Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić sudjelovao je u radu Dubrovnik Foruma 2017. koji je u subotu, 1. srpnja održan u hotelu Dubrovnik Palace, a tema foruma je „Jadransko-mediteranska suradnja i sigurnost jugoistočne Europe“.
Biskup je sudjelovao na trećem panelu „Interkulturalni dijalog, obrazovanje, mladež“, s još šest panelista. Moderatorica panela je bila potpredsjednica vlade Republike Hrvatske i ministrica vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Marija Pejčinović Burić.
Dubrovački biskup je na početku svog izlaganja zahvalio na pozivu i mogućnosti da sudionici zajedno razmišljaju o temama važnim za budućnost.
Važnost međureligijskog dijaloga u interkulturalnom dijalogu
Na temelju svog iskustva biskup je kazao da mladi s kojima se doista radi unutar vjerskih zajednica svjesni važnosti dijaloga i otvoreni dijalogu. „Oni su spremni na dijalog koji, da bi mogao biti pravi dijalog, ne smije biti u cilju prevladavanja jedne strane nad drugom nego treba biti u otvorenosti prema drugom i uspostavljanju odnosa s drugim. Da bi se to moglo potrebno je nadvladati neke probleme i napasti koje postoje kad je u pitanju otvorenost za dijalog s drugim i drukčijim. Prva je napast da drugoga svedemo na sliku samoga sebi i pokušamo ga učiniti onakvim kakvi smo mi, što je možda u prošlosti bilo svojstveno za Crkvu kojoj pripadam. Drugo je uvjerenje da je drugi toliko drukčiji od mene da on zapravo nikad ne može biti zajedno sa mnom“, kazao je biskup.
Nastavio je kako je Katolička Crkva uspjela prevladati ove napasti već s Drugim vatikanskim saborom koji ju je otvorio dijalogu sa suvremenim svijetom ali i s drugim religijama. „Kad govorimo o interkulturalnom dijalogu mi ne možemo ne staviti na prvo mjesto upravo dijalog među religijama i zato mi je drago da na ovom panelu sudjelujemo i mi, predstavnici dviju najjačih, najsnažnijih religija na svijetu“, dodao je dubrovački biskup.
Biskup je spomenuo saborsku deklaraciju o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama „Nostra aetate“ koja je bila veliki iskorak za Katoličku Crkvu koja je u nekršćanskim religijama prepoznavala „istinito i sveto“ i s iskrenim poštovanjem promatrala tu istinitost i svetost koja je postojala izvan kršćanstva. Zatim je naveo neke misli postkoncilskih papa mladima o dijalogu.
Imamo drukčije kulture i religije, ali smo braća i želimo živjeti u miru
Sv. Ivan Pavao II. u Casablanci 1985. godine je kazao mladima da je dijalog potrebniji više nego ikad, da trebamo priznati naše zajedničke vrijednosti i zahvaliti Bogu za njih, ali isto tako da trebamo biti svjesni, priznati i postojanje razlika među nama koje moramo sa zahvalnošću i poniznošću, u međusobnoj toleranciji, znati prihvatiti. Tada je rekao mladima: „Trebamo se poštivati, jedni druge poticati na dobra djela na Božjem putu“ (sv. Ivan Pavao II., Casablanka, 1985.).
Benedikt XVI. u poruci mladima na Svjetskom susretu mladih u Kölnu 2005. godine je rekao: „Međureligijski i međukulturalni dijalog …. je …. životna nužnost o kojoj velikim dijelom ovisi naša budućnost.“
Biskup je također izdvojio neke riječi i geste pape Franje. Osobito je važna njegova gesta prošle godine kada je na Veliki četvrtak prao noge izbjeglicama u Centru za tražitelje azila u Castelnuovu di Porto nedaleko od Rima, istaknuo je biskup Uzinić, kada je Papa rekao da „mi muslimani, hinduisti, katolici, kopti, evangelici smo braća i sestre – djeca istog Boga – koji žele živjeti u miru, integrirani.… Mi smo različiti, imamo drukčije kulture i religije, ali smo braća i želimo živjeti u miru.“
U duhu teme panela postavlja se pitanje kako te poruke da smo braća i da želimo živjeti u miru prenijeti našim mladima, primijetio je biskup te dodao: „Ja ponovo tvrdim ono što sam rekao na početku da naši mladi od nas žele čuti tu poruku. No, problem je ponekad što mi nemamo ili dovoljno dobre metode ili prave načine da im tu poruku i prenesemo.“
Tri izazova u međureligijskom dijalogu
U pokušaju davanja odgovora na to pitanje dubrovački biskup se poslužio razmišljanjem kardinala Jean-Luis Tauran, predsjednika Papinskog vijeća za međureligijski dijalog, koji u današnjem susretu kultura i religija vidi „providonosni znak vremena“. Kardinal u zadaći međureligijskog dijaloga vidi trostruki izazov, a kroz te tri odrednice biskup Uzinić je na temelju svog iskustva spomenuo neke probleme.
