U sklopu proslave Dana dubrovačkih branitelja dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je u četvrtak, 5. prosinca Križni put padinama Srđa i tom prigodom blagoslovio 14 postavljenih postaja. Ovim činom izvršen je zavjet dan 9.11.1991. godine kada je katedralni župnik dr. don Stanko Lasić u okupiranom i često granatiranom Dubrovniku punom prognanika putem radio postaje Dubrovnik pozvao katolike, ali i pripadnike drugih religija, da se pouzdaju u Božju pomoć i zaštitu. Pozvao je katolike da tijekom 40 dana mole po jedan Očenaš za mir u Domovini i svijetu, te obećao da će nakon konačnog oslobođenja Grada i Domovine obaviti zavjetni pohod do križa na Srđu, putem branitelja. „Obećajmo konačno da ćemo ovaj dan ubuduće obilježavati takvim zavjetnim pohodom, a kada prilike omoguće postaviti postaje križnog puta,“ rekao je tada katedralni župnik.
Godine 2010. Grad Dubrovnik raspisao je natječaj za postaje Križnog puta na kojeg se prijavilo 54 umjetnika, a stručna komisija odabrala je djela šestorice renomiranih hrvatskih kipara: Nevena Bilića, Kuzme Kovačića, Marije Ujević Galetović, Nikole Vrljića i Mira Vuca.
U prigodnom nagovoru na Srđu biskup Uzinić je rekao: „Dubrovnik se branio i ovdje na Srđu i u Gradu, koji nije bio napušten, s njegovim ulicama, kućama s provizornim skloništima i crkvama u kojima se molilo, ali i izvan Grada, počinjući od crta njegove obrane, preko okupiranih dijelova Župe, Rijeke, Konavala i Primorja, pa sve dokle god je stigla vijest o njegovom razaranju i organizirala se vojna, diplomatska, molitvena, humanitarna i svaka druga pomoć njegovoj obrani i zaštiti. Dubrovnik su branili, pridružujući mu se na njegovom križnom putu, i branitelji Grada, i oni koji su mu došli pomoći iz drugih dijelova Domovine, a njegovi su branitelji bili i vatrogasci, i policajci, i građani, i novinari, i fotografi, i snimatelji, i pjesnici, i pisci, i glazbenici, i slikari, i svi drugi. Bili su to i političari, i kulturni radnici, i sudionici konvoja Libertas, i njegov tadašnji biskup sa svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima, ali i svi drugi hrvatski biskupi, svećenici i vjernici – uključujem ovdje i njegovog kasnijeg počasnog građanina bl. Ivana Pavla II. – koji su svojim molitvama, osobito krunicom u ruci, molili za mir i slobodu Dubrovnika, Vukovara i cijele Domovine. Dubrovnik se branio u Zagrebu, Bruxellesu, New Yorku, Rimu, ali i u Vukovaru, Škabrnji i svim drugim mjestima hrvatske koja su bila izložena stradanju, kao što je i Dubrovnik branio Škabrnju, Vukovar, Zagreb, Bruxellesu, New Yorku, ali i, koliko god da to apsurdno zvuči, Trebinje, Podgoricu, Beograd jer obrana slobode suprotstavljajući se mržnji ljubavlju – postaje križnog puta i Isus Krist kojeg slijedimo tome su najbolji znak – nije samo u korist onih koji se brane, nego i onih koji napadaju.“ Biskup je zahvalio i gradonačelniku Dubrovnika gosparu Andru Vlahušiću i svima onima koji su mu na bilo koji način pomogli u realizaciji ovoga projekta, te pozdravio sve koji su sudjelovali u ovom blagoslovu i pobožnosti križnog puta, posebice predstavnike braniteljskih udruga i drugih udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Pozivajući sve na nadilaženje same naslonjenosti postaja na duhovnost, tradiciju, povijest, baštinu, umjetnost i kulturu Grada i suočavanje sa sličnim situacijama u kakvima je bio Grad prije nešto više od dvadeset godina, a kojih ima i danas i izvan našeg Grada, a i u Gradu, biskup je spomenuo „grad prijatelj Vukovar i sve ono što on i danas podnosi jer mu neki, ne shvaćajući da njegove rane još nisu zacijeljele, nasilno žele nametnuti ono na što još nije spreman, a što je, nažalost, njegov problem proširilo i na one koji za to nisu odgovorni.“ Pomoć koju je Dubrovnik u ratu primao nadilazila je nacionalne okvire, te je biskup spomenuo i ratom razdiranu Siriju te Filipine koji su teško stradali u prirodnoj katastrofi. „Oni kojima trebamo pomoći nisu samo izvan našeg Grada i negdje po svijetu. Njih ima i među nama, jer i među nama iz dana u dan ima sve više onih koji sve teže žive i kojima, budimo pošteni, ovaj spomenik Križnog puta može malo značiti, dapače može im biti i provokacija, ako na neki način ne zahvatimo u njihove životne križne putove i pomognemo im nositi križ koji opterećuje njihove ramena.“
Kako je u biskupiji ova godina proglašena Godinom mladih biskup Uzinić je spomenuo i križ mladih „koji od svih nas i na svim razinama zahtjeva puno veću brigu za njihovu sadašnjost i za njihovu budućnost,“ te skrenuo pozornost na potrebu da budućnost mladih bude „obilježena onim vrijednosti kojima se ponosio ovaj Grad, za koje su se borili naši branitelji i trpjeli svi oni koji su ga na bilo koji način branili, onih vrijednosti o kojima govori i ovaj novopostavljeni Križni put.“ Uz članove obitelji poginulih branitelja i same branitelje, u pobožnosti križnog puta sudjelovali su i mladi Dubrovačke biskupije koji se aktivno uključuju u pripreme za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se 26. i 27. travnja održati u Dubrovniku.
A.T.