Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u subotu, 22. srpnja, posjetio je svoj rodni kraj, mjesta Sitno Gornje i Dubravu, župe sv. Luke, koja su bila zahvaćena velikom požarnom stihijom koja je pogodila velikim dijelom Splitsko-makarsku nadbiskupiju i županiju. Tim povodom služio je mise u župnim crkvama od kojih je ona u Sitnom Gornjem bila izravno ugrožena požarom.
Zajedništvo je ljubav u skladu s Božjom ljubavi
Na početku propovijedi mons. Uzinić pozdravio je sve okupljene te kazao kako mu je uvijek lijepo doći i slaviti misu u svom kraju, ali i uputio riječi zahvale svima onima koji su pomogli kako bi ova i sva ostala mjesta bila spašena od strašnog požara. Povezao je čitanje dana (Mt 13, 24-43) s požarom koji je zahvatio ovo područje te istaknuo kako u njemu vidi dvije asocijacije. Za prvu je rekao kako govori o onoj vječnoj kazni kao o ognju, te da je Isus također vidio snagu ognja i strahotu čim je ga je stavio u svoju prispodobu kako bi oslikao kraj onih koji su prokleti. Dodao je i kako s ovim iskustvom požara lakše možemo shvatiti ne kakav je pakao, već što nam Isus tom porukom poručuje. Za drugu asocijaciju je kazao kako se tiče „neprijatelja, čovjek koji je posijao kukolj“. Odnosno da nam Isus u evanđelju također daje odgovor na to, a to je da se u pozadini svih ovih strahota nalazi iskonski neprijatelj čovjeka, đavao. Ne na način da je on uzeo šibicu i zapalio požar već je u pozadini ono što se s takvim nesrećama želi izazvati u ljudima, a čemu se čovjek ima mogućnosti oprijeti. Što su i pokazali svi oni koji su sudjelovali u obrani od vatrene stihije.
Okupljenima je mons. Uzinić pročitao i riječi sv. Ignacija Antiohijskog iz poslanice Magnežanima, koji je bio osuđen na smrt, a koji je prolazeći kroz različite crkve tim crkvama pisao pisma, između ostalog i jedno od najpoznatijih pisama ono Rimljanima u kojem ih moli da ne reagiraju kod vlasti već da ga puste da umre za Krista. „U ovom današnjem pismu između ostalog piše ovo: ‘doznavši kako je vaša ljubav savršeno u skladu s Božjom, veoma se radujem te sam odlučio da vam prozborim vjerom u Isusa Krista’. Ovo vaše angažiranje, sloga, pomoć drugima, zajedništvo nije ništa drugo nego ova ljubav koja je u skladu s Božjom. Kad mi drugima pomažemo, kad ne gledamo samo sebe i druge, onda kad smo usklađeni s Božjom ljubavi. Kaže dalje: ‘počašćen imenom Božanskog sjaja u okovima koje nosim, veličam crkve i želim im jedinstvo i tijelom i duhom Isusa Krista’. Dakle on dok prolazi kroz crkve želi im jedinstvo Isusa Krista. ‘Jedinstvo u vjeri i ljubavi od kojega ništa nije dragocjenije. A što je još vrjednije, želim jedinstvo s Isusom i Ocem’. Kaže zadnju rečenicu zbog koje izdvajam ovaj tekst. ‘U tom jedinstvu oduprijet ćemo se nastojanjima kneza ovoga svijeta, izbjegnuvši naći ćemo Boga.’“ Istaknuo je kako je poruka svega navedenog upravo jedinstvo, jedinstvo s Bogom u kojem se možemo oduprijeti zlu i zlome. Upozorio je i kako su optuživanja koja su uslijedila nakon požara zapravo pokušaj zloga da postigne ono što nije uspio požarom.
