Don Jure Paponja i don Mišo Pecotić postali su đakoni Dubrovačke biskupije u subotu, 4. prosinca, a sveti red đakonata u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike podijelio im je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor. Na svečanom slavlju u katedrali u radosnom i molitvenom ozračju sudjelovali su članovi obitelji i rodbina ređenika, drugi đakoni, bogoslovi i odgojitelji Centralnog bogoslovnog sjemeništa iz Splita, dekani dubrovačkih dekanata i drugi svećenici i redovnici, te redovnice i brojni vjernici i prijatelji ređenika.
Nadbiskup Uzinić je kazao kako novi đakoni pokazuju da nikad nije kasno za odgovor na Božji poziv te dodao kako Bog svakoga zove i za svakoga ima svoj plan.
U nastavku propovijedi nadbiskup je govorio o pozivu istaknuvši neke misli iz apostolske pobudnice pape Franje „Christius vivit“. Riječ poziv u širem smislu se može shvatiti kao Božji poziv. Bog upućuje svim ljudima poziv na život, poziv na prijateljstvo s Bogom, poziv na svetost, a to pomaže shvatiti da naš život ima smisla. A zbog toga jer ima smisla, naš život treba biti odgovor na Božji poziv, kazao je.
Govoreći o pozivu na prijateljstvo s Bogom, mons. Uzinić je kazao kako prvo trebamo otkriti da Bog, da Isus, želi biti naš prijatelj. Povezao je to s evanđeoskim ulomkom (Mt 9, 35-38; 10, 1.6-8) iz kojeg je naglasio kako je sam Isus odgovorio na Božji poziv propovijedajući evanđelje po gradovima i selima i liječeći svaku bolest i nemoć. Bog u Isusu čini prvi korak jer želi biti naš prijatelj i brat, kazao je. Odgovor na Božji poziv u širem smislu riječi je prihvaćanje te ponude da budemo Božji prijatelji, ili kako piše papa u enciklici, da budemo dio povijesti ljubavi koja se isprepliće s našom osobnom povijesti kako bismo mogli donositi plodove tamo gdje jesmo i s onima s kojima jesmo. I Isus u evanđeoskom ulomku učenike prvo šalje njihovom narodu, tek kasnije će ih poslati drugima. Tako i nas Bog prvo šalje onima s kojima jesmo, u našu vlastitu obitelj, vlastitu zajednicu, kazao je nadbiskup, a vas dvojicu šalje u dubrovačku partikularnu Crkvu. To ne isključuje univerzalnost Crkve i univerzalnost poziva, ali ta univerzalnost počinje u partikularnosti.
Poziv u strogom smislu riječi, o čemu papa piše u enciklici, je poziv da idemo drugima, da susretnemo druge. To je poziv na „misijsko služenje drugima“. Gospodin nas poziva da sudjelujemo u njegovom djelu stvaranja i spasenja dajući vlastiti doprinos i služeći se darovima koje smo primili, a sve što imamo smo primili, ustvrdio je nadbiskup. Taj misionarski poziv je poziv na služenje, a đakonat je posebice u Crkvi način služenja Gospodinu i braći i sestrama u Crkvi. Ređenicima je mons. Uzinić posvijestio da se to služenje ogleda u pomaganju svećenicima u vršenju njihove službe, pomaganju i novom biskupu, zatim propovijedanju vjere i riječima i djelima i u svemu onom što će obećati prilikom đakonskog ređenja.
Čovjekov život na zemlji doseže svoj vrhunac kada, kao i Isusov život, postane žrtva. Nadbiskup je naglasio kako poslanje nije tek dodatak ili dio nečijeg života nego je to nešto što se ne može iščupati iz bića pozvanoga, a da se pri tom ne uništi samoga sebe. Zato je važno da ovaj odgovor na poziv služenja braći i sestrama bude trajan. „Taj poziv koji se danas po sakramentu upisuje u vaša srca postaje poslanje zbog kojeg vi jeste na ovom svijetu, kao što je to za neke druge osobe neko drugo poslanje i zadaća“, poručio je ređenicima mons. Uzinić. Poziv usmjerava sve napore u jednom pravcu, u pravcu služenja Bogu i braći i sestrama. Odgovor na poziv je avantura koju se počinje s Gospodinom, zato treba slušati njegov glas i dopustiti da on čovjeka oblikuje i vodi.
