Umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije don Jozo Njavro proslavio je u nedjelju, 3. srpnja u crkvi sv. Andrije na Pilama 50 godina pastoralnog rada u Dubrovačkoj biskupiji i 25 godina djelovanja u župi sv. Andrije, gdje provodi i svoje umirovljeničke dane.
Misno slavlje u crkvi sv. Andrije predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a na kraju slavlja biskup je blagoslovio i novouređeni Pastoralni centar župe sv. Andrije koji se nalazi u kući blizu župne crkve, i na čijem prvom katu i u potkrovlju će se sada moći održavati različiti sadržaji potrebni ovoj župnoj zajednici. Večer uoči slavlja u subotu, 2. srpnja predstavljena je knjiga don Joza Njavra „Putevi života“, objavljena u vlastitoj nakladi.
Na misi su se, uz brojne vjernike i slavljenikovu rodbinu, okupili svi svećenici ove župe, upravitelj don Stanko Lasić i župni vikari don David Pahor i don Marin Lučić, a koncelebrirao je i don Mirko Maslać, svećenik iste generacije svećenika iz koje je i slavljenik Njavro.
Zahvalivši slavljeniku za njegov pastoralni rad u Dubrovačkoj biskupiji i posebno župi sv. Andrije, biskup Uzinić je skrenuo pozornost na činjenicu kako je don Jozo, poput dvanaestorice apostola u pročitanom evanđeosko ulomku, došao u ovaj grad i ovu župu koji su ga primili i tu navješćivao Isusovu poruku o dolasku Kraljevstva Božjega. Sada je prigoda i da mu se za to dugogodišnje djelovanje zahvali.
„Što je drugo naše svećeničko djelovanje nego djelovanje u korist onih kojima smo od Gospodina poslani kako bi njihova imena bila upisana u Gospodinovu knjigu, bila upisana na nebesima“, istaknuo je biskup.
Don Jozo je prije 25 godina bio poslan u ovu župu da u Gospodinovo ime djeluje, propovijeda, dijeli sakramente osobito euharistiju, da bude njegova prisutnost u ovoj župi, kao i drugim župama biskupije u kojima je djelovao, kao jedan od ‘dvanaestorice’. Svoje djelovanje nastojao je vršiti onako kako je mogao, trudeći se, uz različita iskušenja kakva je sa sobom nosilo prošlo vrijeme, uključujući i odbacivanja, kazao je biskup.
Kronični nedostatak domicilnih svećenika
Kroz primjer don Joza, koji nije rođen i izrastao u ovoj biskupiji nego je pozvan i poslan iz druge biskupije da djeluje u ime Gospodnje u Dubrovačkoj biskupiji, a još ima takvih svećenika, biskup je skrenuo pozornost na gorući problem nedostatka domicilnih svećenika. „Primjer don Joza pokazuje ono što je trajno prisutno u ovoj biskupiji, a to je da uvijek ponovo imamo potrebu da nam dolaze drugi da bismo bili ‘dvanaestorica’. Godinama već, pa i od don Jozovog vremena, nismo imali dovoljno onih koji bi iz naših redova bili uključeni u tu ‘dvanaestoricu’. Zahvalni smo svima onima koji su dolazili! Ali istovremeno dok njima zahvaljujemo dužni smo se propitati što je to s nama. Zašto Gospodin u ovoj biskupiji nije uspijevao i ne uspijeva naći dovoljan broj onih koji će biti poslani kao njegova dvanestorica u ovu biskupiju?“ I ne samo u ovu biskupiju nego i u misije ad gentes, drugim narodima, poput misionara koji će se slijedećeg tjedna okupiti iz svih krajeva svijeta u Dubrovniku. „Zašto mi nemamo onih koji bi iz naše biskupije pošli u Isusovo ime u druge biskupije, krajeve, u druge narode?“, upitao se biskup.
Citirajući Isusove riječi: „Žetva je velika, a radnika je malo“, dubrovački biskup je kazao kako je problem u ovoj biskupiji i u tome što „nema među nama dovoljno onih koji bi mu se stavili na raspolaganje kao radnici“.
Mi trebamo biti svjesni da Gospodin zove nas i našu djecu
Kao razloge za to naveo je mogućnosti da „mi u našoj biskupiji ne molimo dovoljno“ Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju ili da, ako i molimo, onda molimo da nam dođu iz drugih biskupija, a nismo spremni staviti sebe na raspolaganje. „Nismo spremni sebi posvijestiti da se ono Gospodinovo ‘Idite!’ ne odnosi na nekog drugog, nego da se odnosi na nas! Problem je s nama, s onim našim biti svjesni. Nas, našu djecu, osobe među nama Gospodin također šalje s onim ‘Idite!’“.
