Božić je u Godini vjere! I za ovaj Božić ispunili smo običaje izvanjskog slavlja, uključujući i onaj ‘duhovni osjećaj’ Božića na koji ukazuje pjesma U se vrijeme godišta i druge božićne pjesme, božićne jaslice, Lukino evanđelje o Mariji, Josipu, djetetu koje se rodilo, anđelima, pastirima … Dok nas je sve to, uključujući i biblijska čitanja koja smo slušali na polnoćnoj misi i misi zornici, zaustavilo više na izvanjskom i osjetilnom, onom što su pastiri vidjeli, čuli, opipali, biblijska čitanja ove mise, osobito evanđelje, nas pokušava usmjeriti prema onom što se nije moglo čuti, vidjeti, opipati, tj. prema onom što nadilazi ljudska osjetila, onom što je bitno, prema otajstvu.
Naime, iznad svih povijesnih okolnosti unutar kojih se dogodilo Isusovo rođenje, temeljno pitanje Božića za koje su zainteresirani i ljudi našega vremena bez obzira jesu li vjernici ili nisu, odnosi se na otajstvo onoga što se dogodilo i posljedice toga za nas i naš život. Otajstvo onoga što se dogodilo iščitava se iz identiteta toga novorođenoga betlehemskog Djeteta. Tko je to novorođeno betlehemsko Dijete? To je pitanje za sve, a osobito za nas kršćane, iznimno važno. Ono traži da ga o Božiću u Godini vjere razmotrimo na dublji način. Isusov osobni identitet, prema onomu što mi kršćani ispovijedamo, a što je u temelju samoga kršćanstva, ne ulazi u red stvorene stvarnosti, nego pripada redu božanske stvarnosti. Biblijska čitanja ove mise tu istinu nam približavaju opisnim rječnikom. Prvo čitanje ga prepoznaje kao Gospodina, drugo ga naziva Sin, a evanđelje Riječ koja tijelom postade, Svijetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka i Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Sve ovo vjera Crkve će sažeti u ispovijest vjere: Vjerujem … i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svijetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom…” (Iz Nicejsko-carigradskoga vjerovanja).
Ove istine naše vjere što su nam gornjim izrazima objavili odabrani liturgijski tekstovi koje je vjera Crkva sažela u Vjerovanju, jasno nam kažu da je u Božiću Bog ušao u ljudsku povijest i na sebe uzeo iskustvo našeg ljudskog života. I sve ono što će reći, što će učiniti, što će kroz svoj zemaljski život iskusiti ovo Dijete rođeno u Betlehemu – uključujući i ono što Vjerovanje opisuje riječima: Raspet također za nas – bit će riječ, djelovanje, osobno iskustvo, a na kraju muka i smrt za nas, onoga koji po svojoj naravi pripada Božjoj stvarnosti, onoga koji je rođen od Oca prije svih vjekova … istobitan s Ocem, ali i onoga koji je jedan od nas jer je zbog nas ljudi i našega spasenja sišao s nebesa … i utjelovio se … i postao čovjekom.
Boga nitko nikada ne vidje, poručuje nam današnje evanđelje. Nitko ga nije nikada vidio jer nije obuhvatljiv stvorenom stvarnošću. Božićem ispovijedamo da se dogodilo nešto drugo. Bog kojega nitko nikad ne vidje učinio se obuhvatljivim od stvorene stvarnosti. To je ono što se dogodilo u Božiću: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani. On, Isus Krist, je Božić! On je onaj koji nam osvjetljava otajstvo Boga, čini nam Boga dohvatljivim, ali je istovremeno i onaj koji svima onima koji ga prihvaćaju i koji su ga spremni slušati osvjetljava i otajstvo čovjeka jer on onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo Ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
Jesmo li mi među onima koji vjeruju u njegovo Ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga ili nismo? Odgovor na to pitanje ne ovisi samo o tome jesmo li među onih 86,28 % katolika ili 91,36 % kršćana, kao ni o tome jesmo li ispunili običaje izvanjskog slavlja, uključujući i onaj ‘duhovni osjećaj’ Božića. Ne, to je dobro, ali to nije dovoljno! Želimo li iskreno odgovoriti na to pitanje jesmo li ili nismo među onima koji vjeruju trebamo se prestati gledati iz zemaljske perspektive i pokušati se vidjeti iz Božje perspektive. Tad će nam puno toga što se događa s nama i oko nas postati jasnije, uključujući i različite pojave društveno-političkog života koje nikoga od nas kojima je stalo do boljitka društva, a djeca i njihov odgoj su tom boljitku jedina garancija, ne mogu, a i ne smiju, ostaviti ravnodušnima. Zgodna prilika za ovakav pogled na sebe i stvarnost u kojoj živimo, a koju je u Božiću Bog započeo preoblikovati u svoju otkupljenu stvarnost, je i ova božićna misa sa svojim liturgijskim čitanjima u kojima nam je Bog progovorio i o sebi i o nama i našoj ljudskoj stvarnosti. Želimo li svoj život i životne odluke uskladiti s njim i njegovim željama, a to je preduvjet da nam Božić doista bude Božić, trebamo dopustiti betlehemskom Djetetu – današnje evanđelje nam ga je predstavilo kao Riječ koja je započela stvaranje novog, obnovljenog čovjeka – da nam progovori u nutrine duše i kaže nam tko je on za nas i tko smo mi u odnosu oprema njemu i bližnjima, što on osjeća za nas i želi od nas, koliko smo tome blizu, a koliko od toga daleko.
Ovo božićno razmišljanje želim završiti preporukom našeg počasnog sugrađanina bl. Ivana Pavla II. – u Godini vjere prisjećamo se desete obljetnice njegovog posjeta našem gradu, biskupiji i ovoj katedrali koja dogodine slavi svoju tristotu obljetnica – koja se uklapa u ovo naše razmišljanje i otkivanje odgovora na to tko smo i koja je to zapravo Božja istina o čovjeku koju nam objavljuje Božić i propovijeda Crkva koju nam Krist u povijesti nudi kao prostor gdje ga možemo susresti (usp. Biskupska sinoda, Poruka Božjemu narodu), a on nam je preporučio: Razgovarajte s Kristom posve iskreno. Ne bojte se razgovarati s njim čak i kad vam On kaže istinu o vama. On se ne boji istine i nikakva istina o čovjeku nije za njega strašna jer u svaku istinu o čovjeku On može unijeti svoju istinu, svoje dobro. U svaku istinu o čovjeku On može unijeti svoju ljubav. Naočigled toj snazi sve je slabo.
U nadi da ćete to učiniti i da ćete istinu o svemu pronaći u razgovoru s njim, uključujući i ona pitanja koja su u ovom predbožićnom vremenu podijelila i opteretila naše društvo, ali i moleći ga da nam dade odgovor i na sva druga pitanja koja nas muče i opterećuju naš osobni, obiteljski, vjernički i društveni život, a toliko je toga što nas muči, vama i svima vašima želim sretan i blagoslovljen Božić!