Nakon što nam je ovo vrijeme došašća kroz dvije protekle nedjelje izdvojilo lik Ivana Krstitelja, Isusova preteče, koji je u punom smislu te riječi čovjek došašća, današnja nedjelja, posljednja u nizu pred svetkovinu Božića, nam pred oči stavlja ženu došašća u pravom smislu te riječi, a ta žena je Marija. Danas imamo priliku ponovo razmatrati najsvečaniji trenutak u njezinom životu, ali i najradosniji trenutak ljudske povijesti uopće, trenutak njezinog potpunog sjedinjenja s Bogom u kojemu je Bog, zahvaljujući njezinom pristanku na Božju ponudu, postao jedan od nas, postao čovjek u pravom smislu te riječi.
Promatrajući Mariju i njezine osobne značajke zbog kojih ju je Bog odabrao da bi se u njoj utjelovio i postao čovjek, pažnju nam privlači imenica djevica, kao jedna od bitnih Marijinih značajki i preduvjeta njezinog poslanja koju shvaćamo u širem značenju i povezujemo s Marijinom bezgrešnošću. Od te imenice koja za nas katolike označava Marijino dostojanstvo, čistoću i moralnu neporočnost, učinili smo i jedno od Marijinih osobnih imena. Zovemo je Djevica. Ipak, koliko god da sve ovo ima svoju važnost u Marijinom izboru za osobito poslanje u povijesti spasenja, za koje je ona unaprijed pripremana i bezgrešno začeta, čini se da evanđelistu Luki pri upotrebi ovog pojma nije bila toliko na pameti Marijina moralna neporočnost, koliko Marijina besplodnost za ono poslanje koje je Bog imao za nju i s njom. Marije je djevica, a djevice ne mogu rađati. Tu svoju nesposobnost kao djevice roditi u ovom dijalogu s Bogom, odnosno s njegovim poslanikom arhanđelom Gabrijelom, priznaje i sama Marija kad na Božju ponudu odgovara: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Ali Bog je jači od svih naših nedostataka. On i djevičanstvo, odnosno besplodnost, može učiniti plodonosnim. „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Osim jednoga, onoga što je ostavio našoj slobodi. I zato mu je, uz sve Marijine darove i posebnosti, da bi te darove i posebnosti učinio plodonosnim, bio potreban Marijin slobodni pristanak: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“
Utješna je ova misao za nas koji u Mariji promatramo ne samo Bogorodicu i Isusovu majku, a po njemu i našu majku, nego i jednu od nas, našu sestru, a tim naš uzor, onu koja nam pokazuje svojim primjerom kako i mi možemo u svojoj svakodnevici, pa i ovoj obilježenoj pandemijom, postati ljudi došašća u punom smislu te riječi. Ne možemo to postati po onom njezinom biti djevica u smislu moralne neporočnosti, ali možemo po onom biti djevica u smislu osobne besplodnosti. To je značajka zbog koje se Bog u Isus iz Nazareta i utjelovio u naš svijet koji je po grijehu postao besplodan, da bi ga po svojoj milosti učinio ponovo plodonosnim. On je to učinio za sve utjelovivši se po Mariji i u Mariji. On to može i želi učiniti i za nas i sa svakim od nas. Ali, da bi se to i dogodilo potrebno je ono jedino bez čega i svemogućem Bogu moguće postaje nemoguće, a to je naša slobodna volja, naš osobni pristanak. Pridružimo se stoga Mariji i s njom Bogu na njegovu ponudu da našu osobnu besplodnost učini plodonosnom i recimo: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“