Kardinal Tauran spominje tri izazova: izazov identiteta, izazov alteriteta i izazov iskrenosti.
Prvi izazov, izazov identiteta znači da pojedinci trebaju upoznati sami sebe i smjestiti se unutar vlastite tradicije. Ja vjerujem da incidenti koji se događaju kako u islamu tako i u Katoličkoj Crkvi u odnosu prema onima drugima i drugačijima proizlaze iz toga što mnogi nisu zapravo sami sebe smjestili unutar svoje vlastite religije, nisu je dobro upoznali, kazao je biskup. Mi imamo školski vjeronauk, prenosimo djeci i mladima puno znanja, ali se bojim da im ne uspijevamo prenijeti tu poruku o njihovom vlastitom identitetu da bi se oni unutar njega mogli smjestiti. Inače, ovo pitanje identiteta je jedna od kriza koje obilježavaju suvremeno europsko društvo. Ja vjerujem da nam se neke stvari događaju, kao činjenica da neki mladi iz Europe idu i pridružuju se Islamskoj državi, proizlaze iz toga što nemamo jasnoću svog vlastitog identiteta, što smo mi svi pomalo izgubljeni i što to ne uspijevamo na pravi načini prenijeti svojim mladima. „Ovo pitanje identiteta ne može se jednostavno pripisati kulturnom i religijskom pluralizmu. Ono se može promatrati kao strah od gubitka samog sebe. Kad se ima taj strah? Kad ne živim autentično na pravi način ono što jesam, kad nisam dovoljno svjestan vlastite vrijednosti“, ustvrdio je dubrovački biskup.
Drugi je izazov alteriteta kojim se razlike prihvaćaju kao izvor međusobnog obogaćivanja poštujući neotuđivo pravo drugog na njegovu različitost i gledajući ga kao na obzor vlastitog ostvarenja, objasnio je biskup i nastavio: Drago mi je da je efendija Hasanović spomenuo vjeronauk kad islamski vjeroučitelj govori katoličkim učenicima o islamu i obrnuto. „To je važno zato što u multikulturalnoj situaciji nije toliko važno što ja mislim o drugome nego bi mi trebalo postati važno što drugi misli o sebi samom. Njegovo shvaćanje sebe samoga bi mi trebalo biti važno. I u tom da ja otkrijem što drugi misli o sebi trebamo tražiti putove dijaloga i zajedničkih vrijednosti što onda uključuje međusobno uvažavanje identiteta drugoga koji neće onda ići za tim da ja iskorijenim drugoga, da uklonim razlike koje postoje među nama i koje trebaju postojati i koje nisu nedostatak nego su naše bogatstvo, nego će se pretvoriti u očuvanje tih razlika razvijajući u isto vrijeme zajedničke vrijednosti.“
Treći izazov je izazov iskrenosti, kazao je biskup, kojim sugovornici ne odustaju od svjedočenja vjere, ali u granicama poštovanja slobode i dostojanstva svake ljudske osobe. Kao posebno važno istaknuo je da „dijalog među religijama i religijski dijaloški procesi ne mogu dokinuti razlike među religijama uime neke zajedničke religijske jezgre. Postoji čitav niz bitnih doktrinalnih i duhovnih elemenata u svakoj religiji kojih se religije ne mogu i niti imaju pravo odreći da bi stvorili neki sinkretizam jer to nije nešto što bi onda doprinijelo dijalogu i razumijevanju.“ Sugovornici ulaze u dijalog kao svjedoci svoje religijske pripadnosti i to trajno ostaju, stoga će se međusobno poštivati i biti otvoreni. Opisujući takav dijalog biskup je kazao da će sugovornici u njemu postavljati i kritička pitanja koja je ponekad nužno postaviti. Potrebno je da u tom procesu dođe do izricanja određenog neslaganja, protesta protiv eventualnih nehumanih mentaliteta, običaja, etičkih stavova u prošlosti ili sadašnjosti, ali uvijek u otvorenosti za dijalog i suživot, do izgradnje jednog autentičnog mira koji bi onda bio mir koji bi bio ponuđen svima, koji bi pomogao izgradnji jednog boljeg svijeta kojeg smo svi mi, pa i mi pripadnici različitih religija, pozvani izgrađivati.
