Povratak vjernika na misna slavlja nakon što više od četrdeset dana nisu smjeli sudjelovati na misama zbog sprječavanja širenja pandemije Covid-19 bio je vrlo emotivan kako za same vjernike tako i za svećenike. Središnje misno slavlje u 10 sati u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predslavio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Osvrnuvši se na žrtvu koju su vjernici kao članovi durštva podnijeli posebice je apostrofirao redovnice koje se svakog dana cijeli svoj život pričešćivali i živjeli od toga a to im je u proteklom periodu bilo uskraćeno.
Dobri pastir danas nam otvara vrata crkava
„Čini nam se da je u ovu našu situaciju konačno prodrla uskrsna radost“, kazao je na početku mise dubrovački biskup te na Nedjelju Dobrog pastira koji za sebe kaže da je vrata ovcama skrenuo pozornost na tu simboliku. „Zašto ne otkriti u toj simbolici i otvorena vrata naših crkva? On koji je Dobri pastir, koji je vrata ovcama, s jedne strane nas želi sačuvati, zato jesmo s fizičkim razmakom jer mu je stalo do svakoga, a s druge strane želi nas dovesti do onih obilnih plodnih pašnjaka i do pravih izvora koje možemo crpsti iz euharistije, kako iz riječi tako i iz euharistijskog otajstva i njegove stvarne prisutnosti u kruhu i vinu.“
Ako Isusovi slušatelji u njegovom vremenu nisu mogli razumjeti sliku o dobrom pastiru i ovcama koja je bila uobičajena i dio svakodnevnog govora, kako to možemo mi ljudi 21.stoljeća?, upitao se na početku propovijedi dubrovački biskup. Ustvrdio je zatim kako su riječi pastir i ovce danas poprilično izgubile na značenju. Objasnio je kako danas biti pastir nije neka posebna uloga u životu, smatra se kako su to oni koji nisu u životu uspjeli nešto više napraviti, nisu se uspjeli snaći. Ovce se drže životinjama koje idu bez da osobno previše razmišljaju, koje funkcioniraju logikom stada.
„Meni je drago što iz osobnog iskustva imam drukčije slike i pastira i ovaca jer sam i sam bio pastir, imao sam ovce i pazio ih. Moja pokojna baka je govorila da sam dobar pastir“, podijelio je biskup svoje iskustvo te na temelju toga, iz prve ruke, objasnio logiku odnosa pastira i ovaca koja je suvremenom čovjeku teže razumljiva a koja se sastoji u tome „da jedni drugima daju što im je potrebno, što mogu“. Ispripovijedao je i svoje iskustvo o zaštiti janjaca u kamenoj ogradi zatvorenoj nekim vratima te objasnio kako bi i u Isusovo vrijeme pastiri preko noći stjerali sve ovce u jedan zajednički ograđeni tor, a na vratima je stajao jedan dežurni pastir koji je čuvao da u ovčinjak ne uđu razbojnici ili neki koji nisu vlasnici ovaca i uzmu ovcu, i koji je također priječio ovcama da odu i izgube se, ali je i pastirima omogućavao da uđu i uzmu svoje ovce i odvedu ih na ispašu.
Nema dobrog pastira ako nije prošao kroz „vrata ovaca“
Povezujući to s Isusovom porukom koji je za sebe rekao da je „vrata ovaca“ biskup je kazao kako Isus želi reći da je on onaj koji to čini, koji je došao da bi s jedne strane štitio od onih koji žele ubiti, uništiti, zaklati, oteti, a s druge strane da bi onima koji kroz njega prolaze, a prolaze oni koji usvajaju njegovu logiku i njegov vrijednosni sustav, mogli doista uživati na sočnim pašnjacima.
Moje iskustvo stvarnog pastira možda i mi i nije od velike pomoć u ovom mog drugom pozivu pastira, nastavio je dubrovački biskup, neki će reći da jesam drugi da nisam dobar pastir, ali je važno ono što govori Krist. A on u evanđelju dana govori i o kriterijima za biti razbojnik i kradljivac koji nije pastir i kriterijima koji su sastavni dio pastirske službe, što je biskup u nastavku propovijedi objasnio.
