Na Dan državnosti Republike Hrvatske u srijedu, 25. lipnja dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predvodio je u dubrovačkoj katedrali svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje na kojem se molilo za domovinu i potrebe njezinih stanovnika.
Dobri plod: nacionalna sloboda
Uz dvadesettreću obljetnicu nacionalne neovisnosti, dan kojim bismo se „trebali ponositi, ali čini se kao da i to danas činimo nekako stidljivo“, biskup Uzinić je, kroz perspektivu Isusovih riječi „Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati,“ govorio o plodovima koji se na ovu obljetnicu mogu prepoznati. „Plodove se teško prepoznaje na početku. Osim, ako baš znamo da je trn trn, a loza loza. A često to ne znamo. Plodove se najbolje vidi kasnije, kad prođe početni zanos. Tad smo puno realniji,“ rekao je dubrovački biskup. Među plodovima kojima se možemo ponositi je „plod nacionalne slobode, koju smo nažalost morali steći uz brojne žrtve.“ Uz molitvu za one koji su život dali za slobodu Hrvatske biskup je izrazio zahvalnosti i živima koji su pridonijeli slobodi i zalagali se za slobodu i neovisnost Hrvatske. „I mi živi, svatko od nas koji smo izišli na referendum, glasovali na izborima, osobito oni koji su bili politički odgovorni za stvaranje hrvatske državnosti i neovisnosti i oni koji su se stavili na raspolaganje njezinoj obrani, imamo zasluge za te dobre plodove. Ne mogu ne spomenuti i one koji su nas podržavali i pritekli nam u pomoć na različite načine, među kojima ističem našeg počasnog građanina sv. Ivana Pavla II. I to su bili dobri plodovi.“ Hrvatska i njezina opstojnost, ali i činjenica da su na međunarodnoj razini postignuti određeni plodovi koji su se nekad mogli samo sanjati, najbolji su dokaz da su nastojanja urodila dobrim plodovima.
Plodovi grješnih struktura i osobne pasivnosti
Biskup je također spomenuo i plodove s kojima se ne možemo ponositi: „Ti plodovi su, s jedne strane, sudovi pretrpani tužbama za kriminal i zatvori ispunjeni onima od kojih smo s pravom očekivali drugačije i, s druge strane, ideološka podijeljenosti našeg društva koja nas sve više udaljava jedne od drugih i sve više onesposobljuje da se kvalitetno nosimo s teškim izazovima koje pred nas stavlja ovo vrijeme. Uz to smo postali narod koji izumire i umjesto da se s tim suočimo, mi taj proces, čini se, samo povećavamo lošim zakonskim rješenjima i osobito ne rješavanjem teške ekonomske krize s kojom smo suočeni.“ Ne želeći ulaziti u pojedinosti dubrovački biskup je dodao da je „sve to plod grješnih struktura koje su ispreplele ovo naše mlado društvo, a kojih se nikako ne uspijevamo osloboditi.“
Ističući da za to nisu krivi samo drugi nego i svaki član društva u onoj mjeri u kojoj je, ne samo svojom aktivnošću, nego još više svojom pasivnošću, dopustio da se umjesto dobrih plodova stalno ponovo serviraju loši plodovi.Kao primjer iznio je podatak o 25% izlaznosti građana na izbore za Europski parlament te, ne ulazeći u rezultate tih izbora, problematizirao problem izlaznosti na izbore uopće. „Pitam se zar je svijest i odgovornost za opće dobro Domovine i Naroda Hrvata katolika, naših vjernika, naših redovitih pohađatelja nedjeljnih misa i prigodnih svečanih liturgijskih slavlja, tako niska?! I može li odrasla zrela osoba prepustiti nekome drugome, ma bilo tko taj bio, da mjesto njega odlučuje o njemu i njegovoj Državi i Narodu?! Svi oni koji nisu izišli na glasovanje – glasovali su u najgoroj mogućoj verziji. I oni su, puno više od onih koji su možda loše birali, odgovorni za loše plodove s kojim se suočavamo. Uzalud im se izgovarati i zavaravati svoju savjest da oni uopće nisu glasovali! Glasovali su svojim neglasovanjem – prepustivši drugima da upravljaju Hrvatskom lađom u ovim olujnim vremenima.“
Upozoravajući na grijeh propusta biskup je istaknuo kako se tu radi o temeljnim načelima općeg dobra, tj. o teškoj i odgovornoj dužnosti, u savjesti, svakog građanina s pravom glasa da iziđe na izbore i da na taj način sudjeluje u upravljanju državom. Pri davanju svog glasa nekome plodovi bi trebali biti presudni, „ali da bi plodovi mogli biti onakvi kakve očekujemo, najprije nekome trebamo dati svoj glas.“
U tom kontekstu biskup Uzinić je izrazio podršku uvođenju preferencijalnog glasovanja bez cenzusa, za što se zalaže građanska udruga „U ime obitelji“, jer to jedino „može doprinijeti nužnoj demokratizaciji stranačkog života u Hrvatskoj nedostatak koje je, svi smo tome svjedoci, bio glavni uzrok tolikim lošim plodovima s kojima smo se suočavali kroz protekle dvadeset tri godine, a nažalost i još suočavamo. I što je još gore uopće ne znamo dokle ćemo se morati suočavati.“ Također je podržao i opravdane zahtjeve Zbora građana koji žive unutar gradskih zidina u Dubrovniku. „Želio bih tek da nas uvijek i svugdje ne motiviraju osobni egoistični interesi, prije ili kasnije će se to onda očitovati u lošim plodovima, nego da nas uvijek u svugdje vodi interes za opće dobro, što će onda s vremenom rezultirati i dobrim plodovima,“ istaknuo je.
Nadahnuti kršćanstvom – plodovi kojima se stoljećima divimo
Osvrnuvši se na prvo čitanje biskup je rekao kako napuštanje Gospodina i njegovih pravila uvijek, prije ili kasnije, dovodi do loših plodova i zahtjeva povratak Gospodinu, zahtjeva obraćenje. „I danas je, kao i onda, rješenje u povratku Gospodinu i vršenju onoga što nam on zapovijeda, a on nam zapovijeda da budemo odgovorni članovi društva, kako bi društvo u kojem živimo i koje nam je povjereno donosilo dobre plodove,“ rekao je biskup i dodao: „Ne znači ovo, kako bi mogli pomisliti oni koji veoma burno reagiraju na svaki spomen biblijskih vrijednosti ili konzultacije s Crkvom oko nekih važnih pitanja, upletanje Crkve u ingerenciju laičke države, ali znači barem potrebu da nam svima nadahnuće za djelovanje u društvu u kojem živimo budu ista ona pravila koja su plod biblijske vjere i koja su nadahnjivala naše pretke, a ostale su nam upisana nad vratima tvrđave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas venditur auro (»Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta«), i na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru: Obliti privatorum, publica curate (»Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro«). Plodovi su nam poznati. Mi ih uživamo. I cijeli svijet im se divi. Hoće li ih uživati i naši potomci? I hoće li se diviti buduće generacije? Budemo li se držali tih pravila, zasigurno hoće, jer tad ni u našem slučaju neće uzmanjkati dobri plodovi.“
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić, koji su nakon mise otpjevali i hrvatsku himnu.
Angelina Tadić