U zaključku je biskup Uzinić istaknuo kako je važno ne samo o svemu tome teoretski govoriti nego je potrebno to i iskreno živjeti. Naveo je prvu poruku pape Franje muslimanskim vjernicima za Ramazan 2013. u kojoj je Papa pozvao kršćane i muslimane da poštuju religiju drugoga, njezin nauk, simbole i vrijednosti. Tada je Papa nešto rekao o mladima: „Moramo odgajati mlade da s poštovanjem misle i govore o drugim religijama i njihovim sljedbenicima izbjegavajući ismijavanja i blaćenja njihovih uvjerenja i praksa.“ To je ono što mi trebamo reći našim mladima, nastavio je biskup, i što treba biti sastavni dio i našeg vjeronauka kao i islamskog i pravoslavnog. Zanimljivo je da papa Franjo prvo govori da mi trebamo poštivati, pa tek onda mlade poučavati…Put je da mi najprije životom svjedočimo.
Mi, pripadnici religija, trebamo se osloboditi svjetovnih interesa i ne dopustiti političarima da nam ih nameću
Referirajući se na jednu raspravu za stolom na gala večeri foruma, biskup je istaknuo: „To što mi trebamo učiniti prije negoli bismo trebali to prenijeti našim mladima jest da se mi pripadnici religija, vjera, Crkava trebamo osloboditi svih svjetovnih interesa i ne dopustiti vama političarima da nam nametnete svjetovne interese kako bismo mogli pristupati jedni drugima u duhu one vjere koju ispovijedamo.“
Važnije je ono što živimo od onog što govorimo, primijetio je dalje biskup. Na kraju je naveo misao sv. Franje: „Propovijedaj evanđelje i ako je potrebno koristi riječi!“, te napomenuo kako je taj svetac nadahnuo Svjetski dan molitve u Asizu predstavnika različitih religija, što je važan iskorak u međureligijskom dijalogu.
Ne odricati se vlastitog identiteta ali ga i ne apsolutizirati
Biskup je na kraju citirao misao dr. sc. Ivana Karlića: „Potrebno je … odreći se svega onoga što apsolutizira etničku, kulturnu, religijsku i inu pripadnost: ja sam zapadnjak, ja sam Amerikanac, ja sam kršćanin, ja sam musliman (te dodao u kontekstu ovog prostora: ja sam Hrvat, ja sam Bošnjak, ja sam Srbin, ja sam Albanac…). Ovdje se ne radi o odricanju od vlastitog identiteta nego o odricanju od njegovog apsolutiziranja. Tek tad se mogu konfrontirati, susresti s identitetima drugih kroz otvoreni dijalog, pitanja i odgovore i iskustva drugih. To je ‘kulturalno razoružanje’ koje vodi k uzajamnom povjerenju.“ Na to je biskup Uzinić dodao da je to ono što onda vodi prenošenju na mlade generacije vrijednosti dijaloga i razumijevanja, onog da smo, iako „imamo različite religije i kulture“ – „braća i sestre, djeca istog Boga“.
Uz biskupa Uzinića na 3. panelu su sudjelovali muftija Aziz ef. Hasanović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Nikola Dimitrov, ministar vanjskih poslova Republike Makedonije, Jakub Dürr, zamjenika ministra vanjskih poslova za europska pitanja Češke, Khalid al Habashi, zamjenik generalnog tajnika Lige arapskih država, Eugenio Ambrosi, regionalni direktor Međunarodne organizacije za migracije i Emmanuel Dupuy, predsjednik Instituta za europsku perspektivu i sigurnost.
Kao svoju zaključnu misao o temi panela, koju su svi sudionici na kraju bili pozvani izreći, biskup Uzinić je rekao: „Slažem se gotovo sa svim što je ovdje rečeno i ponovno podcrtavam dijalog. Ali vidim da nije dovoljan samo dijalog. Potrebno je stvoriti i druge preduvjete. Govorili smo o siromaštvu kao nekom okidaču. Pa možda: ukloniti sve uzroke kako ne bismo imali posljedice“.
A.T.