Postanimo čovječniji
Biskup Uzinić je pitanje požara i onog što se događa nakon požara povezao i s onim što se dogodilo u Domovinskom ratu i nakon njega.„U situaciji Domovinskog rata bili smo jedinstveni. Uspjeli smo se oduprijeti nasrtajima kneza ovog svijeta i izbjegnuvši mu naći Boga, doista kao narod i kao pojedinci. Ali onda nakon toga, jer on nestaje, na nov način uvijek želi postići ono što nije uspio na jedna način“, kazao je biskup te dodao kako mu se jedino jedinstvom i zajedništvom možemo i trebamo oduprijeti.
Kazao je i kako još neke elemente toga kako u konačnici biti pobjednicima možemo pronaći u knjizi Mudrosti (Mudr 12,13-13.16-19), koja nas poučava kako Bog nije onaj koji nas želi kazniti, već kako On brine za sve, te da je to što su mjesta i životi ostali pošteđeni od požara njegov dar. Upozorio je i kako ovo sve što se dogodilo nije pitanje kazne, već poticaj da postanemo čovječniji zbog ujedinjenja i prepoznavanja potreba drugih. Kazao je i kako nam u ovom kontekstu liturgija dana (Rim 8,26-27) poručuje da smo mi nemoćni, ali da Bog u nama po Duhu Svetome potpomaže našu nemoć. Osobito kroz molitvu, ali i kroz djelovanje Duha Svetoga koji nam omogućuje da napravimo ono što nam se nekad čini nemogućim.
U nama je i kukolj i pšenica
Osvrnuo se ponovno na evanđelje dana te rekao kako ono nudi još dva važna elementa za oduprijet se zlom i graditi jedinstvo i Božje kraljevstvo. Za prvi je element kazao kako je vezan uz druge. Prema prispodobi u logici Božjega kraljevstva pšenica može postati kukolj, odnosno mi ljudi možemo prestati biti dobri, te da se može dogoditi i obrnuto. „U ovom kontekstu zapravo ovo je poruka o Bogu koji je s nama, jer njiva na kojoj je posijan kukolj i pšenica nije samo svijet, nije samo Crkva iako Isus govori da je to svijet. I mi sami smo oni u kojima ima kukolja i pšenice“, istaknuo je biskup. Nastavio je i kako je ovo prije svega poruka o Bogu koji je s nama strpljiv i milosrdan, ali i koji nam treba biti poziv da i mi budemo milosrdni i strpljivi s drugima. Upozorio je kako bez toga nema jedinstva ni opiranja zlome, te da nas to može odvesti u začahuren krug međusobnih optužbi, dijeljenja ljudi na jedne i drugi, kao nekad u prošlosti. „Ovo je poziv prije svega, to je ono što je potrebno da budemo milosrdni i strpljivi s drugima“.
Dozvolimo Božjem u nama da raste
Objasnio je i kako nam je u prispodobi kroz primjer zrna gorušičinog objašnjeno što trebamo napraviti. Kako je Isus za primjer uzeo gorušičino zrno jer ono iako je malo ima u sebi snagu za rast, za napredak, te da nam je to poruka da dozvolimo onom pozitivnom Božjem u nama da raste i da se razvija, iako je možda malo. Kazao je i kako će se razviti i rasti ako se ne zaustavimo na tome što drugi mogu učinit za nas ili što bi drugi trebali činit, već da se zapitamo što možemo mi učiniti za sebe i za druge, stavljajući se drugima na raspolaganje ako želimo promjenu našeg društva i naše Crkve. „To je put promjene, ne pitati se što su drugi propustili ili nisu napravili, nego što ja mogu napraviti. I tome što ja mogu napraviti dozvoliti rast. Dozvoliti da se od onog malog beznačajnog zrna, uz Duha Svetoga i s pouzdanjem u Boga, razvije veličanstven grm. Grm u kojem se mogu nastaniti ptice nebeske“, zaključio je mons. Uzinić.
Osim biskupa Uzinića opožarena područja je posjetio i mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, o čemu više možete pročitati ovdje.
N.S.