Dubrovačkim iseljenicima, pomorcima
i svima koje će Festa sv. Vlaha zateći izvan Dubrovnika
Drage Dubrovkinje i Dubrovčani u iseljeništvu i poštovani dubrovački pomorci izvan matične luke, poštovanje vam i pozdrav u Gospodinu!
Prošle godine sam zaželio da vas ovogodišnja Festa sv. Vlaha zatekne u domovini i Dubrovniku. Ta se želja, nažalost, nije ostvarila jer vas evo još jedna Festa sv. Vlaha – ‘dan ki dohodi jednom nami na godište’ – zatiče izvan domovine i ljubljenoga Grada. Ovogodišnju Festu slavimo u Godini vjere, ali i u godini u kojoj se spominjemo 300. obljetnice ponovne izgradnje i stavljanja u upotrebu dubrovačke katedralne crkve sv. Marije – majke svih crkava u našoj biskupiji – kao i dviju radosnih obljetnica: desete obljetnice pohoda našem Gradu našeg počasnog građanina bl. Ivana Pavla II., pape, te proglašenja blaženom članice naše biskupijske Crkve, bl. Marije od Propetog Isusa Petković. Sve su ovo važni detalji koji ovogodišnju Festu čine novom prilikom da u skladu s pozivom Godine vjere obnovimo svoju vjeru. Ove nam obljetnice omogućuju usmjeriti pogled ne samo na sv. Vlaha, koji je za nas uvijek bio i ostaje nadahnuće i poticaj da budemo bolji ljudi i vjernici, nego i na naše blaženike, a i na naše pretke. Na primjeru naših svetaca i blaženika se možemo ogledati i nadahnuti za življenje vlastite vjere jer u njima prepoznajemo ljude koji su živjeli s nama i na neki način su dio nas, ali koji su se nadahnjivali na ljubavi prema Bogu u brizi za čovjeka i njegovo dostojanstvo. Kroz zalaganje za obnovu katedrale naši su preci posvjedočili i brigu za Crkvu, koju nisu shvaćali kao odvojenu ustanovu, nego kao zajednicu koja im pripada i koja ih oblikuje, ali i kojoj oni pripadaju i koju oblikuju. Uvjeren sam da u ovome i mi možemo pronaći nadahnuće i tako odgovoriti pozivu Crkve na novu evangelizaciju. A nova evangelizacija znači s novim žarom i ljubavlju ispovjediti svoju vjeru u Boga te prepoznati i pomoći sestrama i braći u njihovim temeljnim potrebama. Sve će to biti dobri temelji za duhovnu obnovu nas samih i onih s kojima živimo kako bi se naš osobni ‘vjerujem’ pretvorio u zajednički ‘vjerujemo’ ovoga Grada, koji nam je svima prirastao srcu i koji u srcu nosimo ma gdje bili, ove biskupije koju, pretpostavljam, smatrate svojom, makar su vas putovi odveli daleko od nje, ali i mjesnih Crkava u kojima živite, a po tom, i jedne Katoličke Crkve kojoj svi pripadamo. Duhovno ojačani moći ćemo odgovoriti i izazovima ovog našeg sekulariziranog vremena koje nam je darovano, ali i zadano, da se za ljude ovoga vremena brinemo i da im, po primjeru svetaca, posvjedočimo Isusa Krista i njegovu ljubav.
S ovim mislima i željama, na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova, moleći za vas i sve vaše potrebe zagovor Gospe od Porata, sv. Vlaha, našega Parca i zaštitnika, bl. Ivana Pavla II., pape i bl. Marije od Propetog Isusa Petković.
U Gospodinu odani,
† Mate Uzinić
dubrovački biskup