Sedmog dana devetnice ususret blagdanu bl. Marije Propetog u njezinom svetištu u Blatu na Korčuli 6. srpnja euharistijsko slavlje predvodio je don Ivo Markić, župni vikar u župi sv. Mihajla u Dubrovniku i voditelj Ureda za mlade Dubrovačke biskupije u koncelebraciji s vlč. Karlom Topalovićem, župnim vikarom u župi sv. Terezije Avilske u Požegi. Župnik župe Svih svetih u Blatu don Željko Kovačević i ovog prvog dana trodnevnice bio na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja. Pjesmom je euharistijsko slavlje uzveličao župni zbor mladih »Stope« iz Blata pod vodstvom s. M. Danijele Škoro. Slavna otajstva krunice uz misli bl. Marije Propetoga prije mise predmolile su redovnice.
U svojoj propovijedi biskupijski povjerenik za mlade Markić se osvrnuo na tekst pročitanog evanđeoskog ulomka (Mt 9, 1-8) te rekao: „Ovim ulomkom , koji smo čuli, započele su tenzije između religiozne institucije i Isusa, između života i smrti, ljubavi i sebeljublja. Tenzije između zakona slobode i zakona ropstva, a završile su smrću Gospodinovom, ali to nije njegov kraj jer je pobijedio i uskrsnuo.“
Protumačio je nadalje kako je Isus došao u svoj grad, Kafarnaum, u kojem je provodio najveći dio svoga vremena i u kojem je činio najviše čudesa. To je bio grad u kojem je našao najmanje vjere, gdje osobe koje su ga svakodnevno susretale nisu vjerovale da je on Mesija, da je on bio onaj kojega su iščekivali, koji je imao doći. Isus tu susreće prijatelje koji nose uzetoga, paraplegičara. „Vidimo da taj uzeti šuti, on ništa ne govori. Možemo samo naslutiti koji je to bio očaj, beznađe. Kad je došao pred Gospodina nije ništa tražio, bio je predan tami koja je obuzimala njegovo srce. U to vrijeme za takve bolesnike nije bilo ni molitve za njihovo izlječenje, nije bilo nikakvoga obreda. Gospodin ga primjećuje zbog prijatelja, zbog bližnjih koji ga nose na nosiljci i donose ga Gospodinu. On ga liječi zbog njihove vjere. Ne liječi samo njegovu fizičku potrebu, nego vidi i njegovu unutarnju potrebu i oslobađa ga i otpušta mu grijehe.“
Propovjednik je zatim naveo svoje pozitivno iskustvo u radu s mladima za vrijeme specijalizacije za animatore, kada su mladi izvlačili svoga ‘anđela čuvara’, a da nisu znali tko je, te su pisali jedni drugima poruke ohrabrenja. »Tu je bilo prekrasnih riječi: samo naprijed, ustraj, vidim da ti je teško, uzdigni glavu, idi ne boj se. Mladi su ohrabrivali jedni druge kako bi završili specijalizaciju, da ne odustanu, kako bi kasnije mogli širiti svoju radost po svojim župnim zajednicama“, opisao je. Povezao je to sa zauzimanjem prijatelja za uzetoga iz evanđelja koji su mu pomogli i zauzeli se za njega. „Ako su to mogli mladi, koliko smo mi više pozvani to činiti, koliko smo u stanju to činiti i koliko nam je veća dužnost i odgovornost. Primijetiti osobe koje su bolesne, primijetiti susjeda kraj kojega živimo ili čak osobu s kojom zajedno živimo. Samo staviti ruku na ramena, pitati kako si“, rekao je lapadski župni vikar.
Isus je ozdravio uzetoga, pa onda na scenu dolaze oni koji se bune. O njima je propovjednik kazao: „Ne primjećuju da je vratio život, to smatraju nebitnim i govore da huli. On koji je dao život toj osobi, prema njima sada zaslužuje smrt. Pismoznanci su se stavili iznad Boga. Iskoristili su zakon koji je dao Bog da bi dao slobodu čovjeku, da bi se mogao svaki dan približavati, suobličavati se.“ Skrenuo je pozornost na to kako su oni smatrali da Bog jedini može otpuštati grijehe, ali ne bilo gdje, nego gdje oni kažu, a to je bio hramu Jeruzalemu. „Isus to čini izvan sistema staroga zavjeta i najavljuje dolazak novoga zavjeta. Pokazuje dolazak zakona ljubavi i slobode. Oni gube autoritet i moć u narodu. Gospodin u njihovim srcima pronalazi zlo.“
Povjerenik Markić je istaknuo: „Mi možemo biti osobe koje će dati život ili će ga uzeti. Pazimo na svoje riječi jer one mogu dati život i ubiti.“
Odgovarajući na pitanje kako možemo djelovati poput Isusa Krista propovjednik je naveo primjer Marije Petković čiji kriteriji su bili „iskustvo i ljubav koja ražiže, i koja u se pretvara, a to je Trojstvo. Božja ljubav koja mijenja ljudsko srce.“ Marija je išla do te mjere da je rekla: „Ako moje redovnice ne osjećaju tu ljubav, ne mogu biti u redovničkoj zajednici. Neka se izbace kao drvo.“ Njoj je bila bitna ta ljubav, poručio je predvoditelj slavlja pojasnivši kako ona osoba koja nema te ljubavi ne može biti u zajedništvu s drugima. „Božja ljubav daje sebedarje, uči osobe da djeluju poput njega, da se žrtvuju za druge.“ Naglasio je i potrebu vježbanja u toj ljubavi kako bi osoba koja primi tu ljubav u svoje srce suobličila se potpuno Božjoj ljubavi, a onda će Gospodin po njoj djelovati.
Potaknuo je okupljene da, uz ostalo, svakodnevno traže priliku kako će se suobličiti Isusu Kristu i kako će služiti jedni drugima u toj božanskoj ljubavi.
Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem moći.
Po završetku euharistijskog slavlja uslijedila je promocija zbornika »Stoljeće ljubavi i milosrđa« i knjige »Privatni duhovni dnevnik«. Voditeljica je bila Petra Mašković, a knjige je predstavila doc. dr. sc. Katica Knezović. Na promociji je pjevao župni zbor mladih »Stope« pod vodstvom s. Danijele Škoro.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze bl. Marije Propetoga