Studijski dan svećenike Dubrovačke biskupije o temi “Zloporaba položaja povjerenja i autoriteta – odnos svećenika prema djeci” održan je 22. svibnja u Dubrovniku, nakon što je ove godine u veljači u Vatikanu održan susret Pape s predsjednicima biskupskih konferencija o temi „Zaštita maloljetnika u Crkvi“, nedavne objave motuproprija pape Franje „Vi ste svjetlo svijeta“ s odredbama za sprječavanje zlostavljanja djece i nasilja u Crkvi te redovitog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije na kojoj se govorilo i o tom temi.
Nakon predavanja u dvorani Ivana Pavla II. koje je održala mr. spec. kliničke psihologije Silvija Sokal Gojavić, voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, svećenici su razgovarali o toj važnoj i teškoj temi.
„Ja bih volio da svi mi na temelju ovoga što smo čuli pokušamo ispitati sebe“, kazao je na početku svog obraćanja dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. „Mi trebamo učiti od Crkava koji su ovu situaciju mnogo bolnije prošli nego mi u Hrvatskoj“. Kazao je kako je bio u Irskoj prošlog ljeta i da je tamo vidio „jednu Crkvu na koljenima, Crkvu u kojoj se djeca boje svećenika i svećenici boje djece“, a do toga je došlo zbog svega onoga što se prije događalo i što je pokazalo da svi, nažalost, nisu imali čisto srce u odnosu prema djeci i mladima.
„Zloporaba povjerenja i autoriteta se nije događala samo u odnosu svećenika pedofila prema djeci nego se događala i u odnosu onih koji su bili nadređeni takvim svećenicima kao i u odnosu kolega svećenika koji su primjećivali da se nešto događa ali jer su zloupotrebljavali položaj povjerenja i autoriteta nisu poduzimali ono što je trebalo poduzeti“, kazao je biskup te nastavio: „Ja smatram da je to najveći problem među nama. U klerikalističkom mentalitetu smatralo se da je svećenik Crkva, pa makar i svećenik pedofil, a nije se uspijevalo otkriti da je Crkva u prvom redu žrtva. Kao i da nam je trebalo biti više stalo do žrtve i kako nju zaštititi nego do toga kako zaštititi ugled Crkve. To je temeljni problem i po tom pitanju trebamo mijenjati mentalitet.“
O potrebi pravilnog razumijevanja mjesta svećenika i vjernika u Crkvi biskup je kazao: „Volio bih da mi svećenici shvatimo da vjernici nisu ‘oni drugi’ nego da smo svi mi na jednoj strani. Da mi sebe ne trebamo štititi u odnosu na vjernike nego smo mi ‘zajedno’. Svi zajedno trebamo pokušati učiniti ono što je najbolje. I jedni druge cijeniti na način da nam svima bude stalo do onoga što je dobro i da štitimo one koji su slabi. Ako sebe pretvorimo u neku zaštićenu kategoriju onda otvaramo prostor ne samo da se dogodi pedofilija – ona će se nažalost događati jer su ljudi i slabi i bolesni – nego da je se ne tretira na onaj način na koji je se treba tretirati. I onda se to zlo sve više širi umjesto da se u korijenu zaustavi.“
Nastavljajući se na misao iz predavanja da su svećenici zapravo duhovni očevi njima povjerenim vjernicima, biskup je istaknuo: „Zato je na svima nama odgovornost da prije svega ispitamo sami sebe, zatim da brižno bdijemo jedni nad drugima, osobito da brižno bdijemo nad djecom koja su nam povjerena, da im doista budemo duhovni očevi, koji će ih štititi, pomoći im da odrastu, da odgovore svom životnom pozivu ovdje na zemlji i stignu ondje gdje su usmjereni, a usmjereni su, kao i svi mi, prema vječnosti i Bogu.“
U raspravi je istaknuto i kako je crkveni zakon stroži od civilnih normi u pogledu dobi djeteta nad kojim se čini seksualno zlostavljanje. Dok civilni zakon govori o 15 godina, kanonske norme tu granicu povećavaju na 18 godina.
Moramo se s tim nositi onako kako to pripisuju i crkveni i kanonski zakoni, istaknuto je na susretu. Svatko tko zna za kazneno djelo pedofilije dužan je to prijaviti i crkvenim i civilnim vlastima. Ako se o tom saznalo u ispovijedi ne može se prijaviti jer svećenike veže ispovjedna tajna, ali su oni dužni pod uvjetom odrješenja tražiti od osobe da ona sama to prijavi. To se odnosi i retroaktivno, ako se za nešto zna treba se prijaviti.
Angelina Tadić