Kad Isus govori o kradljivcima u svoje vrijeme vjerojatno je mislio na velike svećenike i političare njegovog naroda kojima nije bilo stalo do naroda nego do svojih vlastitih interesa, bili su licemjerni, sebični te su i njega na kraju dali ubiti. Kad govori o razbojnicima možda se to odnosi na one koji su nasilnim putem htjeli promijeniti tu situaciju. Isus je svjestan toga da nasilje izaziva novo nasilje i da nije rješenje. Umjesto njih Isus nudi sebe, svoj primjer, primjer Dobrog pastira.
„Dobar pastir je onaj tko ulazi na vrata, on nema nekih skrivenih namjera, on je iskren, govori ono što misli, poznaje one kojima dolazi, zna dobro što im treba, ali i one poznaju njega. On ih izvodi i ide pred njima, njegovo život je dosljedan. To je dobar pastir i takav je Isus. A takav je jer nije došao pogubiti nego spasiti i služeći u ljubavi došao je dati život za one koji su mu povjereni“, opisao je biskup Uzinić karakteristike dobrog pastira.
Jesam li dobar pastir? – to je pitanje
Pitanje jesam li dobar pastir odnosi se na sve one koji imaju važne uloge u Crkvi ili društvu, ustvrdio je biskup Uzinić. Jesam li to što jesam zbog sebe, svog interesa ili zbog okrenutosti svojim potrebama ili sam to što jesam zato da bih učinio svijet i vrijeme u kojem živim boljim, da bih sebe i svoj život, ako treba i do kraja, stavio na raspolaganje drugima? To je pitanje i tu se nalazi odgovor na pitanje tko je dobar pastir, zaključio je biskup.
Uz pojam Dobri pastir biskup se osvrnuo i na pojam „vrata ovaca“. Kazao je kako taj pojam onima koji su pozvani biti pastiri na Isusov način omogućuje znati što je to potrebno imati da bismo bili na taj način pastiri. Potrebno je proći kroz vrata ovaca, kroz Isusa i omogućiti Isusu, ne samo da nas odvede na dobre i sočne pašnjake, da nas spasi, nego da nas oblikuje, da nas uskladi sa sobom i svojim sustavom vrijednosti. Dobar pastir ne može biti onaj kojeg Isus nije oblikovao, tko nije prošao kroz vrata ovaca i koji nije usvojio njegov način razmišljanja i djelovanja.
Za kraj propovijedi biskup je naveo dva citata. Citat pape sv. Pavla VI. svećenicima iz 1965. godine u kojem ih papa potiče da podignu oči i pogledaju svijet koji ih treba i čeka, koji pokazuje svoju glad za istinom, pravdom i obnovom koju njihova služba može ponuditi. Papa dalje preporučuje kako je potrebno da svećenici čuju glas siromaha i drugih kategorija ljudi. Na taj način postaju dobrim pastirima, dodao je biskup. Drugi citat je misao talijanskog svećenika na glasu svetosti don Tonina Bella: „Nama ne doliče znakovi moći nego moć znakova“. Ne ono što nas izdiže nego ono što nas čini prepoznatljivima, dodao je biskup Uzinić. Poziv na djelotvornu ljubav je i poziv da budemo realni, da čujemo i odgovorimo na potrebe, ali ne možemo i nismo niti sposobni ni pozvani riješiti sve probleme svijeta. Na nas spada, dijeleći sudbinu ljudi, „pokazati znakove promjene smjera svaki put kad svijet apsolutizira samoga sebe“, citirao je dalje dubrovački biskup te kao preporuku za svećenike, biskupe, redovnike i redovnice istaknuo don Toninovu misao: „Odrecimo se znakova moći, nikoga ne obraćaju, ali nemojmo se odreći moći znakova.“
Tumačeći ove citate biskup Uzinić je naglasio i kako „svijet nije naš neprijatelj nego naše poslanje“. Također je pozvao je vjernike da ovu nedjelju iskoriste za molitvu za duhovna zvanja.
Na misi je koncelebrirali generalni vikar don Hrvoje Katušić, a asistirao đakon don Tomislav Sikavica. Članovi Mješovitog katedralnog zbora, onaj dio koji je mogao doći na slavlje, svojim glasovima ponovno su ispunili preko mjesec i pol dana gluhu katedralu, a sve pod vodstvom voditeljice Maje Marušić.
Misa je slavljena uz sve preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i odredbe biskupa Splitske metropolije. Prenošena je uživo putem YouTube kanala Dubrovačke biskupije i drugih mjesta na internetu te preko Libertas televizije.
Angelina Tadić
