Povodom 200. obljetnice rođenja dum Đura Pulića u dvorani sv. Ivana Pavla II. u četvrtak, 3. studenog, održano je predavanje o ovom istaknutom dubrovačkom svećeniku. Predavanje u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije održao je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.
Svećenik, filozof i dobrotvor dum Đuro Pulić rođen je u Dubrovniku 14. prosinca 1816. godine i nakon završene je gimnazije studirao bogosloviju u Zadru. Kao najboljeg studenta iz Dubrovačke biskupije tadašnji biskup Antun Giuriceo poslao ga je u zavod Augustineum u Beču gdje je doktorirao 1842. godine i u kojemu se sprijateljio s Josipom Jurjem Strossmayerom i Jurjem Dobrilom, što će na njegov život i javno djelovanje imati velikoga utjecaja, kazao je predavač.
Na predavanje je rečeno kako je ovaj naš sugrađanin po povratku u Dubrovnik obavljao različite službe u Dubrovačkoj biskupiji ali i gimnaziji gdje se istakao kao izvrstan pedagog zbog čega je bio i promaknut u ravnatelja gimnazije u Zadru u kojoj je djelovao od 1851. godine. „S tog se položaja borio za ravnopravnost hrvatskoga jezika u nastavi i političkom životu tadašnje austrijske Dalmacije te je godinama pružao otpor pokušajima da se njemački uvede kao nastavni jezik u našim srednjim školama. Posebno je upečatljiv bio njegov otvoreni otpor ministru Leu von Thunu kojim je uspio spriječiti germanizaciju u nastavi dalmatinskih škola“, istaknuo je povjesničar umjetnosti Viđen. Dodao je da je dum Đuro Pulić i osobno putovao u Beč te da se više puta sastajao s ministrom kojega je svojim energičnim i nepokolebljivim držanjem i argumentima impresionirao.
Bio je više puta zastupnik u Dalmatinskome saboru u Zadru gdje je bio jedan od najzapaženijih zastupnika. Pripadao je krugu dubrovačkih i dalmatinskih narodnjaka koji su se borili za sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske, što je bečki dvor uporno odbijao učiniti. Nakon Zadra imenovan je 1863. godine ravnateljem gimnazije u Trentu u sjevernoj Italiji kako bi ga se udaljilo iz Dalmacije. Uz navedeno na predavanju je naglašeno i kako je „ipak, usprkos tome ostao aktivan u političkome životu Kraljevine Dalmacije iznimnom gestom nekolicine dubrovačkih vlastelina koji su mu nakratko prenijeli svoju imovinu kako bi mogao biti izabran kao veleposjednik u sabor. I u Trentu je pokazao odlične organizacijske sposobnosti i bio omiljen upravitelj gimnazije.“ Nakon umirovljenja odlazi iz Trenta i seli se u Rim gdje je za svoj dugogodišnji pedagoški i filozofski rad počašćen naslovom papinskog tajnog savjetnika i postao je kanonik hrvatskog zavoda Sv. Jeronima.
Dum Đuro Pulić više je puta bio ozbiljan kandidat za dubrovačkoga biskupa, ali je prvi put austrijski dvor osujetio njegovo imenovanje, dok se drugi put zahvalio zbog zdravstvenih razloga. Kao zanimljivost istaknuto je da je upravo tom prilikom umjesto sebe predložio svog prijatelja don Mata Vodopića za biskupsku čast te je književnik Vodopić i imenovan biskupom. Umro je u Rimu 24. svibnja 1883. godine te je odredbama iz svoje oporuke svu svoju imovinu ostavio raznim dubrovačkim ustanovama, među kojima i biskupijskome sjemeništu kojemu je ostavio svoju bogatu knjižnicu.
Dubrovčani su mu se odužili prenijevši njegove posmrtne ostatke iz Rima i pokopavši ih u temelje grobljanske crkve Sv. Križa na Boninovu u kojoj mu je postavljen i spomenik, a ulica na Pilama imenovana je njegovim imenom.
Vijeće za Kulturu i znanost / Nikša Sentić