Na Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje, 13. travnja, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić blagoslovio je maslinove i palmine grančice ispred zborne crkve sv. Vlaha, a potom je vjernička procesija krenula prema katedrali. Tijekom mise pjevana je Muka po Mateju, a pjevali su je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Petar Palić, katedralni župnik don Stanko Lasić i katedralni zborovi sa solistima. Obraćajući se mnoštvu vjernika biskup Uzinić je u homiliji naglasio dva trenutka Isusove muke: njegovu agoniju u Maslinskom vrtu gdje je doživio napuštenost od ljudi i Isusov odnos prema Bogu.
Govoreći o Isusovom osjećaju napuštenosti na Maslinskoj gori kada ni učenici nisu s njim mogli bdjeti, a samo četiri dana ranije doživio je svečani ulazak u Jeruzalem gdje su bili uz njega, biskup je ustvrdio da je Isus i danas prisutniji u trenucima agonije nego slavlja. Naveo je misao poznatog filozofa B. Pascala koji je primijetio da je Krist u agoniji, a ne u proslavi – u Maslinskom vrtu, sve do kraja svijeta i da ga zato ne bismo nikad smjeli ostaviti samog. To je zadaća kršćana – „biti s Isusom Kristom ne samo u njegovoj proslavi nego i u njegovoj agoniji. Njegova agonija je ondje gdje se ljudi osjećaju napušteni od ljudi, ondje gdje je žalost, tjeskoba, strah, samoća…,“ proučio je biskup Uzinić i dodao: „Mi se nismo mogli pridružiti Jeruzalemcima polažući pred Isusa svoje haljine dok je ulazio u Jeruzalem, ali jesmo prostirući mu na otajstven način u poniznosti sebe same. Mi mu se također ne možemo pridružiti u njegovoj agoniji u Maslinskom vrtu, ali možemo u njegovim agonijama u Maslinskim vrtovima naših obitelji, sela i gradova, osobito u maslinskim vrtovima ovog našeg vremena koje sa svakim novim napretkom i novim proizvodom napravljenim da bismo bolje komunicirali, proizvodi veću otuđenost i otežava istinsku komunikaciju.“
Isus je na Kalvariji na najdrastičniji način osjetio Božju odsutnost. Primjenjujući Pascalovu misao i na tu situaciju biskup je rekao: „Mi, naime, u Isusu raspetom na križu do kraja svijeta, Isusu koji do kraja svijeta viče svoj: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’, prepoznajemo krik svih nevinih koji trpe, svih teško bolesnih, svih unesrećenih, svih siromašnih, svih gladnih i žednih pravednosti, ali i kruha i vode, osmjeha i lijepe riječi, male pažnje… U tom kriku možemo čuti milijune pogubljenih rasnih, klasnih, političkih, a nažalost i vjerskih neprijatelja…“ Tom stanju Isusove trajne raspetosti i trajnog osjećaja napuštenosti i od samoga Boga, biskup je ubrojio i krik milijuna pobačenih, ali i onih stradalih u koncentracijskim logorima smrti. Na pitanje gdje je Bog kad čovjek pati i zašto on sve to dopušta dubrovački biskup je kao odgovor ponudio primjer iz života čija poruka je da se Bog solidarizirao s patnjom nevinih svih vremena, „da nam se Bog pridružio u našoj patnji.“
„Bog nije s nama samo u trenucima ‘svemoći’, onda kad nam sve dobro ide. Bog je s nama i u trenucima ‘nemoći’, onda kad nam ništa ne ide, kad nam se čini da ga uopće nema,“ zaključio je biskup.
Nakon misnog slavlja na Cvjetnicu, kojom počinje Veliki tjedan, u katedrali je izložen Presveti Oltarski Sakrament, a vjernici su pozvani da pronađu vremena i dođu na molitvu tijekom četrdesetsatnog klanjanja.
Angelina Tadić