Kako su vremenske prognoze najavljivale da će za svetkovinu sv. Vlaha u nedjelju, 3. veljače 2019. godine biti jaka kiša odlučeno je da se pontifikalno misno slavlje održi u katedrali, a ne na otvorenom, s nadom da će vrijeme ipak biti naklono (kao što bijaše prošle godine) pa da će svečana procesija s Isusovom pelenicom, moćima Parca i moćima hrvatskih svetaca moći proći Gradom. Do zadnjeg trenutka smo se nadali da će sv. Vlaho učiniti svoje “famoso čudo od čudesa”, krivo misleći da je to “famozno čudo od čudesa” lijepo vrijeme, a ne Festa kao takva. No, to se nije ostvarilo. Odlučeno je da je bolje da se procesija ipak ne održi. Svima je bilo žao, ali je pljusak, kako se kasnije pokazalo, bio jak i dugo je trajao.
Zamolili smo Antuna Koncula iz Arhiva Dubrovačke biskupije da u arhivskoj građi malo istraži kako se prije postupalo kad je nevrijeme otežavalo održavanje Feste. Na temelju arhivskih dokumenata, te podataka iz Lista Dubrovačke biskupije, Crvene Hrvatske i knjige Dubravka Kovačevića „Sveti Vlaho i njegovi festanjuli“ došli smo do niza zanimljivih rezultata. Napominjemo kako nije sve detaljno istraženo te da je moguće da je bilo još kišnih Festa.
* * *
1836. – Prva Festa nakon ukinuća Dubrovačke Republike. Procesija nije održana na svetkovinu 3. veljače, već je zbog lošeg vremena prenesena čak na blagdan Prijenosa ruke sv. Vlaha 10. srpnja.
1889. – Zbog smrti prestolonasljednika Rudolfa nije bilo vanjske proslave.
1899. – „Radi ružna vremena ne mogaše da se na Svijećnicu i svečev dan razvije običajna svečanost dubrovačkog parca. S toga procesija, tombula i sviranje glazbe obaviše se u nedjelju po najljepšem vremenu…“
1900. – „Na dan sv. Vlaha u jutro rano u svečevoj crkvi bude pjevana služba Božja, a za tim sv. Misa. Poradi kiše nije se moglo ništa drugo učinit, te sve bi odgođeno za sutrašnji dan, jedino je još bila u stolnoj crkvi pjevana sv. Misa.“
1902. – „Sv. Vlaho – Ružno vrijeme nije dopustilo, da se svečanost Sv. Vlaha u nedjelju i ponedjeljak proslavi onako, kako se je bilo pripravilo, premda je došlo dosta puka u grad i priličan broj barjak… Kako nije moglo biti procesije ni tombule, nije bilo ni svečano ispraćivanja barjaka, već je cijela svečanost odgođena za sutra, a u Sv. Vlaha na Goricu poći će se u nedjelju kasnije.“
1903. – „Dan miloga našega pokrovitelja, s vremena, prošao kao i nije; pridošli su neki barjaci, ali hvajda! Kad vazdan sipilo, puhalo, smušeno bilo, tamno, ožaprito, ko da su se vještice urotile. Svečani ophod, tombula, sva izvanjska festa izostala je, samo se je u crkvi sve redovito izvršilo, ali je i to bilo nekako smućeno, jer prekomjerna je vlaga dizala kad tekad, svijetlost električnim lampama. Što ćemo: veljača prevrtača“.
„Svečanost Sv. Vlaha. Uslijed ružna vremena u utornik nije se mogla proslavit svečanost Sv. Vlaha, te se stoga ista prenosi za sutra, a na Goricu Sv. Vlaha hodite će se nastojne nedjelje“.
1904. – „Svetkovina Sv. Vlaha. Ove godine nas je poštedila kiša. Svetkovina je prošla bez kiše i ako se nebo nešto mrčilo“.
