U Dubrovačkoj biskupiji uoči blagdana Presvetog Srca Isusova u četvrtak, 22. lipnja, proslavljen je Dan molitve i posta za posvećenje svećenika i molitva za nova duhovna zvanja. Prigodan duhovno-molitveni program održan je u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku, a koji je započeo molitvom Trećeg časa. Uslijedilo je duhovno razmatranje koje je održao mr. don Marinko Šljivić, predstojnik Katehetskog ureda i župni vikar u župi sv. Mihajla, na temu „Prorok Jona, njegove i naše poteškoće u svećeničkom/redovničkom služenju“, a predstojnik Šljivić predvodio je i euharistijsko klanjanje nakon razmatranja. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a koncelebrirao je veći broj svećenika.
Na početku razmatranja mr. Šljivić pročitao je ulomak iz čitanja Knjige proroka Jone, a koji govori o Joninom odbijanju da posluša Božju riječ i pođe propovijedati, što nevoljko i prihvati. Govornik je upozorio kako povijest proroka Jone sadrži bogatu poruku za duhovni život, s posebnim osvrtom na svećeničko/redovničko služenje te kazao kako ta povijest nudi tri velike teme: Jonin bijeg, Jonino propovijedanje protiv volje i Jonino pomirenje sa sobom kao temelj za pomirenje s drugima. Za Jonin bijeg rekao je kako može pomoći u shvaćanju potencijalnih napasti u svećeničkom i redovničkom životu, te da ima više vrsta bjegova, između ostalog bijeg od nemogućeg poslanja, bijeg od ljudi i bijeg od suvremenog života.
Bijeg
Objasnio je kako u njihovom životu bijeg može biti od svećeničkog ili redovničkog služenja, ali i da taj bijeg mogu izbjeći ustrajnošću u svom poslanju pronalazeći snagu u Bogu. Za drugi primjer naveo je bijeg od suočavanja od neugodnih i nepodnošljivih tereta, te istaknuo kako u takvim situacijama trebaju znati kad treba intervenirati, kad napraviti pauzu, paziti da se ne pretjera s radom ali i da će zadovoljstvo pronaći onda kad se s nečim suoče bez odgađanja. Za bijeg od suvremenosti kazao je da se sastoji u tome kako se ne želi suočiti s mučnim pitanjima vremena u kojem se nalaze, kako u pastoralu tako i u svakodnevnim službama. Za izbjeći ovaj strah napomenuo je da je potrebno gledati na osnove istine, na Isusa Krista, znati razlikovati vidljive probleme od onih zavijenih tamom, i znati prihvatiti poniznost ograničenja svećeničkog/redovničkog poslanja.
Propovijedanje protiv volje
Kao drugi problem svakog svećenika predstojnik Katehetskog ureda naglasio je propovijedanje, odnosno kada se nakon dugogodišnjeg naviještanja Božje riječi ne vidi napor u zajednici, te kako onda dolazi do zasićenja. Za rješenje ove poteškoće predložio je okupljenima da se unaprijed pripreme za propovijedi, da dopuste da ih ponekad muči malo nekoherentnost, ali i da se povjere Božjoj riječi.
Pomirenja sa samim sobom
Govornik je naglasio kako je pomirenje sa sobom temelj pomirenja s drugima, a i radosnog vršenja službe sakramenta pomirenja, te da kad mole „Oče naš“ mole Božje oproštenje za sebe. Kazao je i kako će sebi jedino oprostiti neki grijeh koji Bog ipak rado oprašta ako u tihoj molitvi pred Bogom prihvate da ih Bog neizmjerno voli.
Na kraju je zaključio kako su poteškoće u svećeničkoj službi sredstva putem kojih ih Gospodin čisti, te da „ako pak pogledamo na Križ, onda će svako ogorčenje, bilo ono veliko ili malo, poprimiti novi smisao, pretvorit će se u dobronamjerno čišćenje, dapače, pretvorit će se u utjehu“.
Biti očevi i majke
U propovijedi je biskup Uzinić kazao kako nas je Isus naučio moliti „Oče naš“, ali i to da smo Božji sinovi i kćeri za koje Gospodin uvijek brine, odnosno kako je Bog naš otac. Dodao je kako je poslanje svećenika i posvećenih osoba uz moljenje „Oče naš“ učenje i drugih ove molitve koja nam govori istinu da nas Otac ljubi. No, upozorio je kako svećenici, posvećene osobe, ne smiju stati na tome već drugima pokazati Boga kao oca, biti Njegova prisutnost, biti očevi i majke. Prisjetio se i riječi pape Ivana Pavla I. iz Angelusa 1978. godine, koje je rekao impresioniran susretom američkog predsjednika Cartera, egipatskog Sadata i izraelskog premijera Begina, a na kojem su sva trojica molitvom javno izrazila nadu u Gospodina: „Mi smo Bogu objekt neprolazne ljubavi. Znademo: on nad nama uvijek drži otvorene oči, također i kad se čini da je mrak. On je otac; još više je majka. Ne želi nam učiniti zlo; želi svima učiniti samo dobro. Ako su djeca slučajno bolesna, imaju još više razloga da ih majka ljubi. I mi također ako smo bolesni zbog zloće, izvan puta, imamo još više razloga da budemo ljubljeni od Gospodina.“ Biskup je nakon papinih riječi još jednom istaknuo kako je Bog otac i majka, te da kad govorimo „Oče naš“ da ga onda takvim i ispovijedaju, ali da takvog Boga pokazuju i svjedoče svima, osobito kako kaže papa Franjo onima na periferiji društva i Crkve.
