Ekumenska molitva koju su predvodili vladika Grigorije Durić, episkop zahumsko-hercegovački i primorski, i mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački, upriličena je ove godine u subotu, 21. siječnja u pravoslavnoj crkvi sv. Blagovještenja u Dubrovniku. Tema ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se održava diljem svijeta, a koje je dio i ovo dubrovačko ekumensko slavlje, je: „Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima (usp. 2 Kor 5, 14-20).
Na slavlju u pravoslavnoj crkvu, kako je to već uobičajeno, propovijedao je katolički biskup, a kada se molitva održava u katoličkoj crkvi onda propovijeda pravoslavni episkop.
Biskup Uzinić je kazao kako je ovo okupljanje na molitvu za jedinstvo kršćana u Dubrovniku „maleni korak u sveukupnom ekumenskom pokretu ali je, uvjeren sam, veliki korak u našem osobnom izvršavanju Kristove zapovijedi i želje, sažete u njegovoj velikosvećeničkoj molitvi: ‘Da svi budu jedno’ (Iv 17, 21). Izražavajući radost zbog susreta naglasio je kako je sve ponovno okupila ista vjera, nada i ljubav koje se želi dijeliti, svjedočiti i po njima živjeti.
Osvrnuvši se na geslo susreta „ Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima (usp. 2 Kor 5, 14-20).“, biskup je kazao kako se njime željelo „u središte pomirenja staviti osobu Isusa Krista i njegovu ujedinjujuću ljubav koja je jedina sposobna učiniti nas novim ljudima, onima koji su sposobni nadići razlike koje su se slijedom nesretnih povijesnih okolnosti, ali i doprinosom članova naših zajednica, dogodile među nama i koje nas i dalje dijele.“
S obzirom na to da su geslo izabrali kršćani iz Njemačke, biskup Uzinić je podsjetio na obilježavanje 500-te obljetnice Reformacije kao i 50. obljetnice međunarodnoga katoličko-protestantskog dijaloga, iz kojega su proizišli značajni ekumenski rezultati. Dodao je kako nadu da se stvari razvijaju u dobrom smjeru daju neke izjave i susreti pape Franje, koji se osobno uključio u obilježavanje obljetnice Reformacije.
Spomenuo je i tzv. Istočni raskol koji se dogodio 500 godina prije onoga na zapadu i posljedice kojeg baštine i vjernici okupljeni na ovoj molitvi u dubrovačkoj pravoslavnoj crkvi sv. Blagovještenja. Podsjetio je na povijesne osobe tog događaja iz 1054. godine koje su donijele ukaze o međusobnoj anatemi i ekskomunikaciji te istaknuo da su oba ova ukaza poništena 1965. od strane pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I. Carigradskog, ali i da „nažalost to nije prekinulo i crkveni raskol koji u praksi još uvijek traje“. Ono što ipak budi nadu da se stvari mogu promijeniti su srdačni susreti pape Franje i carigradskog patrijarha Bartolomeja I. i osobito susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila i njihova zajednička deklaracija u 30 točaka kojom su se dotaknuli mnogih važnih tema koje nas ujedinjuju, kazao je dubrovački biskup. Dodao je da su oni u toj deklaraciji izrazili bol „zbog gubitka jedinstva, rezultata ljudskih slabosti i grijeha“ i nadu da će njihov „susret pridonijeti ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio, za koje je Krist molio.“
Ne bojmo se dijaloga, ne dopuštajmo sredini da ona oblikuje nas nego mi oblikujmo nju
Dubrovački biskup osvrnuo se zatim na stanje i na međusobne odnose na ovim prostorima ocijenivši da su na veoma niskoj razini te da se ta nada o ponovnom jedinstvu često ne dijeli, a ponekad se i zloupotrebljava. „Naši su odnosi, uz one zajedničke razloge podijeljenosti, opterećeni povijesnim sukobima među našim narodima. Danas su ti odnosi, ne znam kome je to u interesu, na veoma niskoj razini. To se događa zato što dopuštamo sredini u kojoj živimo da ona oblikuje nas, umjesto da mi, u duhu dijaloga i Kristove ljubavi, oblikujemo nju. Zato se bojimo dijaloga. Bojimo se okrenuti stranicu. Zato među našim Crkvama godinama ne postoje, ili su prigodni i iznimni kao ovaj naš molitveni susret, susreti u duhu dijaloga, međusobnog poštovanja i iskrene želje da se približimo jedni drugima. Umjesto da nadilazimo i smanjujemo razlike koje postoje, mi stvaramo nove. Umjesto da se jedni prema drugima odnosimo priznajući svoje pogreške i primjećujući tuđe vrline, mi činimo obrnuto, hvaleći se svojim umišljenim vrlinama i ističući tuđe pogreške. Ne budimo neprijatelji! Budimo braća i sestre u Kristu, što doista jesmo ako smo kršćani! Budimo bliži i bližnji! Dopustimo ljubavi Kristovoj da nas obuzme i međusobno pomiri, na što nas poziva geslo ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana i Pavlova poruka Korinćanima, ali i svima nama kao kršćanima, bez obzira na sve naše podijele i razlike ili, usuđujem se to reći, baš zbog naših podjela i razlika“.
