Biskup mons. Mate Uzinić na Cvjetnu nedjelju, Nedjelju muke Gospodnje, predvodio je euharistijsko slavlje u prepunoj dubrovačkoj katedrali i blagoslovio maslinove i palmine grančice koje su vjernici donijeli na blagoslov. U pjevanju muke Gospodnje sudjelovali su katedralni zborovi i solisti nakon čega je dubrovački biskup u propovijedi naglasio neke detalje tih najsnažnijih i najupečatljivijih dana Isusovog zemaljskog postojanja „u kojima je on izvršio i završio svoje mesijansko poslanje navjestitelja i svjedoka Božje ljubavi prema ljudima, sve do dara vlastitog života.“ Upozorio je kako se tu povijest „ne može slušati kao povijest koja je ‘bila pa prošla’, već kao povijest koja traje, povijest u koju su uključeni svi ljudi i sva vremena, povijest kojoj i ja činim dio jer i ja sam, na ovaj ili onaj način, s onim što činim i ne činim, dio svega onoga što se tad događalo, dio onoga što se na različite načine događa i danas.“ Pozivao je vjernike da se ogledaju u Isusu i njegovoj dosljednosti jer sve ono što je govorio za svog zemaljskog života potvrdio je svojim djelima uključujući i otajstvo muke: „Jesmo li mi kršćani poput njega dosljedni ili ne? Ovo pitanje poticaj nam je da se ispitamo nad tim koliko ono što govorimo da jesmo, ono naše biti kršćani imenom, živimo u svojoj svakodnevici, onda kad nam je dobro, ali i onda kad nam stvari baš i ne idu najbolje, onda kad nam odgovara biti kršćani, ali i onda kad nam to baš ne odgovara.“
„Kad je u pitanju nedosljednost svjetskih moćnika ovih smo dana tome bili izravni svjedoci,“ rekao je biskup Uzinić i dodao: “Ne bih htio da tijekom ovog misnog slavlja i proslave Cvjetnice upadnemo u napast suđenja i osuđivanja. Učinimo li to postat ćemo slični njima. Radije i same sebe prepoznajmo kao one koji u svojim kriterijima nisu uvijek bili dosljedni. I molimo. Molimo za sve one koji su bili pogođeni zbog naše nedosljednosti. Molimo danas na poseban način i za one koji su pogođeni nepravdom i nedosljednošću svjetskih moćnika. Molimo za njihove obitelji, prijatelje, suborce, sve one koji su ostali razočarani, pogođeni, šokirani, ali i cijeli naš narod koji je, parafraziram Matoša i njegovu 1909. koja je aktualna i ove 2011., raspet na stup srama jer: ‘Hrvatsku mi moju objesiše, ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, žbir u uzama!’“
Dubrovački biskup je istaknuo da se molitva ne smije tu zaustaviti nego treba pogledati u Isusa i učiti od njega. U ovom slučaju naučiti „dostojanstveno trpjeti i opraštati.“ U ovom trenutku „ispunjenom gorčinom, nezadovoljstvom, razočarenjem i ne shvaćanjem, onim osjećajem koji je Isus na križu izrazio riječima: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’“ to je preduvjet „da bi i mi mogli biti poticaj uskrsnuću pravednika iz njihovih grobova koji mogu biti shvaćeni na različite načine uključujući i nepravedne zatvore, te onda konačno biti prepoznati onakvi kakvi doista jesmo, a jesmo grješnici, ali nismo odmetnici, kako to stariji ljudi znaju reći na ispovijedi.“ Prema tradiciji nakon mise započelo je četrdesetsatno klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