1908. – „Nevrijeme na Sv. Vlaha. Ove godine kao nikad. Počinjući od podne na Svijećnicu počeo na izmjenu južnjaka puhati ‘punenat’, a s njime i kiša, dok je od Stona unaprijed zapao, kako čujemo, veliki snijeg. O kakvoj svečanosti toga dana nije moglo biti govora. U jutro rano nešto se razvedrilo, pa došli i barjaci, ali s njima malo svijeta. Baš pred procesiju počelo opet kišiti, tako da je i procesija i odlazak barjaka morao biti odgođen do nedjelje“.
„Sv. Vlaho. Svetkovina Sv. Vlaha nije se mogla izvršiti radi veoma rđava vremena. Na Gospu Kandeloru padala je jaka kiša i duvao silan vjetar… Jutro na dan Sv. Vlaha osvanulo je vedro, te se je bilo nadati da će taj dan biti lijep. Iz svih su gotovo sela došli u jutro barjaci sa svojim puškaračima. Ali oko 10 sati pr. podne opet se brzo naoblači te je čitav dan lijevala jaka kiša, tako da se nije obdržala ni procesija ni igra tombole. Sve je to ostavljeno za sutra“.
1910. – „Svečanost sv. Vlaha bila je djelomično ometena kišom, tako da se procesija nije niti činila, već je odgođena za nedjelju, tj. sutra.”
1922. – „Na pričeku barjaka na Pilama bila je sva sila naroda. No već za dolaska barjaka nebo se počelo mutiti, a oko 10 sati počela sipiti tiha kiša. To ipak nije smetalo da se ophod po gradu ne razvije običajnom pompoznošću“.
1925. – „Radi jakog vjetra grad nije bio iskićen zastavama na standalima već samo sagovima na prozorima. Nastalo je pitanje hoće li biti i procesija, koja se ipak održala, a vodio ju je pomoćni biskup msgr. Barbić noseći glavu sv. Vlaha“.
1929. – „Ove godine slavili smo sv. Vlaha u velikoj zimi. Val studeni, koji je prošao cijelom srednjom Evropom nije mimoišao ni naš grad. Zima je bila neobično velika, pojačana mahovima oštre bure… Budući da su svi barjaci ostali u gradu za procesiju, koja će biti na dan od Gorice sv. Vlaha… Ostali dio svečanosti kao na pr. svečana procesija, tombola, vatromet, izvršit će se u nedjelju kad se slavi i sv. Vlaho na Gorici“.
„Ovogodišnja svečanost sv. Vlaha bila je nešto drukčija od ostalih godina, jer je radi velike zime morala biti prenesena od blagdana sv. Vlaha na iduću nedjelju“.
– Po završetku tombule počeo je padati snijeg i padao je barem jednu uru (D. Kovačević: 359).
1930. – „Neprekidna kiša u nedjelju na Kandeloru – to je bio jedan od najkišovitijih dana što ga ljudi pamte – omela je svu vanjsku svečanost tog dana… U ponedjeljak na dan svečanosti… Kroz sve to vrijeme sipila je na mahove sitna kišica, koja nije ometala povorke. Svega je bilo 23 barjaka i masa svijeta osobito iz Župe i Rijeke i Konavala. Barjaci s otoka i iz Konavala radi zla vremena ove godine nijesu stigli… Svak je neustrpljivo očekivao hoće li biti svečana procesija sa sv. Moćima. I baš pri koncu službe oblaci se rastančili, a pokazale se i zrake sunca, te se procesija uputila običnim redom“.
1936. – „ Uza sve kišovito vrijeme nadošlo je mnoštvo svijeta… Poslije svečanog pontifikala u katedrali razvila se je sjajna procesija sa barjacima i sv. Moćima… Baš kad je procesija na povratku skrenula u crkvu sv. Vlaha udario je pljusak kiše, ali uza sve to procesija se je redovito povratila u katedralu i na koncu vojnici ispalili trostruku ‘salvu’“.
1938. – „Dan sv. Vlaha osvanuo je u znaku kiše. Već izjutra rano padala je sitna kiša ozbiljno prijeteći, da djelomično onemogući izvedbu programa. Oduševljenje naroda sa svim tim nije popustilo… Kiša ih nije mogla spriječiti, kako što nije spriječila ni proćesijun…“
1942. – „Proslava sv. Vlaha. Ove godine radi vanrednih poratnih prilika za sv. Vlaha nije obavljeno nikakvo vanjsko slavlje već samo crkvena proslava… Budući da se procesija nije održala, poslije sv. Mise bilo je ljubljenje sv. Moći“.
