Duhovna obnova za vjeroučitelje Dubrovačke biskupije održana je u subotu, 21. siječnja u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku, a predvodio ju je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić. Duhovnoj obnovi zajedno s vjeroučiteljima je prisustvovao i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, koji je predvodio misno slavlje.
Na početku vjeroučitelje je pozdravio pročelnik Katehetskog ureda mr. don Marinko Šljivić.
Vjeroučitelj kao čovjek Duha, vjere i Crkve
Mons. Palić je razmatranje temeljio na 84. psalmu koji govori o hodočasnikovoj čežnji za Bogom, te je život svakog vjernika, a posebno vjeroučitelja, usporedio s hodočašćem: „Vjeroučitelji su hodočasnici – kao ljudi – prema nebeskoj domovini; kao vjeroučitelji – svaki dan do škole; a onda – hodočasnici iz dana u dan prema Kristu, prema svojoj nutrini i prema svojim vjeroučenicima.“ Istaknuo je i da molitelj iz ovog psalma ima u sebi čežnju, u doslovnom prijevodu: razdire ga nutarnje htijenje, kao da ne može više izdržati. Riječ je o čežnji za Bogom. Molitelj ne čezne za nekom nadzemaljskom, stranom snagom i moći, nego čezne za prisutnošću živoga Boga, istaknuo je mons. Palić nastavivši da je to osobni Bog, koji se obraća svom narodu, Bog koji ljubi, koji sudjeluje u životu naroda, jer dopušta da hodočasnici borave u njegovoj blizini, on je Bog koji ne boravi negdje po strani, nego je on život svome narodu.
Citirao je i češkog teologa Tomáša Halíka koji je kazao da „vjera ne bi smjela postati puka emocija. Vjera je ozbiljno hrvanje s tajnom, pred kojom se često ostaje nijem. Bog stanuje u nepristupačnom svjetlu!“, kao i da „vjera nije ideologija, nikakvo jeftino učenje po kojem na neki način nalazimo sigurnost. Vjera je izloženost pred tajnom Boga, ona je – na zahtjevan način – udioništvo u Božjem životu.“
Na kraju mons. Palić je istaknuo tri dimenzije koje bi vjeroučitelj trebao posjedovati. Prvo, trebao bi biti čovjek Duha, prožet snagom Božjom, istaknuvši da bez Duha ništa ne vrijedi ni najsvetija priprava navjestitelja. I najuvjerljivija oštroumnost bez njega je pred ljudskim duhom bespomoćna. Drugo, vjeroučitelj treba biti „čovjek svjedočke vjere“, jer vjeroučitelj je ne samo dobar poznavatelj teoloških sadržaja, didaktičkih metoda, nego čovjek žive, istinske i svjedočke vjere. Treće, vjeroučitelj mora biti „čovjek Crkve“, istaknuvši da kanonsko poslanje označuje duh crkvenosti kojim se suprotstavljam sekularizmu, karijerizmu, egoizmu i samodostatnosti.
Mons. Palić je predvodio i pokorničko bogoslužje, nakon čega su vjeroučitelji imali priliku za ispovijed. Nakon toga biskup Uzinić predvodio je misno slavlje.
Nemojmo se dati „obuzdati“ u ludosti ljubavi
Biskup je u propovijedi krenuo od evanđelja u kojem Isusa njegova rodbina „obuzdava“ i smatra ga ludim, jer toliko se razdaje drugima da nema vremena za sebe, nema vremeni ni jesti, ne misli na sebe, ne misli na svoje zdravlje, a na kraju je zbog te lude ljubavi završio i na križu. Biskup je to povezao i sa sveticom koja se slavila ovog dana, to je sv. Agneza koja je u 12. godini života mučeničkom smrću pokazala tu istu „ludost“ kada nije htjela žrtvovati poganskim bogovima. Imala je zvanje, zvanje darovati se, jer bila Bogom nastanjena, poput Isusa Krista. I u očima ovog svijeta ludo završila, nije mislila na sebe, mislila je na Onoga kome je povjerovala, kazao je biskup.
Biskup je istaknuo i krizu zvanja u Dubrovačkoj biskupiji, i to ne samo duhovnih. Ono što je povezano uz zvanje povezano je uz potrebu služenja drugima iz ljubavi, kazao je, te podsjetio na nedostatak ne samo svećenika, redovnika, redovnica, vjeroučitelja, nego i liječnika, policajaca i sličnih zanimanja. Upitao se što se događa kada netko želi postati svećenik, redovnik ili redovnica, te dao odgovor: dolaze najbliži i žele „obuzdati“ tu osobu, da ne bude „luda“. Postavio je pred vjeroučitelje i pitanje: želimo li i mi Isusa obuzdati, kalkuliramo li i mi, govorimo da smo Njegovi, a ono Njegovo „dati se iz ljubavi za druge“ proglašavamo ludošću, i želimo ga u toj ljubavi koja ga je odvela na križ, obuzdati. „Isus se nije dao obuzdati. Nadam se da se nećemo dati u ljubavi obuzdati ni mi. Pa premda nas svi oko nas htjeli obuzdati i proglasiti ludima, jer s Kristom biti lud uopće nije loše. Kristova ludost je ludost u kojoj smo spašeni“, zaključio je biskup.
Šime Zupčić