Poručio je okupljenima da je to ona zadaća koju trebaju dodati molitvi „Oče naš“. Upozorio ih je i kako nije smisao samo u ponavljanju riječi, nego u svjedočenju vlastitim životom da je Bog otac i majka, pokazujući tako da je sve što se događa na zemlji Boža volja i kako je već sada i ovdje moguće da se dogodi Kraljevstvo Božje. Te da će se onda moći u potpunosti suočiti s vlastitim poslanjem koje je prepuno izazova. Kazavši im to osvrnuo se na razmatranje mr. Šljivića te dodao još jedan element koji se može iščitati u Joni, a to je da se Jona nije moga pomiriti s činjenicom da Bog otac i majka, da je milosrdan, i da će oprostiti Joninim neprijateljima. „I Jona ima i ovaj problem što nije sposoban poput Boga oprostiti. I zato bježi jer mu se ne sviđa Bog koji je milosrdan i prema onima drugima. I zato se Jona s Njim muči“, kazao je mons. Uzinić.
Pravednost je plod milosrđa
Upozorio je kako i danas postoji isti problem jer Boga želimo vidjeti samo kao pravednoga, koji kažnjava, zaboravljajući na temelju poruku Svetog pisma a to je da je milosrđe ispred pravednosti, odnosno da je pravednost plod milosrđa. Odgovor za živjeti na taj način, za pokazati ljudima Boga kao oca i majku, biskup Uzinić ponudio je kroz riječi sv. Pavla iz druge poslanice Korinćanima „O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom“ (2Kor 11, 1-11). Objasnio je kako je Pavao Božjom ljubomorom ljubomoran jer ne želi nikoga izgubiti, već pronaći i onog jednog izgubljenog u pustinji.
Biskup se osvrnuo i na riječi francuskog teologa Alfreda Loisy-a koji je rekao „Krist je naviještao Kraljevstvo, a došla je Crkva“. Objasnio je okupljenima kako ih te riječi ne oslobađaju obveze da kroz svoje djelovanje pokazuju Boga kao Oca. „Crkva, a u njoj i mi i naše biti svećenici, i naše biti posvećene osobe, treba biti sakrament Kraljevstva Božjega. Drugim riječima mi trebamo biti sakrament Boga Oca, koji je otac i majka. Kraljevstvo Božje je započeto Isusovim djelovanjem, ali nije konačno dovršeno njegovim djelovanjem. Nego se po našem djelovanju, po djelovanju Crkve, nastavlja u prostoru i vremenu i bit će dovršeno tek na kraju vremena“, rekao je propovjednik. Dodao je i kako „u ovom vremenu između Kraljevstva Božjega kojega je Isus navješćivao i djelima pokazivao, i onoga što će biti konačno ostvareno, smo mi. Mi Crkva, Crkva koju je on utjelovio na stijeni Petrove vjere“. Kazao je i kako je Crkva zapravo klica Kraljevstva Božjega koju su svećenici i osobe posvećenog života pozvane štiti i razvijati.
Svjedočite srcem
Rekao je kako poslanje biti otac i majka, da Bog u njima bude dohvatljiv i prepoznatljiv, nije lako te da zato postoji ovaj Dan molitve kako bi mogli biti dorasli toj zadaći. Za suočavanje s tim izazovima i sa svojim bjegovima, kada se više razračunavaju s Crkvom a manje sa sobom, kao ohrabrenje ponudio im je riječi pape Franje: „Gledajući u Crkvu, svetu i grešnu, vide se stalni nedostaci i grijesi, ali se ne smije izgubiti iz vida niti svetost mnogih muškaraca i žena koji danas rade u Crkvi. Neće me sablazniti, jer Crkva je moja majka. Nedostatke i grijehe moram gledati onako kako bih gledao na nedostatke i grijehe moje majke. I kad se sjetim majke, sjećam se prije svega lijepih stvari koje je činila, a ne toliko nedostataka i mana. Majku se, više nego riječima, brani srcem punim ljubavi“.Istaknuo je kako upravo takvim srcem, koje sliči Presvetom Srcu, trebaju Boga posvjedočiti ljudima kao očevi i majke.
Govoreći s ambona biskup je također čestitao i 50 godina svećeničke službe četvorici svećenika koji ove godine slave: don Stanku Lasiću, don Grgu Tomiću, don Jerku Sutonu i don Franu Markiću. Također je na kraju misnog slavlja zahvalio Isusovcima na pruženom gostoprimstvu te im čestitao blagdan Presvetog Srca Isusova koji se posebno slavi u njihovoj crkvi.
Sudionici slavlja na kraju su se okupili na zajedničkom posnom objedu i druženju.
Nikša Sentić