Blagdan sv. Franje Asiškoga svečano je proslavljen u srijedu 4. listopada u crkvi Male braće u Dubrovniku. Po starom običaju prije večernje mise franjevci su dočekali dominikance pred vratima svoje crkve. Nakon pozdrava i čestitki koje su franjevci primili od subraće dominikanaca za blagdan njihova utemeljitelja ušli su zajedno svečano u crkvu. Pred oltarom su zajedno otpjevali pjesmu „Serafski otac Franjo i apostolski Dominik, oni nas poučiše zakon tvoj Gospodine.“ Slijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio prior dominikanskog samostana u Gradu fr. Tomislav Kraljević.
U uvodnoj riječi prior Kraljević je istaknuo da osim što slavimo sv. Franja također obilježavamo i osamsto godina prijateljstva između franjevaca i dominikanaca. Zahvaljujući sv. Franji i sv. Dominiku Crkva je dobila jedan novi elan, rekao je.
Spominjući 13. stoljeće kao stoljeće svetaca na početku propovijedi dominikanac Kraljević je kazao kako se među mnogobrojnim svecima posebno se istaknuo sv. Dominik, zatim sv. Toma Akvinski, pa sv. Bonaventura, teolog i mistik. Ipak je nedvojbeno najomiljeniji svetac 13.stoljeća bio sv. Franjo Asiški.
Podsjetio je i na njegov životni put. Sveti Franjo je rođen 1181 u Asizu u bogatoj obitelji. U mladosti je proživio život u buntovništvu i zabavama. Kasnije se pridružio vojsci kako bi se okušao u stvarnoj borbi u kojoj je sve izgubio. Uznemiren bolešću i noćnim morama vratio se kući. Franjo se trajno iznutra počeo mijenjati okrećući se sve više siromaštvu kao svom trajnom izboru. Susret s gubavcem za kojeg je kasnije shvatio da je Krist doveo je do još dramatičnije promjene u njegovom životu. Počeo je posjećivati bolesnike po bolnicama i ubožnicama Asiza. Dok se molio u crkvi sv. Damjana čuo je glas s raspela kako mu govori: „Franjo idi i obnovi moju Crkvu koja se ruši.“ Franji je trebalo vremena da shvati da se ne radi o određenoj zgradi nego o čitavoj Crkvi. Njegov život je nadahnuo milijune ljudi čak i izvan Katoličke Crkve.
Možemo puno toga reći o ovom najromantičnijem svecu, ljubitelju prirode, siromaštva, ljubitelju Crkve, pustinjaku, misionaru, utemeljitelju, mistiku, pjesniku, bratu svetcu, kazao je propovjednik. „Franjo je u siromaštvu našao djetinju slobodu da cijeni ljepotu stvorenja. U suosjećanju je pronašao nadahnuće da aktivno pomaže siromašnima i patnicima. U molitvi je pronašao snagu da u svijetu čini velike stvari za Boga.“
Na kraju je prior zaključio da od Franje možemo naučiti da siromaštvo rađa slobodu, suosjećanje rađa nadahnuće, molitva rađa posvećenost i predanje.
Svečano euharistijsko slavlje pjesmom je pratio zbor Male braće.
Na kraju se svima prisutnima obratio gvardijan Male braće fra Josip Sopta. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremama za ovo slavlje posebno braći franjevcima i dominikancima, također i braći svećenicima. Zahvalio je i časnim sestrama i pjevačima te svim vjernicima.
Ususret blagdanu u crkvi Male braće održana je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Ivica Pavlović iz samostana sv. Vlaha u Pridvorju. Svake večeri slavljena je misa s propovijedi. Prve večeri nakon mise izveden je glazbeni program “Salve Regina” na kojem su nastupile Laura Hladilo Kocković, Sara Žuvela i Dijana Hilje. Druge večeri program “Laudato si’” pripremile su Petra Jelača i Ivana Jelača dok se treće večeri molio Obred preminuća Svetog Oca Franje.
Jelica Gjenero
