DUHOVNI KUTAK
Uzašašće Isusovo nije rastanak, nego preorijentiranje. Dvije osobe u bijelom usmjeravaju pogled onima koji gledaju prema nebu za Isusom s pitanjem: Galilejci, što stojite i gledate u nebo?
Isto što i Galilejci učinili bismo i mi: kad se rastajemo s osobom s kojom smo dijelili dio životnog puta, pratimo je. Nakon pozdrava, mašemo u tom smjeru, gledamo u tom smjeru. S osmjehom na licu ili suzom u oku vraćamo se svojim putem.
Ne znamo koliko su apostoli gledali za Isusom. Ona dvojica u bijelom usmjeravaju apostolima pogled od onoga gore prema onom naprijed.
Uzašašće Isusovo ima dvije opcije pogleda: pogled prema gore i pogled prema naprijed. Isusovo uzašašće je dan preorijentiranja. Apostoli se rastaju s pogledom prema gore. Onda se usmjeravaju na pogled prema naprijed. To je izazov i za Crkvu danas – usmjeriti svoj pogled prema naprijed.
Ima ljudi koji gledaju samo prema gore i lebde u oblacima – drugi trebaju umjesto njih gledati naprijed i preuzimati odgovornost.
Ima ljudi koji su svoj pogled fiksirali prema gore i izgleda da se najbolje razumiju u vjeru, naravno, na način kako ju oni razumiju. Ali ispred sebe ne vide dalje od nosa, uvijek imaju neka loša proročanstva za buduće generacije i sve vide crno.
Od onih Galilejaca koji su gledali gore, redaju se do dana današnjega „promatrači zvijezda“ – oni koji gledaju gore. Oni se boje pogleda naprijed i važu korak odlaska „među narode“.
Današnja svetkovina je poziv na promjenu pogleda – od onoga pogleda gore prema pogledu naprijed. Nakon promjene pogleda slijedi odlazak, kretanje do nakraj zemlje. A to kretanje dobiva zamah Isusovom sigurnošću i njegovim obećanjem – Duhom Svetim.
Dajmo mu svoje ruke i noge i razglašujmo Ime njegovo do nakraj zemlje!
mons. Petar Palić