Euharistijsko slavlje trećeg dana devetnice u Blatu 2. srpnja bilo je prijepodne u svetištu bl. Marije Propetog, a predvoditelj je bio don Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu u koncelebraciji s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe sv. Ivana Krstitelja u Županji. Ovaj dan je bio obilježen molitvom za sve bolesne, pa su svi koji osjećaju potrebu, uz prethodnu prijavu, mogli primiti sakrament bolesničkog pomazanja. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor župe Svih svetih u Blatu pod vodstvom s. M. Danijele Škoro.
Na početku propovijed župnik Kovačević je zapitao nazočne vjernike jesu li razmišljali čega je čovjeka najviše strah. »Strah ga je uvijek od nečega nepoznatog, a često puta su nas u djetinjstvu znali strašiti: Božje oko uvijek gleda sakriti mu se ništa ne da. Strah koji moramo imati je: što smo učinili sa svojim životom koji nam je Bog darovao. Mi ne bi trebali imati straha od Boga ako ga poznamo, a trebali bismo ga s godinama sve više poznavati, ako se s njime družimo. Kada se bliže odlasku s ovoga svijeta neki ljudi imaju strah. Strah može biti zbog promašenog života. Ako je naš odnos s Bogom samo računica: ja tebi molitvu, ja tebi svijeću a ti meni ispuni želju, onda, nažalost, čovjek postaje svjestan da to nije odnos vjere prema Bogu i nema pouzdanje u duši i osjeća strah. Mnogo puta ljudi imaju strah od ispovijedi, boje se iskreno se ispovjediti. U današnjem modernom svijetu, kojega smo dio, ljudi su pokušali ubiti osjećaj grijeha, da nije ovo grijeh, nije ono grijeh, ali mjerilo su zapovjedi Božje. Njih je Bog usadio u srce čovjeka«.
Propovjednik je podsjetio na prvu zapovijed: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene, te istaknuo kako danas imamo druge bogove kojima se klanjamo. Kao primjer je naveo da se to odnosi na situacije kada imamo više vremena za svoj mobitel, za svoj Internet, a nemamo vremena moliti se Bogu. „Zbog toga nismo povezani s Bogom, on nam je nepoznat i zato imamo strah“, ustvrdio je. Nadalje je kazao kako trebamo biti svjesni da nam je Bog darovao život i biti Bogu zahvalni na tom daru.
Sve je manje smisla za žrtvu, primijetio je, zato je sve veći problem obiteljima tko će sada brinuti za starije, nastoji ih se što prije smjestiti u dom jer tamo će se neko za njih brinuti. Tako je i sa djecom, tek što se rode odmah u jaslice, vrtić, školu. Blatski župnik je istaknuo da je to zato jer ne želimo darivati svoje vrijeme, a moje vrijeme nije moje vrijeme ono mi je darovano da radim, da Boga i bližnjeg ljubim. Blažena Marija Petković je vrijeme koje joj je Bog darovao, darovala za druge.
Isus nas ni u jednom trenutku nije ostavio same, kad se rodimo ima krštenje, kada počnemo govoriti, razmišljati imamo ispovijed i pričest. Kada počnemo biti malo zreli imamo sakrament svete potvrde, kada dođemo u zrelu dob i možemo razlučivati, prihvaćati žrtvu imamo sakramente svetog reda odnosno ženidbe, ali ni u onome trenutku kada nam zdravlje popusti nije nas ostavio same jer nas treba. Župnik Kovačević je naveo jedno iskustvo iz svoga života, kao mladoga svećenika, kada ga je njegov župnik poslao u jednu obitelj koja je imala bolesno dijete koje je bilo nepokretno, ali kada je dijete vidjelo njega kako ulazi nasmiješilo se. Cijelo tijelo mu je bilo uzeto, ali dijete se radovalo susretu s Isusom. Tada se postidio i shvatio da mu je Bog darovao toliko toga a da uopće nije bio svjestan tih darova.
Na kraju je predvoditelj slavlja potaknuo na spremnost prihvaćanja križa. Na križu Isusove ruke nisu prikovane nego su raširene da te zagrli, da ti kaže: Evo, do te mjere sam te volio. Voli te sve do onog trenutka dok ne dođeš u vječnost. Ovom svijetu je vrlo važno davati upravo taj smjer, da nas Bog neizmjerno voli, da je prolio svoju krv na križu i da ne izgubimo svojom sebičnošću ono zašto je on umro.
Poslije podne je organiziran hodočasnički izlet brodicom iz Prigradice u Babinu, malenu uvalu gdje je blažena Marija Propetoga često znala odlaziti, najprije sa svojim ocem koji je tamo sa svojim radnicima molio svetu krunicu, a kasnije i sama kada je odlazila učiti djecu vjeronauk i osnovne školske predmete. Uz Babinu je vezana i zgoda iz Marijina života, kada se vraćala u Blato, a more je bilo nemirno i mornari su se bojali veslati. Marija ih je uspjela ohrabriti i kad su izašli iz uvale, ona je ustala i blagoslovila more i motre se smirilo.
Hodočasnici su krenuli u 14 sati, te za vrijeme vožnje slušali svjedočanstvo o ovome događaju i molili. Po dolasku u Babinu posjetili su špilju Gospe Lurdske.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze bl. Marije Propetoga