Nadbiskup je naveo još neke papine misli o pozivu. Kazao je i kako je važno otkrivati svoje pravo ja u Božjem svjetlu kako bi nam biće doživjelo potpuni procvat. Postoje različiti pozivi i u svakom pozivu svatko ima neku svoju osobitost koja počiva na darovima koje je primio, a koje svatko za sebe treba otkriti i onda to pretvoriti u specifično svoj način služenja Bogu i braći i sestrama.
Taj poziv se obično izražava kroz odgovore na pitanja zasnivanja obitelji i rada, ali ima i onih koji su pozvani na posebno posvećenje poput novih đakona. Nadbiskup je istaknuo kako Bog zove, a naša zadaća je da prepoznamo i slijedimo Božji poziv bez obzira o čemu se radi. Danas to nije lako jer je mnogo ponuda raznih vrsta. U vrtlogu svijeta potrebno je pronaći ozračje kako bi se čulo ono što Bog govori. To ozračje je obično molitva, pa je zareditelj preporučio ređenicima molitvu. Spomenuo je i kako je u molitvi potrebno ne tek molili da drugi odgovaraju na Božje pozive nego i moliti za sebe samoga i svoj poziv.
Molitva je način da otkrijemo Božju ljubav i suosjećanje, poručio je nadbiskup, pa onda da i sami postanemo dionici tog poslanja i uskladimo se s onim kriterijima i planovima koje nam je Bog objavio u Isusu Kristu kako bismo mogli nastaviti njegovo djelo.
Na kraju je mons. Uzinić naveo primjer svećenika koji nikada nije prestao moliti za svoje zvanje. „Dragi Jure i dragi Mišo, nije ovo kraj. Ovo je početak. Nastavite moliti za svoje zvanje kako biste svaki dan svoje đakonske službe ponovno sebe i svoj poziv usklađivali s Gospodinom i njegovim pozivom“, poručio je mons. Uzinić ređenicima.
Preporučio je i ostalim vjernicima da i oni to čine, na način kako mogu, bar tako da svaki dan počinju molitvom Duhu Svetomu, moleći ga da on bude onaj koji će ih nadahnjivati i upućivati.
U obredu đakonskog ređenja za dostojnost kandidata za primanje reda đakonata jamčio je don Đuliano Trdić, rektor CBS-a u Splitu.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem prof. Maje Marušić, a pred kraj mise otpjevan je „Te Deum“.
Životopisi novih đakona
Jure Paponja, sin pok. Ilije i pok. Mile r. Galić, rođen je 24. siječnja 1992. u Metkoviću. Osnovnu školu završio je u Metkoviću, a srednju školu za hotelijersko turističkog komercijalistu u Dubrovniku. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Među kandidate za đakonat i prezbiterat na naslov Dubrovačke biskupije primljen je 4. travnja 2019. godine, u službu čitača postavljen je 6. travnja 2019., a službu pratioca (akolita) primio je 21. ožujka 2021. godine. Đakonski praktikum vršit će u župi sv. Ilara, Mlini.
Mišo Pecotić, sin Kazimira i Mirjane r. Radovanović, rođen je 9. listopada 1963. u Splitu. Osnovnu školu završio je u Smokvici, a srednju upravnu školu u Splitu. Upisao je pravni fakultet u Splitu 1982. godine. Radio je u upravnim tijelima lokalne, županijske i državne vlasti na području otoka Korčule. Također je desetak godina radio u OTP banci u Smokvici na otoku Korčuli. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 2016. godine. Među kandidate za đakonat i prezbiterat na naslov Dubrovačke biskupije primljen je 4. travnja 2019. godine, u službu čitača postavljen je 6. travnja 2019., a službu pratioca (akolita) primio je 21. ožujka 2021. godine. Đakonski praktikum vršit će u župi Velike Gospe – Katedrala, Dubrovnik.
Angelina Tadić
