikarom Dubrovačke biskupije, don Matom Karamatićem, župnikom u Smokvici, fra Dujom Bobanom, župnikom u Vancouveru, don Nikolom Berišićem, župnikom u Blatu i don Vladom Markićem, župnikom u Lumbardi, bila je i proslava 25. i 50. obljetnice redovničkih zavjeta sestara Družbe Kćeri Milosrđa. S. M. Leopolda Tomić obnovila je pred provincijalnom predstojnicom s. M. Nelijom Pavlović, svoje predanje Gospodinu nakon 25 godina, a s. M. Eleonora Merković, s. M. Marinka Piljić, s. M. Vitomira Piljić, s. M. Albina Mašina, s. M. Valerijana Perinić i s. M. Lidija Stantić nakon 50 godina redovničkih zavjeta. Pjevao je zbor mladih „Stope“.
s. M. Jasminka Gašparović