Na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla 29. lipnja svečano je bilo u crkvi Male Braće u Dubrovniku gdje su dvojica franjevaca proslavila svoje svećeničke jubileje. Dr. fra Pio Pejić proslavio je dijamanti svećenički jubilej, a fra Nediljko Jerkan zlatni. Svečano koncelebrirano misno slavlje predslavio je dubrovački biskup Roko Glasnović, a propovijedao je provincijski ministar Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko.
Franjevci iz ovog i drugih samostana pridružili su se slavlju subraće kao i redovnici iz ostalih redovničkih zajednica. U većem broju sudjelovale su sestre franjevke s Danača te redovnice iz drugih zajednica. Sa slavljenicima su Bogu zahvalili i brojni vjernici, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor crkve Male braće pod vodstvom prof. Emila Pešeka.
Čestitajući jubilarcima biskup Glasnović je prenio pozdrave i čestitke bivših dubrovačkih biskupa, nadbiskupa Želimira Puljića, koji također slavi zlatni jubilej i nadbiskupa Mate Uznića te također čestitku umirovljenog šibenskog biskupa Ante Ivasa, koji slavi šezdeset godina misništva. „Krist vas je izabrao, radujte se“, napisao je nadbiskup Puljić te je biskup Glasnović dodao da, kao što je Isus izabrao Petra i Pavla tako je izabrao fra Pija i fra Nediljka, a izbor traži prepoznavanje i susret. Preporučio je slavljenike u molitve vjernika.
Provincijal Šanko je u propovijedi nastavio govoriti o tome kako je pitanje svećeništva zapravo pitanje susreta jer se u svećeniku spaja nebo i zemlja. Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem Isus svoje učenike pita tko je on upravo u području Cezareje Filipove, za koju bibličari kažu da je bila dosta udaljeno i pogansko mjesto, propovjednik je primijetio kako se pitanje identiteta potvrđuje upravo onda kada je teško.
„Tko si ti i tko je Bog za tebe – to se vidi baš kad je teško“, kazao je provincijal. „Ja vjerujem da su fra Pio i fra Nediljko prošli teške stvari te da su ostali vjerni.“ Protumačio je kako se upravo tada vidi je osoba voli Boga radi njega samoga ili radi sebe.
Zanimljivo je da kada govorimo o tome tko smo ili čiji smo, zapravo govorimo iz odnosa, nastavio je te naglasio kako je svećenik „osoba koja je promicatelj susreta“. Najjača čovjekova potreba je ona za pripadanjem.
Kada se starija osoba, pa i osoba u posvećenom životu, od srca smije psiholozi kažu kako je to znak zdrave osobnosti koja svoj identitet nije stavila u ono što zna, može ili ima, nego u ono što jest. Skrenuo je pozornost i na to kako je velika opasnost kada osoba ima velike talente pa svoj identitet stavlja u njih.
Provincijal Šanko je nadalje govorio o tri uvjeta za susret, a to su istina, prisutnost u sadašnjem vremenu i davanje mjesta Bogu u svom životu.
“Euharistija je zahvala”, podsjetio je i dodao kako ne zna koliko su samo misa u svom životu slavili fra Pio i fra Nediljko. Govoreći o vrijednosti zahvalnosti u životu napomenuo je i kako zahvala ozdravlja srce te ljudi koji žive zahvalnije, manje oboljevaju od raznih bolesti.
Danas smo došli prepoznati ljepotu dvaju života, fra Pija i fra Nediljka, i zahvaliti Bogu na njima, zaključio je provincijal.
Uime slavljenika na kraju se riječima zahvale svima obratio fra Nediljko Jerkan. Spomenuo je kako je on za svećenika zaređen u Jeruzalemu 8. rujna 1974. godine, a fra Pijo u Zadru 29. lipnja 1964. godine. Prisjetio se njihovog prvog susreta koji je bio prije 55 godina upravo u samostanu Male braće, kada mu je fra Pio bio magistar i profesor na studiju filozofije i teologije. Simpatično se prisjetio kako se onda nije grijalo zimi niti hladilo ljeti, nego se poštivala prirodna klima. Tada je bilo četrdeset fratara u samostanu, a sada ih je samo četiri, naveo je kao primjer promjena koje su proživjeli. Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti, naveo je Isusove riječi i izrazio nadu da će i njih dvojica ustrajati do kraja, kada su ovoliko godina bili ustrajni. Zahvalio je Bogu koji im je za to dao snagu.
Gvardijan samostana dr. fra Jozo Sopta zahvalio je svima na dolasku i sudjelovanju na ovom jubilarnom slavlju.
Na kraju slavlja svi članovi zbora sišli su s kora i s vjernicima otpjevali slavljenicima pjesmu „Do nebesa nek se ori“. Spomen sličice s likom sv. Antuna odnosno Gospe Sinjske vjernici su mogli uzeti nakon slavlja kada su pohitali osobno čestitati jubilarcima.
Angelina Tadić
