Na Dan dubrovačkih branitelja, ujedno i blagdan sv. Nikole, 6. prosinca, služeno je euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Misu za sve pale dubrovačke branitelje, za sve one koji su stradali tog kobnog dana i za sve branitelje Domovinskog rata predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Postoji i nebeski sud
U propovijedi je biskup Uzinić podsjetio kako se ove godine Dan dubrovačkih branitelja obilježava u ozračju 25. obljetnice oslobođenja hrvatskog juga ali i, nažalost, u ozračju nedavne presude šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata i tragične smrti generala Slobodana Praljka koja je, više nego li samoubojstvo, posljedica te presude. Dodao je kako je general Praljak svojim činom, koji nije u skladu s kršćanskim svjetonazorom ali koji možemo razumjeti, poslao poruku koja mu je bila važnija od života te da svoje molitve trebamo uputiti i za pokoj njegove duše. Ujedno je kazao kako ne možemo ne izraziti suosjećanje s generalovom obitelji, prijateljima, sudrugovima u osudi i njihovim obiteljima, kao i s cijelom hrvatskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. „I ne možemo se ne pitati jesu li svi oni tek nove žrtve. Dakako, u ovozemaljskoj stvarnosti teško ćemo naći konačan odgovor na ovo pitanje. General Praljak nije ga našao“, rekao je mons. Uzinić. Objasnio je i kako postoji jedan drugi sud, onaj na kraju vremena kad će Isus ponovno doći i kad neće osuđivati već će se svatko sam osuditi u skladu sa svojim djelima. No, dodao je i kako u međuvremenu Isus s nama suosjeća i kako nam je blizu bez obzira na našu nacionalnost, vjeru, kao i na to jesmo li žrtve rata, ratnih zločina ili poslijeratne nepravde.
Isus s nama suosjeća
Osvrnuvši se na evanđelje dana (Mt 15, 29-37) i Isusovo suosjećanje s umornim i gladnim ljudima koji su mu hrlili po pomoć te na njegove riječi „Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem. Žao mi je naroda!“, biskup Uzinić je kazao kako je ovdje riječ o djelotvornom suosjećanju. Jer svojim suosjećanjem svim narodima priprema gozbu, ali i kako u tom trebamo prepoznati euharistiju i sve drugo što čini za spasenje ljudi. „On je i onaj koji će uništiti smrt, suzu otrti, sramotu skinuti! Kako to utješno zvuči u povezanosti s događajima koje obilježavamo, ali osobito s onim događajima proteklih dana koje ne možemo ne spomenuti. ‘Ovo je – kaže Izaija – Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio’“, istaknuo je. Također je napomenuo kako zato danas trebamo zahvaliti Bogu što nas je spasio u tim trenutcima agresije na grad, odnosno što je suosjećao i svojom milošću osnažio i hrabrio sve one malobrojne branitelje, sve one koji su se tada sakrili u grad i sve ostale koji su omogućili da grad i dalje slavi ono što je stoljećima branio, slobodu. Biskup je objasnio i kako je u tom vremenu osim Isusovog suosjećanja bila potrebna naša ljubav i vjera: „Svaka čaša vode, komad kruha, svaka molitva, ohrabrenje, utjeha, savjet, pomoć, apel, poticaj, pismo, propovijed, svaka zavijena rana, pružen lijek, ali i svaki život, svaka patnja, svaki križ, suza… Sve to je bilo naših sedam kruhova i onih nekoliko riba koje je Gospodin obilato umnožio da bi nahranio i nagradio slobodom iscrpljene i izgladnjele stanovnike Grada, kao i drugih dijelova hrvatskog juga i naše Dubrovačke biskupije. Njima je potrebno pridružiti i zahvalnost našim brojnim prijateljima u Domovini i inozemstvu koji su dizali svoj glas, molili, ali i nastojali pomoći humanitarnom pomoći.“
Stavimo svoju ljubav i vjeru Isusu na raspolaganje
Kako bi Isus mogao i danas nahraniti one s kojima suosjeća potrebno je da mu se s ljubavlju i vjerom stavimo na raspolaganje, kazao je mons. Uzinić. Dodao je kako je važno da dajemo s onom djelotvornom ljubavi, baš poput Isusa, te da kad se djelotvorna ljubavi i vjera ujedine kako se onda događa čudo. Odnosno kako je to čudo pravi put spasenja i sredstvo svakog oslobođenja. Istaknuo je kako je to temeljna pretpostavka svakog čuda, baš kao onog kad je Isus nahranio gladno mnoštvo ali i onog kad je obranjen grad i oslobođen jug Hrvatske. No biskup Uzinić napomenuo je još nešto bitno: „S ljubavlju i vjerom pozvani smo, usprkos svemu, danas krenuti i putevima oprosta i pomirenja. Hoće li se to i dogoditi, hoće li se dogoditi i to čudo koje je neophodno da bismo mogli krenuti naprijed, ovisi o tome jesmo li mu i mi spremni djelotvornom ljubavlju i vjerom staviti na raspolaganje onih svojih sedam kruhova i malo riba, odnosno jesmo li spremni 26 godina kasnije oprostiti svojim agresorima. I jesmo li spremni, ne niječući prošlost koja uvijek jest i treba biti učitelj, tražiti način kako, s djelatnom ljubavlju i vjerom, graditi nove odnose utemeljene na pravdi i međusobnom poštovanju. Nadam se da jesmo.“
Na misnom slavlju su uz brojan puk sudjelovali i dubrovački branitelji, predstavnici lokalne i županijske vlasti te Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske. Misu su pjesmom uveličali katedralni zborovi predvođeni Margit Cetinić.
U sklopu obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja dan prije u utorak, 5. prosinca, na padinama Srđa molila se pobožnost križnog puta.
Nikša Sentić