Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predslavio je na Dan državnosti Republike Hrvatske 25. lipnja pontifikalno misno slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike.
Čestitajući svima Dan državnosti biskup Uzinić je naglasio tri nakane na koje namjenjuje misu. Prva nakana je za sve one koji su svoje živote ugradili u našu domovinu, njezinu slobodu i državnost osobito za poginule hrvatske branitelje, prvog predsjednika i sve koji su u suradnji s njim sudjelovali u stvaranju države a koji više nisu među živima; druga nakana je molitva za domovinu – a domovina nije prostor nego ljudi – za njezinu sadašnjost i budućnost , za one koji nas vode i sve nas koji je činimo, a sve nas je manje; treća nakana je zahvalnost, zahvalnost Bogu za dar domovine, za sve milosti koje je našoj domovini – a domovina nije prostor nego ljudi – davao u prošlosti, zahvalnost za sadašnjost kao i za budućnost.
Tumačeći tri misna čitanja biskup Uzinić je iz njih izvukao neke naglaske i povezao ih sa sadašnjim trenutkom.
Moguć je i miran razlaz
Prvo čitanje iz Knjige Postanka je govorilo o tome kako su se u miru podijelili Abram i Lot. Ovo nas čitanje podsjeća na događaj kojeg se danas spominjemo kada je donesena ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, kazao je biskup i dodao kako je tome prethodio referendum na kojem je izražena želja hrvatskog naroda da živi u samostalnoj državi. S druge strane postojalo je neprihvaćanje takve odluke od strane tadašnjih jugoslavenskih i srpskih vlasti, a i nekih drugih, u tadašnjoj zajedničkoj državi.
Zašto nas ovo čitanje podsjeća na taj događaj?, upitao se biskup te nastavio: „Zato što vidimo da kada postoji iskrena želja dva brata (Abrama i Lota, sina njegova brata) oni se mogu mirno razići i svaki na svom području nastaviti miran život. Abram i Lot su uspjeli. Nažalost, republike bivše Jugoslavije to nisu uspjele, mi to nismo uspjeli, nego smo svoju neovisnost i slobodu morali izboriti ratom, obranom od zločinačke agresije koja nije poštivala prava drugoga da živi samostalno i slobodno, onako kako on želi.“
Doprinos katolika življenju u Hrvatskoj
Drugo čitanje iz Psalma 15 biskup je povezao s tim kakvi bi trebali biti odnosi u državi nakon što smo je stvorili odnosno kakav bi trebao biti doprinos svakog pojedinca. Ponovio je ono što se često spominje kako nije dovoljno govoriti da si Hrvat i busati se u prsa.
Želimo li na pravi način izgrađivati domovinu, a domovine nije prostor nego ljudi, onda svatko od nas treba davati svoj doprinos međuljudskim odnosima, razvoju cjelokupne domovine i svih njezinih stanovnika. Koji je doprinos koji bismo mi kao katolici trebali davati svojoj hrvatskoj domovini?, upitao se biskup Uzinić te kao odgovor parafrazirao snažne riječi pročitanog psalma: „Onaj tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom. Koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se boje Gospodina. Koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna.“ Skrenuo je pozornost osobito na poštivanje datih obećanja koje političari daju narodu i zaklinju se da će ispuniti ono što su u programu obećali i to ne bi smjeli prekršiti. „Ovo je ono čime bismo mi kao stanovnici Republike Hrvatske trebali davati doprinos našoj domovini i tako je izgrađivati.“
Zlatno pravilo je minimum, a kršćani su pozvani i na više
A iz trećeg čitanja, iz Evanđelja po Mateju, biskup Uzinić naglasio je zlatno pravilo o odnosu kakav bismo trebali imati prema drugima, prema onima koji su manjinama, prema onima koji su slabi, prema svakom čovjeku pa i susjednim državama. Jer da se ovog pravila držalo u trenutku nakon donošenja ustavne odluke o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, rata sigurno ne bi bilo. To pravilo u pozitivnom obliku glasi: „Sve što želite da ljudi vama čini činite i vi njima“ i u negativnom obliku: „Što ne želiš da drugi čini tebi nemoj ni ti činiti njemu“. To pravilo prisutno je i u drugim kulturama i religijama, a proizlazi iz prirode čovjeka koji je svjestan da ako želi da mu drugi ne čini zlo ni on zlo ne treba činiti drugome i ako želi da mu drugi čini dobro i on drugome treba činiti dobro.
