Dan uoči svetkovine Srca Isusova četvrtak, 11. lipnja u Dubrovačkoj biskupiji je u znaku molitve i posta za posvećenje svećenika i molitve za nova duhovna zvanja. Središnji molitveni program održan je u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku, a sastojao se od mise, euharistijskog klanjanja za zvanja, prigodnog predavanja i zajedničkog posnog objeda.
Čestitost, otvorenost Duhu Svetomu i dar razlučivanja
Govoreći o ovom posebnom danu za Dubrovačku biskupiju biskup Uzinić je istaknuo primjer Barnabe, čiji spomendan se u Crkvi danas slavi, kao primjer Bogu potpuno posvećene osobe. Spomenuo je i neke preduvjete da bi osobe Bogu posvećenog života zaista to i bile, a to su: čestitost, otvorenost Duhu Svetomu i dar razlučivanja. Ne možemo biti posvećeni Bogu, ako nismo kao ljudi čestiti, kazao je biskup i dodao da osobe pune Duha Svetoga mogu prepoznati druge koji im u ispunjenju Božjeg poslanja mogu pomoći.
Kazao je da u svećeničkom i redovničkom životu treba voditi računa o Isusovim riječima „Besplatno primiste, besplatno i dajte“, ali i onim riječima da je radnik u vinogradu Gospodnjem vrijedan svoje plaće. Što znači da treba imati dovoljno za život, ali se ne bogatiti.
Umor svećenika u njihovom zvanju
Biskup je naveo i neke misli iz pisma kardinala Benjamina Stelle, pročelnika Kongregacije za kler, uz Dan posvećenja svećenika koji se na blagdan Srca Isusova već nekoliko godina slavi na razini opće Crkve, a koji se u Dubrovačkoj biskupiji počeo slaviti i prije toga. U toj poruci za Dan posvećenja svećenika preporuča se, uz ostalo, razmatrati papinu propovijed na Veliki četvrtak u kojoj je papa razmišljao i o umoru svećenika u njihovom zvanju. Govoreći o tri vrste umora u svećeničkom životu, čija specifičnost treba biti suosjećanje kako s onima koji se raduju tako i s onima koji su tužni i pate, svećenicima se događa umor od naroda, od neprijatelja i od samoga sebe. Kao odmor od tog umora treba pustiti Isusa u svoj život, preporuča papa, da i njima Isus opere noge kao što ih je prao svojim učenicima.
Rekavši kako se nalaze u vremenu prije godišnjih odmora biskup Uzinić je preporučio okupljenim svećenicima, redovnicima i redovnicama da njihovi odmori ne budu poput odmora koje sugerira potrošačko društvo nego da to budu odmori s Kristom.
Već 250. godina u Dubrovniku se slavi Srce Isusovo
Na kraju je biskup spomenuo da se ove godine navršava 250. godina od kad se u Dubrovačkoj (nad)biskupiji počelo slaviti svetkovinu Srca Isusova. Ovu svetkovinu je za opću Crkvu proglasio papa Pio IX., a među prve tri biskupije u svijetu u kojima se svetkovina počela još ranije slaviti je tadašnja Dubrovačka nadbiskupija. Za Dubrovačku nadbiskupiju slavljenje svetkovine je odobreno 10. srpnja 1765. godine, a 13. kolovoza iste godine dekret o tome je svečano proglašen u Dubrovniku. Zanimljivo je spomenuti i da je prva kapelica posvećena Srcu Isusova kapelica koja se tada gradila uz Pucićevu palaču.
I mladi u svećeničkom i redovničkom životu mogu izvršiti svoje životno poslanje
„Godina posvećenog života, dar i poticaj“ bio je naslov duhovnog razmišljanja koje je okupljenim svećenicima, redovinicima, redovnicama, novacima i vjernicima održao salezijanac don Ante Guberac. Don Ante je podsjetio na tri glavna cilja Godine posvećenog života, koje je istaknuo u svom pismu papa Franjo, a to su: sa zahvalnošću gledati na prošlost, živjeti sadašnjost osluškujući što Duh Sveti govori Crkvi te s nadom prigrliti budućnost. Naveo je i očekivanja pape od redovnika i redovnica te naglasio važnost vjernosti karizmi pojedine redovničke zajednice. Govoreći o slabom odazivu mladih koji bi u ovom vremenu počinjali živjeti svoje svećeničko ili redovničko zvanje don Ante je kazao kako je pogrešan pristup predstavljati mladima samostanski život kao nešto gdje će oni biti potpuno sretni i zadovoljni nego je potrebno istaknuti kako oni u takvom načinu života mogu ispuniti svoje životno poslanje na koje ih Bog poziva.
Okupljeni u crkvi sv. Ignacija molili su za posvećenje svećenika i Bogu posvećenih osoba, a preporučeno je i da se na sutrašnju svetkovinu Srca Isusova ta molitva moli u župama i crkvama u biskupiji.
„Naša posvećenost se ne može dogoditi ako nam je netko nameće, nego ako je mi sami želimo promatrajući Presveto Srce Isusovo i učeći od njega. Ako tom Presvetom Srcu Isusovu dopustimo da dotakne našu ljudskost i učini je čestitom, a onda u vjeri nas ispuni Duhom Svetim i osposobi za poslanje koje Bog ima s nama u našem svijetu i vremenu,“ poručio je biskup Uzinić.
Angelina Tadić