Nemojmo Isusa izložiti smrti u ranjivoj braći i sestrama svojim neodgovornim ponašanjem i nemojmo ga ostaviti samoga u agoniji. A u potrebi se nemojmo libiti dati i svoje živote za bližnje i njihovo dobro.
Cvjetnica, 2020.
P. Fernando Armellini, u čijim komentarima biblijskih čitanja često pronalazim nadahnuće za svoje propovijedi, ovako započinje svoj komentar liturgije današnje Cvjetne nedjelje:
„Isus se nalazi za stolom s Dvanaestoricom i, dok su večerali, on im se obraća govoreći: ‘Jedan će me od vas izdati.’ Oni ga, silno ožalošćeni, jedan po jedan počeše pitati: ‘Da nisam ja, Gospodine?’ Također Juda, izdajnik, uzevši riječ, mu reče: ‘Da nisam ja, učitelju’ Isus mu odgovori: ‘Ti kaza’ (Mt 26, 20-25).
Netko bi trebao znati je li izdajnik ili nije; zašto to treba pitati Isusa? Juda je licemjer do samoga kraja; ali zašto i svi drugi pitaju: ‘Da nisam ja?’
Ako su stvari doista išle na ovaj način, na Isusov odgovor kojim je izdajniku skinuo masku bi se dogodila neposredna reakcija jedanaestorice i traženje od krivca da položi račune. Umjesto toga večera se mirno nastavila.
Mateja je jedna od njegovih pastoralnih preokupacija potaknula da ovo pitanje stavi u usta svih prisutnih. On želi da svaki kršćanin nastavi sebi postavljati pitanje: da možda nisam ja izdajnik.
Juda je simbol lažnog učenika, odnosno učenika koji stvara vlastite planove suprotnih od onih Isusovih, koji je spreman izdati vlastitu vjeru zbog ljubavi prema novcu i koji je sprema stati na čelo onih koji se bore protiv snaga dobra.
Istinski učenik se ne zanosi da je imun od ove opasnosti. On poznaje vlastitu krhkost, znade da se lako može prevariti i, možda i u dobroj vjeri, preobraziti se u izdajnika, stati na stranu protiv Učitelja, služiti neprijateljima života.
Samo ustrajni susret s Kristovom riječi i s veličanstvenim činom njegove ljubavi može nam pomoći izbjeći naivne i ohole sigurnosti i tragične iluzije.“
Ovo promišljanje pomoglo mi je da ovaj dijalog, preko kojega sam tako često olako prelazio, razumijem tako da se osobno mogu u njega uključiti? Želio bih, dragi prijatelji, da se to dogodi i vama. I da i nas sve potakne na razmišljanje. I u nama potakne ono pravo pitanje. A pravo pitanje nije, ono nikad nije: „Da nije tvoj izdajnik netko drugi, Gospodine?“ Pravo pitanje je uvijek pitanje: „Da to nisam možda ja, Učitelju?“
Ovo pitanje: „Da nisam ja?“, je ovih dana osobito aktualno zbog situacije s koronavirusom. Mnogi katolici upiru prstom u papu Franju i nas biskupe, optužujući nas da smo izdali Isusa Krista mjerama koje smo poduzeli kako bismo nadležnim službama pomogli u usporavanju širenja ove bolesti i tako spasili one koji su najugroženiji među nama. Nažalost među njima ima čak i nekih svećenika. Pročitati ću samo jednu od poruka, onu koju sam ja osobno primio, a slične se poruke šire društvenim mrežama i na druge načine: „Razočaran sam Kaptolom i Bozanićem još od Istambulske konvencije, a i sa vama biskupima. Pravi Božji sluga, vojnik Kristov nikad neće maknuti blagoslovljenu vodu, uskratiti Pričest na usta i da se mir ne daje. Hvala Bogu ima ih, a vi ćete odgovarati jako za ovo velike glave Crkve. Je li vjerujete u Krista Boga Živoga. Pa Vi Uzoriti protumačite moju poruku kako hoćete. … Svako Vam dobro i Bog s Vama…“
Mogućnost koju mi je ovaj gospodin dao napisavši da ovo mogu protumačiti kako hoću nije mi razlog da osudim, nego da se osobno zapitam: „Da nisam ja, Gospodine?“, odnosno: „Je li ono što činim, i činimo mi kao biskupi, izdaja Isusa Krista ili nije?“ Molio bih i njih da se to iskreno zapitaju. A ja odgovor, jer ne želim suditi onako kako su to oni učinili, prepuštam njima. Pa i vama, dragi prijatelji, koji možete u savjesti prosuditi između jednih i drugih. I u skladu s tim pronaći i svoj vlastiti odgovor jer i vama Isus kaže da će ga netko izdati potičući i u vama pitanje: „Da nisam ja, Gospodine.“
Ipak, da bih nam pomogao u odgovoru želim se vratiti dvanaestorici. Budimo iskreni. Nije Isusa izdao samo Juda. Svi su ga oni izdali. Ali to su učinili drugačije nego on. Juda je stavljajući sebe i svoje planove ispred Isusovih, odnosno svoj interes ispred onog Isusovog, oduzeo Isusu život. Problem neodgovornih tvrdnji i ponašanja u svezi s koronavirusom je što smo u opasnosti oduzeti život. Drugi apostoli Isusu nisu oduzeli život, ali zbog straha i toga što su i oni imali svoje vizije o tome tko je on, nisu ga uspjeli s ljubavlju pratiti i biti uz njega u njegovim posljednjih trenucima. Nije bilo moguće spasiti ga, ali su mogli biti s njim, biti mu podrška u trenucima agonije. To se nama ne smije dogoditi. Nemojmo Isusa izložiti smrti u ranjivoj braći i sestrama svojim neodgovornim ponašanjem i nemojmo ga ostaviti samoga u agoniji. Molimo jedni za druge, kontaktirajmo modernim sredstvima komunikacije koja su nam svima dostupna i budimo barem tako blizu jedni drugima kad nam nije moguće drugačije. A u potrebi se nemojmo libiti dati i svoje živote za bližnje i njihovo dobro. Kad to napravimo onda mi prestajemo biti Isusovi učenici i za one kojima smo poslani postajemo sam Isus koji je, kako je govorio naš sv. Leopold Bogdan Mandić, i Liječnik i lijek.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2302
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=4933