Istaknuo je kako je to minimum dok Isus od kršćana traži i više od toga, a to je međusobna ljubav u stupnju kao što je Isus ljubio ljude, te ljubav prema neprijateljima. Mi se danas sjećamo onih koji su tako ljubili domovinu i u nju ugradili svoje živote, kazao je biskup. Ali nažalost, moramo priznati da je bilo i nedostatka spomenutog minimuma zbog čega se želimo pokajati.
Prizivanjem simbola zla Hrvatskoj se želi zlo, a to je daleko i od Kristovih zahtjeva za ljubavlju
Kad i kako nedostaje taj minimum?, upitao se biskup. Kao primjer naveo je nedavni slučaj pravljenja kukastog križa od drvenih klupa na igrališu u Hladnici u Dubrovniku.
„Prizivanje makar i u igri – ne znam koji su razlozi – simbola pod kojim se dogodilo toliko zla i pod kojim su toliki milijuni ljudi ubijeni, je zaboravljanje ovog osnovnog principa: ne činiti drugom što ne želiš da ti drugi učini te činiti drugome što želiš da on tebi učini. A koliko je to tek daleko od onog Isusovog: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“, kazao je biskup Uzinić. Dodao je tome i primjere zajedničkog crtanja simbola U i križa gdje se simbol jednog totalitarizma želi spojiti sa simbolom spasenja, a to je nespojivo.
„To govorim danas zato što smatram da je potrebno reći da svi oni koji pokušavaju današnju Republiku Hrvatsku, koja je stvorena ustavnom odlukom o samostalnosti i suverenosti prije 28 godina, spojiti s tim režimom, žele zlo Hrvatskoj“, istaknuo je dubrovački biskup. „Ne samo da žele zlo Hrvatskoj. Nego sadašnju Hrvatsku žele pretvoriti u Hrvatsku koja onda nije sposobna ni za onaj minimum: ne čini drugom što ne želiš da ti on učini i čini drugom što želiš da ti drugi učini.“
Ravnodušnost je u središtu nehumanosti
Biskup je negativni oblik zlatnog pravila povezao i s odnosom prema nerođenima: nemojte činiti drugima što ne biste željeli da oni vama učine. Dodao je kako je i to jedan problem za koji su se katolici nadali da će se u ovih 28 godina slobode riješiti, a tko zna kad će se riješiti i kako stvari stoje neće se pozitivno riješiti.
Dubrovački biskup se osvrnuo i na molitvenu inicijativu „Hrvatska moli za život“ koja nije baš široko zaživjela, a koja se moli od 25. ožujka do 25. prosinca, te je na 25. u ovom mjesecu, koji je i Dan državnosti, pozvao vjernike da joj se i sada mogu priključiti.
Na kraju propovijedi biskup Uzinić je citirao Georga Bernarda Showa, irskog pisca i nobelovca, koji je rekao da najgori grijeh protiv svojih bližnjih nije mržnja nego ravnodušnost. Ona je u središtu nehumanosti. „Nemojmo biti ravnodušni“, pozvao je biskup Uzinić okupljene kršćane. „Problem nas kršćana u Drugom svjetskom ratu, za vrijeme holokausta, u ustaškom režimu, a možda i kasnije u komunističkom režimu je bilo to da nismo dizali svoj glas. Nismo ubijali, ali smo možda bili ravnodušni prema patnji svojih bližnjih. Problem odnosa prema nerođenima danas, a i ovim drugim pojavama koje se događaju, nije mržnja nego ravnodušnost a ona je u središtu nehumanosti. A budemo li ravnodušni – da, domovinu imamo – pitanje je hoćemo li je imati.“
Propovijed je dubrovački biskup završio Molitvom za život sv. Ivana Pavla II., kao svojevrsnom porukom, napominjući kako je taj papa mnogo učinio da Hrvatska bude prepoznata i priznata kao neovisna država. Molitva se nalazi u njegovoj enciklici „Evanđelje života“.
Uz biskupa su suslavili generalni vikar don Hrvoje Katušić, katedralni vikar don Marin Lučić i drugi svećenici. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi s voditeljicom profesoricom Majom Marušić. Pred kraj mise otpjevana je hrvatska himna a završnom pjesmom „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata“ okupljeni vjernici su se molitvom za dobrobit domovine obratili Kristovoj majci.
Angelina Tadić
