U dubrovačkoj katedrali Uznesenja Marijina obrede Velikog petka 10. travnja bez naroda je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, samo uz sudjelovanje generalnog vikara don Hrvoja Katušića, katedralnog župnika don Marina Lučića i župnog vikara don Davida Marjanovića, te uz asistenciju đakona don Tomislava Sikavice. U ovom jedinom danu u cijeloj godini kada Katolička crkva ne slavi misu oltar je bio ogoljen. Procesija je kroz praznu katedralu došla do oltara bez ulazne pjesme, a biskup se prostro pred oltarom bez vidljivih oznaka biskupske službe, tj. bez mitre, prstena i pastirskog štapa tj. pastorala.
Muku po Ivanu pjevali su župnik Lučić i pjevači Zvonimir Cetinić i Maja Marušić. Obred je bio podijeljen na 4 dijela. Prvi dio je služba riječi, drugi dio je klanjanje križu, treći dio je pričest, a četvrti dio je procesija po Gradu.
U svojoj propovijedi, biskup Uzinić je kazao da Isusova molitva u Getsemanskom vrtu upućena Ocu može biti ohrabrenje i nama jer pokazuje da i u našoj trenutnoj situaciji, situaciji muke, ne smijemo očajavati jer nam se čini da nas Bog ne čuje, da nas ne uslišava, već da umjesto toga budemo strpljivi u nadi u Božje djelovanje koji prihvaća naš život u plan spasenja.
Zatim je usporedio Ivanov izvještaj Isusove muke i film Pasiju. Dok u filmu Mela Gibsona ima dosta scena prenaglašenog nasilja kojima se želi u nama probuditi osjećaje žaljenja, evanđelist Ivan ne želi probuditi te emocije, već želi istaknuti samo jedno, onu najvažniju poruku, a ta poruka je da nas Bog u Isusu iz Nazareta ljubi toliko da nam je spreman sve dati, te se evanđelje ne zaustavlja na detaljima patnje, nego pokazuje Božju ljubav.
Također, istaknuo je biskup, Isus u ovom evanđelju nije ponižen iako mu sude, muče ga i ubijaju, nego on to suvereno prihvaća, on je gospodar situacije, istinski kralj, njegov križ nije stratište za razbojnike nego je kraljevsko prijestolje na kojem on donosi slobodne, suverene i važne odluke poput one odluke kojom nas je povjerio svojoj majci i dao nam je za majku.
Iz toga je biskup izvukao tri važne poruke. Prva je da u svakoj situaciji, koliko god ona izgledala beznadna, osjećamo da je i u toj beznadnosti Bog prisutan svojom ljubavlju, da nas Bog bez obzira na sve ljubi i da nas ljubi do kraja. Druga poruka je da od Isusa naučimo ljubiti, kao što on nije zadržao ništa za sebe, pa ni vlastiti život i pokazao nam koliko ljubi, tako smo i mi pozvani gledajući u njega ljubiti do kraja. Treća poruka je da odricanje i patnju prihvatimo poput njega, kraljevski, u slobodi, a učinimo li to sve će biti drugačije, uključujući i ovo vrijeme koje živimo.
Biskup se upitao što ćemo sa suosjećanjem koje Isusu kao kralju nije potrebno, te je dao odgovor: „Suosjećanje trebamo ponuditi Isusu u raspetima i ranjenima našega vremena u kojima je Isus itekako prisutan i očekuje ne samo da suosjećamo, nego da im priđemo i pokažemo im da ih ljubimo!“
Po završetku pričesti, uslijedila je procesija s relikvijom križa praznim ulicama Grada. Obrede Velikog pretka vjernici su mogli pratiti putem interneta i televizije.
Š.Z.
