Ne ulazeći u povijest nastanka pojedinih blagdana koji imaju svoju dugu povijest i nisu nastali u jednom trenutku, sažeto možemo reći da se pedeset dana nakon Pashe ili Vazma, proljetnog blagdana kojim su Židovi slavili prijelaz kroz Crveno more i izlazak iz egipatskog ropstva, slavio blagdan „Sedmice“, tako nazvan jer je započinjao sedam tjedana nakon Pashe, a po čemu je onda dobio i novozavjetni naziv Pedesetnica, kojim su se Židovi, uz zahvalu za početak nove žetve, svečano spominjali sklapanja saveza s Bogom i primanje Zakona na brdu Sinaju.
Tog su dana pedeset dana nakon blagdana Pashe ili Vazma, koji je za njih Kristovom mukom, smrću i uskrsnućem promijenio značenje, Isusovi učenici, s njegovom majkom Marijom i drugim ženama, bili okupljeni u dvorani posljednje večere i primili dar Duha Svetoga. Tako je za njih, a i sve nas koji smo nakon njih povjerovati u Kristovo uskrsnuće, Pedesetnica postala i blagdan Duhova, odnosno spomen na silazak Duha Svetoga i rađanje Crkve. O ovom otajstvu nam je progovorio ulomak iz Djela apostolskih koji nam je danas ponuđen kao prvo čitanje, a u kojemu smo, između ostaloga, mogli čuti da se „svi napuniše Duha Svetoga“, nakon čega su postali i neustrašivi svjedoci Isusovog uskrsnuća.
Iako nam se može učiniti da, osim slučajnog kronološkog preklapanja, otajstva koja o blagdanima Pashe i Pedesetnice slavimo mi kršćani nemaju ništa zajedničko s onim otajstvima koja u tim blagdanima slave Židovi, nije tako. Između ovih blagdana postoji ne samo kronološka, nego i teološka poveznica.
Bog, koji je se izabranom narodu objavio kao Jahve, Ja jesam, je, naime, Pashom napravio čudesan zahvat u povijesti Izabranog naroda, oslobodivši ga od egipatskog ropstva. Bio je to izvrstan temelj za Savez koji je Bog sklopio sa svojim narodom na brdu Sinaju, a kojemu je znak i garancija trebao biti Zakon, kojega je narod s oduševljenjem prihvatio i slavio blagdanom Pedesetnice. Nažalost, ljudi su samo slavili, ali stvarno uglavnom nisu uspijevali živjeti u skladu sa Zakonom. Zato se Savez s Bogom u povijesti Izabranog naroda više puta prekidao. Bog ga je uvijek ponovo nudio i obnavljao, ali bez velikog uspjeha jer ga je narod uvijek ponovo kršio. Bili su, upotrijebit ćemo sliku, oni koji su znali put kojim trebaju hoditi da bi postigli sreću, ali nisu imali snage da bi ustrajali na tom putu.
I Isus Krist, u kojemu je Bog postao S nama Bog – Emanuel, je Pashom napravio čudesan zahvat u povijesti čovječanstva, dapače još čudesniji od onog prijašnjeg, oslobodivši u vazmenom otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća sve ljude, a ne više samo jedan narod koliko god da je poseban, od ropstva grijeha i smrti. Bio je to početak Novog saveza kojim stari Zakon, a u njemu i Stari savez, nije odbačen, nego je nadiđen i nadopunjen novima Zakonom, zakonom ljubavi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34). Svjestan, međutim, da sami nećemo moći živjeti u skladu s tim novim Zakonom, jer on nadilazi naše ljudske sposobnosti, Isus od Oca moli trajnu pomoć za nas, moli Branitelja, moli onoga koji će trajno ostati s nama i osposobljavati nas za život u skladu s Novim zakonom i savezom, odnosno za čuvanje njegove zapovijedi ljubavi: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek.“ I to je što je Isus molio, dogodilo se na blagdan Pedesetnice ili Duhova!
Ono što je starozavjetnom Božjem narodu nedostajalo, a što je Mojsije na jednom mjestu nakon sklapanja onog saveza poželio rečenicom: „Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!“ (Br 11, 29), na dan Pedesetnice ili Duhova je novozavjetnom Božjem narodu, Crkvi, darovano. I to je ono što je Novi savez učinilo mogućim, za razliku od Starog saveza koji se pokazao nemogućim. I to je ono što danas na svetkovinu Duhova radosno slavimo, svjesni da je Bog, koji je u jednom povijesnom trenutku utjelovljenjem u Isusu iz Nazareta odlučio uzeti djela u našoj ljudskoj sudbini, odlučio biti s nama i u nama ostati trajno prisutan sve do svršetka svijeta. Učinio je to da ovaj Novi savez nikad više ne bi bio prekinut. I da bismo mi koji smo dionici tog Novog saveza, usprkos našim ljudskim slabostima, uspjeli u onom što nam je inače nemoguće, živjeti u skladu s Isusovim zakonom ljubavi.
Po Duhu Svetom, Branitelju, smo dobili mogućnost, ponovit ću već upotrijebljenu sliku, ne samo znati koji put vodi prema sreći – „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“ – nego i potrebnu snagu da bismo, kao oni koje Duh Kristov vodi i u kojima Dug Božji prebiva, na tom putu mogli ustrajati i postati ono za što smo stvoreni, „djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi.“