Molitveno-duhovni program uz Dan molitve i posta za posvećenje svećenika, redovnika, redovnica i za nova duhovna zvanja upriličen je u srijedu 5. lipnja u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Na susretu su sudjelovali svećenici, redovnici i redovnice iz cijele biskupije, a susret je, kao biskupov delegat, predvodio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan.
Pozdravljajući sve okupljene generalni vikar je prenio pozdrave biskupa Roka Glasnovića koji je odsutan zbog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije te kazao kako je ovogodišnja molitva uoči svetkovine Presvetoga Srca Isusova i Bezgrešnoga Srca Marijina, usmjerena Gospodinu „za sve nas koji smo se odlučili izbliza Krista nasljedovati“.
Razmatranje na temu „Osobe s invaliditetom u župnoj zajednici“ održao je don Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovim obiteljima Varaždinske biskupije. Potom je slijedilo euharistijsko klanjanje koje su animirale sestre franjevke s Danača te misno slavlje kao i zajednički posni objed.
Vlč. Šardi je na početku svoga izlaganja kazao kako u Hrvatskoj ima 16 posto osoba s invaliditetom te posvijestio okupljenim svećenicima koliko je to zapravo kada se spusti na razinu biskupija ili župa. Pojasnio je kako postoji šest podskupina osoba s invaliditetom kojima bi trebalo pristupati na poseban način u naviještanju vjere. Govorio je zatim o posebnostima svake podskupine, a kasnije iz svog iskustva progovorio o načinima kako se s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima može najbolje komunicirati i kako one s vremenom mogu postajati dio župne zajednice.
Govoreći o osobama s invaliditetom vlč. Šardi je podsjetio kako su one jednako važne i jednako bitne osobe u životu župne zajednice, a u kontekstu dostojanstva ljudske osobe koju je Bog stvorio na svoju sliku i priliku također su po duhovnoj dimenziji potrebni sakramentalnog života. “’Ako osobe s invaliditetom nisu potrebne sakramenata, otkud onda nama pravo da mi govorimo da smo potrebni sakramenata”, kazao je vlč. Šardi. Naglasio je važnost stvaranja odnosa povjerenja s osobom s invaliditetom i s njezinom obitelji, kako bi onda one, kroz osobni pristup koji se uspostavlja i gradi kroz dulji vremenski period, mogle na njima prihvatljiv način primati sakramenta.
U pastoralnom djelovanju s osobama s invaliditetom „imamo priliku sebi sami posvijestiti da naš život nije nužno najnormalniji život kojeg trebamo živjeti i provoditi kao i to da naše sposobnosti nisu jedine sposobnosti koje doprinose izgradnji zajednice i liturgijskoj pastoralnog života“. Naveo je različite načine na koje se osobe s invaliditetom mogu ugraditi u život zajednice u kojoj žive. Papa Benedikt je također poticao na to da osobe s invaliditetom primaju sakramente i budu dio zajednice, napomenuo je. Ukoliko neke od njih ne mogu do kraja razumjeti sakramente u tom slučaju potrebnu vjeru, kao i kod djece koja primaju sakramente, nadomještaju roditelji i župna zajednica, objasnio je predavač teološki trenutak u primanju sakramenata.
Varaždinski povjerenik također je govorio o odgajanju zajednice za prihvaćanje različitosti jer će onda obitelji osoba s invaliditetom biti redoviti u životu zajednice osjećajući se u njoj prihvaćeni i osjećajući je kao drugi dom. Dirljivim primjerima ilustrirao je na koje sve načine osobe s invaliditetom pridonose životu kršćanske zajednice. Budući da je i sam župnik podijelio je s okupljenima model tjednog susreta osoba s invaliditetom u toj župi.
„Upravo u zajedništvu osoba s invaliditetom i mi sami bolje prepoznajemo ne samo svoje poslanje posvećenog života, nego i svoje poslanje općenito smisla i svrhe našega življenja“, zaključio je vlč. Šardi.
Nakon predavanja sudionici su imali prigodu postavljati pitanja i podijeliti svoja iskustva. Susretu je nazočio i povjerenik Dubrovačke biskupije za osobe s invaliditetom don Robert Karačić.
U propovijedi na misnom slavlju generalni vikar je potaknuo sve okupljene da mole za posvećenje: „Molimo da budemo sveti svećenici, redovnici i redovnice. Samo po svetosti možemo biti privlačni drugima. Svetost privlači. Svetima se divimo. I dok molimo za naše posvećenje istodobno molimo Dobroga Pastira da u svetu službu pozove mladiće i djevojke koji će u ovom turbulentnom vremenu svoje živote njemu pokloniti i njemu se posvetiti u služenju njegovoj Crkvi.“
Tumačeći misna čitanja primijetio je kako sv. Pavao, koji apostola Timoteja naziva ljubljenim sinom, bio neumoran pastir Crkava koje je ustanovio te jednako tako brižan prema pojedincima koji su svoje živote posvetili Riječi.
Mons. Pervan također je kazao kako na ovaj dan „ne molimo samo sami za sebe“, nego „smo pozvani moliti jedni za druge“ te potaknuo okupljene na tu molitvu. „Ljudski gledano, lakše nam je drugoga, subrata, sestru, ogovarati ili ne daj Bože klevetati, nego li za njega ili nju moliti. A danas smo pozvani upravo to činiti. Moliti da se moj subrat svećenik posveti, da se moja sestra posvete.“ Toliki sveci i svetice mogu u tome biti uzori, a propovjednik je posebice spomenuo primjer života sv. Bonifacija koji se tog dana slavio.
Razmišljajući o spremnosti na posvećivanje, ali i cjeloživotno usavršavanje i rad na duhovnom životu Bogu posvećenih i zaređenih osoba, mons. Pervan je citirao misao: „Ako Bog želi kazniti neki narod, to učini tako što mu uskrati duhovne vođe”. Primijenivši to na okupljene kazao je „ako smo mi duhovni, reći ću sveti, i osobe koje nam Gospodin stavlja na životni put, bit će posvećene, svete“. Svi smo na svetost pozvani.
Nadalje je generalni vikar govorio o tome kako nije lako biti autentičan u svom zvanju jer su je svatko osoba sa svojim ograničenjima i slabostima, ali je potrebno surađivati s Gospodinom kako bi rasli u darovanim milostima. „Gospodin od nas ne traži nemoguće. Ali traži da budemo vidljivi znakovi i svjedoci njegove prisutnosti u ovom svijetu. Ovaj svijet iliti naše vrijeme treba radosne, neustrašive, jasne, vrijedne, autentične, poletne, sretne, neumorne, ostvarene, evanđeljem ispunjene, svete svjedoke, svećenike, redovnike i redovnice. Toga bismo trebali biti svjesni. Trebali bismo se potruditi takvi i biti. Svojim silama i svojim snagama, takvi ne možemo i nećemo moći biti. Ali hoćemo, ako se Gospodinu predamo i ako mu dopustimo da on po nama i preko nas takav bude.“
Za svećenike, redovnike, redovnice i nova duhovna zvanja molit će se na misama i klanjanjima u župama i crkvama biskupije i u petak 7. lipnja odnosno u nedjelju 9. lipnja.
Angelina Tadić
