Božić , 2017. /Danja misa/
Božićna danja misa nam svake godine nudi za razmišljanje jedan od najljepših i teološki najdubljih biblijskih tekstova, Prolog Ivanovog evanđelja, u kojemu, zbijeno u samo nekoliko redaka, nudi cijelo otajstvo povijesti spasenja. Slaveći Božić mi to otajstvo možemo sažeti u tri za nas važne poruke.
Prva poruka je da je Božja Riječ postala tijelo i nastanila se među nama kako bismo mi, promatrajući to tijelo, a zapravo život Isusa iz Nazareta, rođenog u Betlehemu od Marije Djevice, mogli na otajstven način promatrati slavu Božju, tj. onaj istinski Božji identitet. Taj identitet je identitet Bog koji tako i toliko ljubi čovjeka da je i sam postao čovjekom, učinio se potrebnim u nemoćnom djetetu, utjelovio u jednoj ljudskoj obitelji da bi, kako sam poručio u svojoj božićnoj čestitki, tu obitelj stavio kao uzor svakoj ljudskoj obitelji, ali i svaku ljudsku obitelj na osobit načina učinio svojim boravištem . To je Bog čiju smo slavu, njegov istinski identitet , mogli vidjeti u Isusu iz Nazareta za kojeg vjerujemo da je Krist u novorođenom betlehemskom djetetu kojemu prijeti smrt, u izbjeglici u Egipat, prognaniku u Nazaret, propovjedniku Božjeg kraljevstva i ostvaritelju njegovih plodova, mučenim, raspetom na križ, ali i našem uskrsnom Gospodinu. Njegovu slavu i istinski identitet danas, osim u Crkvi kao zajednici vjere koja je njegovo Tijelo, njegovoj riječi po kojoj trajno ostaje Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama i sakramentima, osobito euharistiji po kojoj nam je trajno malen i prepušten nama na milost i nemilost, u svom tijelu i svojoj krvi koji su znakovi njegove ljudskosti i u kojima nam je baš kao znakovima njegove ljudskosti želio ostaviti svoju božansku prisutnost, možemo vidjeti i „u tisućama lica obilježenih patnjom, isključenošću, zlostavljanjima, nasiljima, mučenjima i zatvaranjima, ratom, lišavanjem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, izvanrednim zdravstvenim situacijama i nezaposlenošću, trgovinom robljem i ropstvom, progonstvom i bijedom, prisilnom migracijom. (On danas) ima lice žena, muškaraca, djece izrabljenih zbog niskih interesa, gaženih izopačenom logikom moći i novca. Kakav samo nemilosrdan i beskrajan popis možemo sastaviti kada tome pridodamo siromaštvo nastalo kao plod društvene nepravde, moralne degeneracije, pohlepe nekolicine izabranih i opće ravnodušnosti!“ (papa Franjo, Poruka za Prvi svjetski dan siromaha).
Druga je poruka da je Riječ Božja, koja se u svoj poniznosti utjelovila u betlehemskom Djetetu, ista ona Riječ Božja koja je Bog i po kojoj je sve stvoreno. Ovdje se nalazimo pred neshvatljivim otajstvom istovremenog suživota u jednoj osobi neizmjerne Božje veličine jer ta osoba je Božja Riječ, Jedinorođeni Božji Sin, Bog i neizmjerne Božje poniznosti jer ta osoba je i nemoćno betlehemsko Dijete, „novorođenče gdje leži povijeno u jaslama“, Isus iz Nazareta koji će proći zemljom propovijedajući Božje kraljevstvo, pozivajući na obraćenje i čineći dobro, biti odbačen, mučen i ubijen na križu, stratištu za razbojnike. Za njega se kaže da je istovremeno i sjajna poniznost – ne naziva ga bez razloga Prolog Ivanovog evanđelja „Svjetlo istinsko“ – i jednostavna veličanstvenost. Ovo nam, vezano uz cjelokupnu povijest spasenja koja je započela Adamovim padom, pokazuje još nešto. On „ide obrnutim putem od onoga kojim je išao Adam. Za razliku od Adama, on je doista ‘kao Bog’. … On ide obrnutim putem: postaje sasvim ovisan, postaje sluga. Budući da ne ode putem moći, nego putem ljubavi, može sići do ponora smrti i tako uspravit istinu, dati život. Tako Krist postaje novi Adam s kojim čovječanstvo iznova započinje. On koji je iz temelja odnos i upućenost, Sin – ponovo uspostavlja ispravan odnos. Njegove su raširene ruke otvoren odnos koji je u svakom trenutku otvoren za nas“ (papa Benedikt XVI).
Ovo nas na izvrstan način uvodi i u treću poruku Prologa koja se tiče svih nas kojima je on upućen kao evanđelje, radosna vijest: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.“ „Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“ u betlehemskom Djetetu, Isusu iz Nazareta, ne samo zato da bismo mi mogli vidjeti Božju slavu , nego da bismo mi, primajući ga, i sam postali dionici Božje slave, da bismo po tom što je on na sebe preuzeo naš ljudski identitet mogli od njega usvojili njegov božanski identitet. Kako nam je to moguće? Evanđelist kaže da to možemo učiniti primajući ga s vjerom. To se primanje s vjerom odnosi na prihvaćanje s vjerom njegovog povijesnog utjelovljenja u betlehemskom Djetetu, Božiću, kao i u cjelokupnom djelu spasenja koje je svojim utjelovljenjem izveo među nama i nastavi izvoditi različitim načinima svoje trajne prisutnosti među nama u Crkvi koja, po Duhu Svetome koji joj je darovan, ima zadaću dovršiti njegovo djelo spasenja. Ali još se i više to primanje odnosi na prihvaćanje s vjerom njegovog puta spasenja u svojoj svakodnevici, odričući u toj svojoj svakodnevici svake oholosti i samodostatnosti, kako bismo mu mogli služili u ljubavi i poniznosti, a u njemu svojim bližnjima, onima čiji on oblik danas uzima i u njega se utjelovljuje.
Ovo je način da i u ovom našem svijetu nastavi odlijegati onaj ljupki glas glasonoše radosti, o kojemu je progovorio Izaija, kojim Bog tješi narod svoj, kao i da se i danas, o našem Božiću, nastavi čuti ona psalmistova nova pjesma o čudesnim Božjim djelima, djelima spasenja, koja nam učini Gospodin, odnosno da Bog koji, kako nas je podsjetio autor Poslanice Hebrejima, „više puta i na više načina … nekoć govoraše ocima po prorocima“ i koji u punini vremena „konačno … progovori … u Sinu“, može nastaviti govoriti i ovom našem svijetu i vremenu, biti i za suvremenog čovjeka „Riječ (koja) je tijelom postala i nastanila se među nama.“ I da bi i suvremeni čovjek mogao promatrati u Božiću, koji je istovremeno i Isus iz Nazareta i Jedinorođeni Božji Sin, Božju slavu, od njega učiti i usvajati put poniznosti, odbacujući put oholosti i, konačno, biti ubrojen među one koji su s prihvaćanjem i vjerom dobili moć da i sami postanu djeca Božja.
S ovim mislima, svima vama prisutnima u ovoj našoj katedrali na ovom zahvalnom božićnom euharistijskom slavlju, kao i svima vama koji nas slušate zahvaljujući Radio Dubrovniku, ali svim ljudima dobre volje i svoj stvorenoj stvarnosti, osobito našim dragim obiteljima, želim sretan Božić te blagoslovljenu i obiteljskom srećom ispunjenu novu 2018. godinu.