Suočiti se s balastom prošlosti na Kristov način
Biskup Uzinić podsjetio je na Pavlovu misao da ako je tko u Kristu, on je novi stvor te objasnio značenje tog pojma osobito s obzirom na situaciju među razdijeljenim kršćanima: „Trebamo u Kristu postati novi ljudi. Ili uopće nismo kršćani. Onaj tko je pridružen Kristu krštenjem, treba postati i životom, pameću, voljom… On je novi stvor, nova osoba. Nova osoba u Kristu stvari vidi na drugačiji način. Ne znači to da onaj koji je u Kristu nova osoba nema problema. Ne možemo izbrisati 1054., ni 1204., ni 1517., kao što ne možemo izbrisati sve ono loše što se događalo među našim narodima, a posredno i Crkvama, u povijesti dvadesetog stoljeća obilježenoj dvama svjetskim ratovima, ‘našim’ ratom i zločinima počinjenim s obje strane. Biti u Kristu novi stvor, novi čovjek znači nešto drugo. Znači suočiti se sa svim tim balastom prošlosti na nov, drukčiji, na Kristov način. Ako je netko u Kristu, sposoban je otvorenim očima pogledati povijest i prihvatiti je onakvu kakva ona jest, a ne uljepšanu, ali niti sasvim crnu, osobito ne pretvorenu u mit koji ruši mostove. Onaj tko je u Kristu novi stvor, sposoban je za premošćivanje svih prepreka, rješavanje svakog problema. Krist je u njemu onaj koji premošćuje prepreke i rješava probleme. To je to! To znači: ‘Ljubav nas Kristova obuzima’. Krist u nama rješava probleme. Krist u nama gradi jedinstvo.“
Kristova ljubav nas sili da se otvorimo zajedništvu u ljubavi
Nadalje je biskup objasnio riječ ‘obuzima’ u grčkom izvorniku znači „držati skupa“ te na temelju toga istaknuo: „Ljubav nas Kristova drži skupa! Ako smo razdijeljeni, ne držimo se skupa, a to znači da nam nedostaje Kristova ljubav. A bez Kristove ljubavi mi ni nismo kršćani.“ Vulgata je riječ ‘obuzima’ prevela s „urget“ što bi značilo da nas ljubav Kristova sili jer značenje te riječi nosi određenu žurbu, hitnost. Ljubav Kristova „nas sili da budemo zajedno, jedno. Ako u sebi ne osjećamo tu silu, hitnost, nema Kristove ljubavi u nama. Nismo kršćani“, istaknuo je biskup. Dodao je i da to može biti i zloupotrebljeno ako se shvati kao silu nametnutu drugima, no to nije sila koja prisiljava druge nego je to „sila Kristove ljubavi, koja nas obuzima i slili da krenemo u susret drugima. Da mi napravimo prvi korak. To je sila koja nas ne čini gospodarima nego slugama Kristove ljubavi. Nemamo mi Kristovu ljubav! Kristova ljubav ima nas! I obuzima nas! Drži nas zajedno! Sili da se otvorimo zajedništvu u ljubavi! To je ljubav koja ne ubija, nego umire za drugoga. To je ljubav koja je silila Krista umrijeti umjesto nas i za nas, da bismo svi bili jedno“. Budući da smo po krštenju postali novi ljudi, naš je život Kristov život: „Dopustimo mu da nas svojom ljubavlju drži zajedno, da nas svojom ljubavlju sili i goni jedinstvu. Vidjeti ćemo da je sve drugačije. Da smo mi drugačiji. I da su drugi drugačiji! Znat ćemo da nam drugi nisu neprijatelji, da su nam braća. Neće tim nestati ono što nas dijeli. Nije to tako jednostavno. Ali dogoditi će se nešto bolje. To što dijeli će nas obogatiti. I nastati će nešto novo, nešto što nas povezuje. Bit ćemo jedni s drugima i jedni za druge nova stvorenja rođena Kristovom milošću. I moći ćemo reći i živjeti: ‘Pomirenje – jer ljubav nas Kristova obuzima.’“
