Ekumenska molitva u Dubrovniku održana je u četvrtak 23. siječnja u katedrali Gospe Velike. Na molitvi su sudjelovali zahumsko-hercegovački i primorski episkop vladika Dimitrije Rađenović, koji je propovijedao, i dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, koji je predvodio molitvu, u zajedništvu s katoličkim i pravoslavnim svećenicima, đakonima, monasima, redovnicima i redovnicama te vjernicima katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti.
Tema ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se održava od 18. do 25. siječnja izrečena je biblijskim riječima „Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11, 26). Molitve i razmatranja usmjerene su na obilježavanje 1700. obljetnice Nicejskoga sabora i Nicejskoga vjerovanja (325.–2025.), stavljajući u žarište pitanje koje Isus postavlja Marti u Ivanovu evanđelju prilikom uskrišenja Lazara. Pozdravivši sve okupljene biskup Glasnović uputio je uvodne riječi ističući da nije lako biti ustrajan, no mi želimo slijedeći Sveto pismo biti „postojani u molitvi“ i otvoriti svoja srca da čujemo ovaj Isusov upit Marti „Vjeruješ li ovo?“. Postavljajući ovo pitanje svi bismo se zapitali „Što trebamo vjerovati?“, a Isus kaže: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ (Iv 11, 25-26). Potaknuo je na promišljanje da smo svi kao djeca Neba u svijesti i slobodi pozvani učiniti to Nebo prisutnim ovdje te „posvjedočiti ljubav Krista koji je za nas postao čovjek, on koji je istobitan s Ocem, kako želimo potvrditi o 1700. obljetnici Nicejskog sabora“, istaknuo je biskup Glasnović.
Vladika Rađenović poručio je da kao blagoslov treba živjeti to što ove godine proslavljamo 1700. godišnjicu Nicejskog sabora i možemo opet, zahvativši iz našeg zajedničkog predanja, govoriti o važnosti prave vjere za današnjeg čovjeka, za Crkvu kao zajednicu i za čitav današnji svijet razdiran mnogim proturječnostima. Ističući da je čovjek po svojoj prirodi dublji i širi od svemira u kojem prebiva i otuda dolazi njegova glad za dubinom i širinom koja se ne može zasititi dubinama i širinama ove materijalne stvarnosti, naglasio je da je čovjek, iako grešan i smrtan, veći od svijeta koji ga okružuje i da je izabran biti veza između Boga i svijeta. „Razum smo primili da bismo Krista spoznali, želju da bismo k njemu hitali, pamet smo stekli da bi njega držali u sjećanju jer kad smo stvarani on je bio naše pralice. Stari Adam nije primjer ovome novome, nego je novi Adam primjer onom starome. Ako se i kaže da je novi Adam rođen po podobi onog staroga, to je zbog propadljivosti koju je ovaj stari uveo, a ovaj novi naslijedio da bi uz pomoć svojih lijekova izliječio bolest prirode i da bi, kako kaže sv. Pavao, život progutao ono što je smrtno“, pojasnio je episkop Rađenović tumačeći riječi sv. Nikole Kavasile.
Evanđeoski ulomak koji je tema ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo kršćana, protumačio je služeći se riječima sv. Ivana Zlatoustog istaknuvši da Kristovo djelo spasenja koje se primjenjuje na svakoga od nas, usvaja se našom vjerom: „Vjera je početak našeg novog bića i njome zajedničarimo u Kristu, samo ako je do kraja držimo čvrsto i nepokolebljivo. Nasljedno tome vjera nije samo naše uvjerenje, nego naše novo bivanje, življenje. Treba se s istinitim Bogom sjediniti ne samo golom vjerom, nego i životom i životnom praksom i blagodatnom vrlinom.“
Potaknuo je okupljene da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje, na molitvu Bogu da se svjetlo ne ugasi i da sol ne obljutavi.
Među svećenicima u katedrali za jedinstvo kršćana molili su delegat za ekumenizam i međureligijski dijalog Dubrovačke biskupije generalni vikar mons. Ivica Pervan kao i dubrovački paroh stavrofor Vladan Perišić.
Molitvu je pjesmom pratio sastav „Speramus“.
Tea Kuzek Marević