1943. – „ Proslava sv. Vlaha. Zbog ratnih prilika ove godine svečanost je obavljena samo u crkvi bez ikakvog vanjskog slavlja“.
„Poslije sv. Mise izmoljene su pred izloženim relikvijama Svetaca litanije svih svetih sa molitvama za mir, a zatim su se na trima oltarima davale vjernicima ljubiti sv. Moći sv. Vlaha i drugih svetaca“.
1944. – „Proslava sv. Vlaha obavljena je i ove godine bez vanjskog sjaja.“
1954. – Procesija održana 7. veljače, kišovito, „… ipak je propustilo za procesiju“…
1955. – „U nedjelju po sv. Vlahu. Procesija. Do procesije kiša – zatim prestala. Svršila procesija – kiša počela“.
1960. – 7. veljače „U Gospi je tekla služba Božja. Izostala je biskupska misa, jer se biskup razbolio, ali nije izostalo ono veliko očekivanje: ‘Hoće li biti prečasijun?’ U očekivanju trgla su se srca. Barjaktari su čekali u Gospi kraj mise i osvrtali se na crkvene prozore, ali oko njih je snijeg i dalje pršio. Ipak će biti ophod. Ne vani, ali će biti u crkvi. Kao da ih ponese tajanstvena sila, napustiše barjaktari Gospu i pohrliše u Svetog Vlaha po barjake. Što bi dlanom o dlan, već se Božja povorka kretala kroz snijeg u Gospu…“
1963. – „Divlja morska oluja. Tutnji more. Zavija vjetar. Grmi. Prolomi se kiša. Ophoda nema. Barjaci ostaju u crkvi. Poklonit će se Isusu u oltarskom svetootajstvu baš onako kao da su proveli ophod preko Grada, pokloniti zahvalno“.
1974. – „Unatoč lake kiše, nakon svečane mise, vjernici i svećenici krenuli su glavnim gradskim ulicama u tradicionalnom ophodu, noseći svečeve moći i barjake“.
1979. – „Cijelu noć od subote na nedjelju i u nedjelju 4. veljače do 11 sati padala je kiša i vjerovatno je to razlog da je broj barjaka njih 62 koji predstavljaju pojedine župe bio manji nego prošlih godina. Do zadnjeg časa ljudi su gledali u nebo misleći da li će se procesija održati ili ne. Kad je misa završila, procesija se ipak uputila. Kiša je prestala“.
1980. – „Unatoč kišovitog nedjeljnog jutra, 3. veljače… Svečanu misu i procesiju vodio je splitski metropolita nadbiskup Frane Franić“.
1983. – „Kiša i snijeg je uveliko omela nedjeljno slavlje. Nije naime, održana ni tradicionalna procesija Stradunom, poslije koncelebrirane euharistije, kao ni posljepodnevno izvijanje barjaka pred katedralnom i istodobno pozdravljanje biskupa i biskupije“.
1986. – „Tokom cijele mise sipila je kiša, no kad je nakon mise započeo ophod, nebo se smilovalo, na što je vjerni puk zahvaljivao sv. Vlahu“.
1989. – „Žar sudionika procesije i nebrojenih promatrača nisu omele ni dragocjene kapi kiše, koje zbog rastvorenih kišobrana samo uporište nošenje moći svetoga Vlaha i drugih svetaca Ulicom od Puča, pa Stradunom do crkve sv. Vlaha i odatle opet u katedralu“.
1992. – Skraćena procesija zbog ratnih prilika.
1996. – „Na sam blagdan dubrovačkog Parca svetog Vlaha kiša je omela održavanje koncelebrirane svete mise na otvorenom, pa je služena u katedrali… Poslije mise, nakon što je kiša prestala padati, ulicama Grada uslijedila je procesija…“
2000. – „Na sam blagdan, 3. veljače 2000., ni loše vrijeme (oblačno i kišovito) nije omelo misno slavlje pred katedralom“.
2012. – Procesija je održana pod kišom.