Izložba fotografija „Put sv. Jakova“ autora Ivice Bote otvorena je u nedjelju, 18. ožujka u palači Sponza u Dubrovniku, u sklopu programa Dana kršćanske kulture.
Uz autora izložbe na otvorenju su govorili don Ante Burić, dekan dekanata Dubrovnik 1 i Ivica Zec, prof. povijesti i geografije. Moderator je bio Joško Mikuš, pročelnik Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Uvodnim govorom okupljenim posjetiteljima izložbe obratio se dekan Burić s prigodnim riječima zahvale i potpore ovoj izložbi i organizatorima istaknuvši kako fotografija prati hodočasnički put autora prema relikvijama sv. Jakova odnosno put prema svetosti.
Govoreći o razvoju hodočasničkih puteva u srednjem vijeku osvrnuo se na rizike koje su na tim putevima prolazili hodočasnici u svome putu pokore i obraćenja. Hodočašće je put koji ima svoje vrijeme povratka, onog povratka obnovljenih i promijenjenih ljudi, obraćenih prema putu Božjem. Srednji vijek je posebno razvijao u tom putu traženja tri hodočasnička puta onaj u Jeruzalem, Rim i Santiago de Compostelu odnosno Put sv. Jakova na kojem je i autor fotografija sudjelovao.
Profesor Zec, i sam aktivni sudionik puta sv. Jakova, prisjetio se svojih iskustava s puta. Uz prirodu koja ga se posebno dojmila kao i nepripremljenost na istu na putu ga je održala zajednička svakodnevna ispovijest dojmova svih sudionika grupa, kao i briga i svih sitnica toga dana koje su međusobno dijelili. Istaknuo je da kada se putuje s ljudima dolazi se u različite situacije i kada ne bi bilo zajedničkih svjedočenja teško bi se održalo zajedništvo. Uz izazove koji im je stavljala priroda kroz kiše, hladnoće, vjetrove i visoke temperature, što se sve prođe na hodočasničkom putu, izazov na njegovom putu je bila i posebnost slijepe osobe koja je s njima išla i s kojom su ostvarili iznimno prijateljstvo.
Nakon inspirativnog svjedočenja hodočasnika Zeca okupljenim posjetiteljima obratio se i autor Bota. Govoreći o svom iskustvu i o samoj izložbi istaknuo je kako je zahtjevan put koji je pokušao ovom izložbom u četrdeset fotografija i nešto teksta ponuditi svima. A svi koji ih budu pogledali postat će na neki način dio njegovog hodočasničkog puta. Put dug više od 800 km prošao je nošen samom snagom tog hodočašća na koje se odvažio iako nikad prije nije volio hodati, a sada ima šezdeset i šest godina života. „Put sv. Jakova je živ jer na njemu ljudi ljube, na njemu ljudi umiru, što pokazuju i križevi uz put ali ponajviše je to put ljubavi za sve oko nas“, kazao je autor izložbe.
Mario Macan