Božić je blagdan darivanja. I nije to slučajno. To je zato što je i Božić dar. Sv. Bernard kaže za taj dar da nam je Bog Otac „poslao tako reći punu vreću svoga milosrđa.“ I nastavlja: „Kažem vreću, koja se imala rastvoriti u muci, da se očituje cijena koja se u njoj krila; vreću, iako malu, ali ipak punu. Dijete nam je, dakle, dano, ali Dijete u kojem stanuje sva punina božanstva.“ Ako povežemo utjelovljenje i otkupljenje, a sve je to dio istog otajstva, onda možemo reći da nema većeg dara od dara Božića. To je dar u kojemu se nalazi neizmjeran broj Božjih darova za sve ljude i svu stvorenu stvarnost, ‘puna vreća milosrđa.’
O ovom daru progovaraju i današnja liturgijska čitanja. Ona tu ‘punu vreću milosrđa’, predstavljaju kao mudrost, besjedu, Riječ i Svjetlo. U ulomku iz Poslanice Efežanima ta je ‘puna vreća milosrđa’ predstavljena kao jedinstven blagoslov kojim smo blagoslovljeni. Izvor tog blagoslova je „Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista“, a blagoslov je sam Isus Krist. Blagoslov je u tome da nas Bog u Isusu Kristu „sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ i u tome da nas „u ljubavi … predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.“ Iz ovog jedinstvenog Očevog blagoslova, te vreće pune milosrđa, možemo izdvojiti dva osobita dara.
Prvi dar koji nam se nudi u tom Božjem božićnom blagoslovu u Isusu Kristu je poziv na svetost. Bog Otac „nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim.“ Očev plan s nama je da budemo sveti. Svetost za sve ljude je Božji plan prije samoga stvaranja. Stvoreni smo zato da bismo bili sveti. Taj plan ima izvor u Isusu Kristu, Jedinorođenome Božjem Sinu, jer „u njemu nas sebi izabra.“
Drugi dar koji nam se nudi u tom Božjem božićnom blagoslovu je novo stvaranje. Isus Krist, u kojemu je Jedinorođeni Božji Sin postao čovjek, je model novog svijeta i novog čovjeka. I u njemu nam je postalo moguće ne samo biti sveti nego biti posinjeni, postati sinovi i kćeri Božje, sinovi i kćeri u Sinu. „U ljubavi … predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.“ Bog je u Isusu Kristu postao naš brat po tijelu, da bismo mi mogli biti uzdignuti, kao njegova braća i sestre, na dostojanstvo posinjenih sinova i kćeri Božjih.
Ovih božićnih i novogodišnjih dana, uz one male darove koji imaju simboličnu vrijednost, jedni drugima izražavamo brojne čestitke i želje. Većina tih čestitki i želja se zaustavlja na onom što je ovozemaljsko, a premalo uključuje ono nebesko. Da bi se to promijenilo trebali bismo ovih božićnih dana razmatrati ili promišljati o onoj jedinoj želji koja bi nas kao kršćane o Božiću trebala motivirati da se darujemo i čestitamo, a koju nam Bog Otac želi ispuniti i darovati i o ovom Božiću, kako god da je težak za mnoge od nas, osobito za one koji su ovih božićnih dana izgubili svoje najbliže i sve što su imali. To je želja da se i nama, na otajstven način i po našem prihvaćanju božićnog otajstva, dogodi onaj jedinstveno božićni dar, da i mi primimo tu Očevu ‘punu vreću milosrđa’, da primimo Božića, Boga koji se utjelovio u našem čovještvu da bi nas pobožanstvenio, da bi nam ponovo darovao svetost za koju smo stvoreni i još više od toga učinio nas svojom braćom i sestrama, posinjenim sinovima i kćerima Božjim.