Dubrovački biskup je na kraju naveo apel iz Pisma Korinćanima sv. Klementa Rimskoga, koji je sa Slavenima povezan preko svete braće Ćirila i Metoda, u kojem on piše ondašnjim razdijeljenim kršćanima, ali i „današnjim razdijeljenim i posvađenim kršćanima…osobito nama kršćanima na ovim našim složenim prostorima“, kazao je biskup Uzinić te citirao: „Zašto među vama ima svađa, srdžbe, nesloge, razdora i borbe? Zar nam nije isti Bog i isti Krist, zar na nas nije izliven isti milosni Duh i nemamo li isti poziv u Kristu? Zašto trgamo i komadamo Kristove udove i protiv vlastitoga tijela dižemo bunu te tako bezumljem obuzeti zaboravljamo da smo udovi jedni drugima?“ Potom slijedi hvalospjev Kristovoj ljubavi, „onoj koja jedina, ako nas obuzme, drži nas zajedno i sili na pomirenje i jedinstvo među nama i našim Crkvama“, ustvrdio je dubrovački biskup te nastavio citirati: „Ljubav nas povezuje s Bogom, ljubav pokriva mnoštvo grijeha, ljubav sve podnosi, sve strpljivo trpi, u ljubavi nema ništa podlo, ništa oholo; gdje je ljubav nema raskola, ljubav ne diže pobunu; ljubav sve čini u slozi; po ljubavi svi su Božji izabranici savršeni… Po ljubavi Gospodin nas je posvojio; zbog ljubavi koju je naš Gospodin Isus Krist gajio prema nama po Božjoj volji je dao svoju krv za nas, svoje tijelo za naše tijelo i dušu za naše duše.“
Budimo braća i sestre
Na kraju susreta okupljene katoličke i pravoslavne vjernike, svećenike, redovnike, redovnice i biskupa pozdravio je episkop Grigorije. Rekao je i kako su im srca ispunjena radošću i zahvalnošću jer se možda nije očekivalo kako će na ovom mjestu biti toliki izraz kršćanske ljubavi. „Ali istovremeno smo neobično tužni zato što smo ipak biskup Mate i ja umnogome u ovome usamljeni. Želimo da i na drugim mjestima, gdje god se dodiruju hrišćani, da jedan drugoga zagrlimo“. Dodao je i kako su riječi biskupa Uzinića veliki podstreh za naš kršćanski život, zato što su njegove riječi iskrene, istinite, utemeljene na Evanđelju, i riječi koje ne gledaju hoće li se dopasti kojoj instituciji, nego riječi koje su u suglasju s Kristom. „I to je zadatak nas biskupa, svećenika, đakona i vas vjernika, da gledamo, da budemo u suglasju s Kristom.“
Uz poziv da se vraćajući Ocu vratimo i jedni drugima, episkop zahumsko-hercegovački i primorski na kraju je poručio okupljenima da „samo sa jednom željom pođete iz ove crkve, a ta želja je da u vašim srcima osjetite ono što ja osjećam, a to je da smo braća i sestre i da nismo stranci jedni drugima.“
Večer prepuna emocija koja se vidila na licima okupljenih nije zaobišla ni biskupa Uzinića i episkopa Durića, koji su se zagrlili na kraju susreta.
U pjevanju u ekumenskoj molitvi sudjelovali su i pjevači iz Trebinja.
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana održava se od 18. do 25. siječnja 2017.
Nikša Sentić / Angelina Tadić