Možda je problem i s nama koji smo došli u ovu biskupiju poput ‘dvanaestorice’, nastavio je biskup, to što nismo na dovoljan način ušli u vaš mentalitet, što se nismo na dovoljan način uključili u život ove biskupijske Crkve, što se nismo suživjeli s vama.
U don Jozovom slučaju, dodao je biskup, to ipak nije tako. Kroz svoje djelovanje on se suživio s ovom zajednicom i njezinim mentalitetom te je s vremenom postao jedan od vas. Don Jozo je jedan od takvih primjera, a ima i drugih.
Potom je biskup Isusovo poslanje ‘dvanaestorice’ povezao s njegovim poslanjem sedamdeset i dvojice učenika, koje Isus također šalje, a koje pokazuje da nisu samo svećenici i biskupi poslani, nego da su svi kršćani poslani.
Poslanje ‘dvanaestorice’ je više svojstveno svećeničkom i redovničkom pozivu, dok je poslanje ‘sedamdeset i dvojice’ univerzalno. „Svi smo poslani, nema kršćanina koji nije poslan. I svima smo poslani. Nema čovjeka na kugli zemaljskoj kojemu mi kršćani, baš zato što smo kršćani, nismo poslani navješćivati radosnu vijest Evanđelja“, ustvrdio je dubrovački biskup.
Mi u ovoj biskupiji često nismo svjesni na pravi način da smo mi ona ‘sedamdeset i dvojica’ koji su poslani, nastavio je biskup. I ako nemamo svijest da smo pozvani i poslani, bez obzira na zvanje i zanimanje, na našu ulogu u svijetu i društvu, bez toga ne mogu između nas biti izabrana i ona ‘dvanaestorica’ koja će biti pozvana i poslana na osobit način.
Ponovivši Isusove riječi kako je žetva velika, a radnika malo, biskup Uzinić se upitao kako je moguće da je to tako ako se u našem gradu gotovo 90% stanovništva deklarira katolicima i ako smo svi kao kršćani pozvani.
Moleći Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju treba i sebi posvješćivati „da smo mi ti radnici, na svom mjestu i ulozi poslani u njegovo ime navješćivati Radosnu vijest svakom čovjeku, bez obzira hoćemo li biti odbačeni ili nećemo“. Isusovo „Idite“ se odnosi na sve.
Objašnjavajući moguće razloge zašto u Dubrovačkoj biskupiji nije bilo ni one ‘sedamdeset i dvojice’ svjesnih i spremnih za vršenje svoga poslanja, biskup je spomenuo i nedostatak adekvatnog prostora u našoj biskupiji „u kojima bi se ‘dvanaestorica’ družila s onom ‘sedamdeset i dvojicom’ i pripremali ih da bi mogli izvršiti svoje poslanje“, u kojima bi se mogla odvijati međusobna interakcija kroz vjeronauk, susrete, djelovanje različitih župnih skupina. Nije Gospodin ovu ‘sedamdeset i dvojicu’ prvi put susreo i rekao im „Idite“, ne, on ih je kroz dvije-tri godine pripremao, ustvrdio je biskup Uzinić.
Spomenuo je i specifičnost ove župne zajednice koja, iako nije imala adekvatnog prostora, „imala je ovu ‘sedamdeset i dvojicu’ u različitim molitvenim zajednicama, među neokatekumenima, u obiteljskoj zajednici“, koji su se okupljali i nešto radili. Izrazio je nadu da će im novi prostori pomoći u njihovom poslanju.
Župnik Lasić je na kraju zahvalio slavljeniku na svemu što je činio istaknuvši želju da ova župa i ubuduće bude okupljalište mladih i mladih obitelji, koji već tu imaju svoje programe. Prigodne recitacije slavljeniku povodom njegovih jubileja recitirala su djeca iz obitelji koje se redovito okupljaju u ovoj crkvi.
Uime cijele zajednice župnik Lasić predao je slavljeniku Papin blagoslov, pristigao za ovu prigodu iz Vatikana, a dugotrajnim pljeskom vjernici su izrazili zahvalnost dugogodišnjem župniku. Darove su mu uručile i vjerničke skupine, a uime Grada Dubrovnika dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić.
A slavljenik Njavro zahvalio je Bogu, svojim roditeljima, odgojiteljima i svima s kojima je tijekom svog dugog svećeničkog djelovanja surađivao na Božju slavu i dobrobit ljudi.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor, a mladi očevi i majke čitali su čitanja i molitvu vjernika.
Radove na Pastoralnom centu župe sv. Andrija je izvela tvrtka „CON – TEH d.o.o“ po nacrtu Stijepa Butijera.
Angelina Tadić