Blagdan sv. Mihajla svečano je u četvrtak, 29. rujna, proslavljen u župi sv. Mihajla na Lapadu. Svečano misno slavlje na kojem se okupio veliki broj vjernika predvodio je don Ivica Huljev, svećenik Hvarske biskupije i župnik župe sv. Nikole Komiža. U koncelebraciji desetak svećenika između ostalih sudjelovali su don Robert Ćibarić, župnik župe sv. Mihajla Lapad, i mons. dr. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije.
Bog nas oslobađa
Župnik Huljev propovijed je započeo sa pričom o jednoj ženi koja je htjela platiti misu za svoje zdravlje, ali koja je od tuga odustala kad je čula da je jedini slobodan datum 13. jer joj je upravo taj broj nesretan. „Evo ovo spominje kao jedan mali most s kojim možemo preći na prostor želje da naše oči srca postanu obogaćene Božjim svjetlom i da nam očito postane prepoznatljivo na svim razinama. Da je Bog u kojeg vjerujemo Bog slobode, blizine, Bog koji nas liječi, prati te Bog koji nas oslobađa od onoga kada smo mi od Boga stvorili idola“. Dodao je kako se sve ovo može povezati s onim što je kroz povijest vjere izrečeno i vjerovano o anđelima ali i o Božjem odnosu prema ljudima. Istaknuo je kako sv. Mihajlo, ali i drugi anđeli i arkanđeli, nije u središtu nego služi središtu svega, te da je to prvo prepoznatljivo u službi anđela, da zagledani u Boga imaju toliko snage biti zagledani u ljudske potrebe. Te da se drugo odnosi na to da nam oni svjedoče da je Bog nazočan u našoj svakodnevnici poput blagog lahora i tihog kucanja na naša srca.
Propovjednik je kazao kako nam anđeli svjedoče da Bog djeluje tako da nas oslobađa, te da nas ljubav Isusa Krista oslobađa od lažne slike Boga koja nas i danas truje. Upozorio je kako ta lažna slika Boga iznutra rovari i sputava ljude da dišu punim plućima, ali i da Bog koji satire nije Bog euharistije koji svega sebe daje za druge. Objasnio je kako nam anđeli i arkanđeli svjedoče Boga euharistije i sve nebesko te da nam trebaju biti poticaj za život u kojem ćemo i svjedočiti Boga, te da mi upravo poput anđela budemo most između Boga i ljudi koji povezuje ljude međusobno i s Bogom.
Otvoreno uporište u Bogu
Govoreći o tome kako Isus vidi ljude župnik Huljev vratio se na priču o Nathanielu koji se nalazio pod smokvom. Rekao je kako ne postoji niti jedan prostor našeg života koji bismo mogli nazvati svjetovnim, ali i da ne postoji svjetovnost jer je Bog nazočan svugdje i posvuda. „Nama je lakše misliti da je On negdje, a ne gdje nije. On koji je njega prepoznao dok je bio pod smokvom, On ga izvodi na svjetlo dana. I to Bog čini stalno u našim životima, to je bit njegove skrbi, da se naše lice očituje među drugim ljudima. Da postanemo ne bića maske, ne karikature duha, nego da doista imamo uporište u Bogu“. Dodao je i kako nam krov duše uvijek treba biti otvoren i učvršćen u Božjem nebu jer upravo to predstavlja izazov slavlja sv. Mihaela i svih drugih anđela.
Upozorio je kako rečenica iz evanđelja po Ivanu ‘Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega’ ne predstavlja neku zabavnu slikovnicu već da je tu riječ o istini vjere koju je Krist posvjedočio svojim životom. Objasnio je da je Bog trajno otvoren za ljude te da nam ne trebaju neke posebne molitve kako bi se nebo otvorilo već je dovoljno da su nam oči srca uspravljene prema Bogu.
Sljepoća pogleda srca
Uz proslavu blagdana sv. Mihajla poručio je okupljenima da je potrebno da zapitamo sami sebe je li u našem srcu često prisutna sljepoća za Boga i njegovo svjetlo koje nam daje mogućnost da vidimo rane ovoga svijeta. Ne kako bi se radovali tuđim poteškoćama nego da bi se radovali tome da Bog liječi rane našega života. Propovjednik je istaknuo kako je upravo zato važno uočiti ono što otkrivamo u anđelima a to je da su oni borci, molitelji i naši pratitelji.
Govoreći s ambona propovjednik je upozorio vjernike da danas sve više Boga pretvaramo u idola, i da nam je umjesto Boga važna religijska struktura, od paljenja svijeća do škropljenja i svega onoga što je pomoćno sredstvo a ne cilj i središte našega života. Naveo je i neke posljedice toga.
„Je li religija, ne Bog, dovela do iščašenja srca, pa nam je puno ugodnije biti samima u crkvi nego se zauzeti za zajedništvo ljudskih potreba? Je li moguće reći da nam je draže povući se iz svijeta jer je navodno svijet zao, u neki svoj komoditet? Jesmo li opčarani doživljajima pa trčimo kao pčela sa cvijeta na cvijet da prikupljamo doživljaje? Jesmo li Boga zamijenili zdravljem pa stavljamo ozdravljenje na prvo mjesto i onda ako ozdravimo onda ima Boga? Sv. Mihajlo i svi ostali nam poručuju da liječimo rane koje smo stvorili u svome životu iluzijama“, zapitao je voditelj slavlja.
„Je li među nama prisutno ono veoma kobno, a to je religiozno sljepilo? Nema gore od toga.“ Religijsko sljepilo je onda kada, rekao je propovjednik, izostane dobrota iz srca, kada se više nismo u stanju radovati tuđem uspjehu, tada vjera postaje sljepilo i odvodi čovjeka od blizine Boga. Poručio je da uvijek iznova trebamo provjeriti živimo li od Boga za ljude te da trebamo dopustiti Božjem duhu da djeluje u nama. Kazao je kako je u središtu kršćanstva sloboda, ista ona koju su Dubrovniku omogućavale njegove zidine, te da je to ono najsnažnije što Dubrovnik nosi u sebi. Na kraju propovijed je završio riječima: „kad sebe prodaš više nemaš cijene.“
Na kraju misnog slavlja župnik Ćibarić zahvalio je don Ivici Huljevu što je pristao predvoditi proslavu blagdana, ali i svim ostalim svećenicima, vjernicima te župnom zboru koji je svojom pjesmom uveličao proslavu.
Mise na blagdan sv. Mihajla bile su još u 8 i 10 sati (sudjelovao MUP), a samom blagdanu prethodila je i trodnevnica od ponedjeljka, 26. rujna, do srijede, 28. rujna.
Nikša Sentić