Na proslavi svoje zlatne mise 1. prosinca u župnoj crkvi sv. Martina u Žrnovu na Korčuli župnik don Božo Baničević krstio je malog Franka, dijete rođeno u helikopteru iznad Bračkog kanala krajem kolovoza ove godine, inače treće dijete Ivane i Vedrana Foretić. Kumovi su bili liječnik Nikica Tole i pilot kapeten bojnik Ivica Šunjić.
Propovjednik na zlatnoj misi ravnatelj Arhiva Dubrovačke biskupije mons. Ivan Šimić podsjetio na priču o trgovcu Oliviju i invalidu Šimunu koju je don Božo čuo prije šezdesetak godina, i nakon koje je počeo razmišljati kojim putem krenuti u život, te se odlučio za svećeništvo. „Na početku svoje izobrazbe naučio je da je svećenik u Crkvi i za Crkvu sakramentalno posadašnjenje Isusa Krista, da vjerodostojno propovijeda njegovu Riječ, ponavlja njegove geste oproštenja i ponude spasenja, nadasve krštenjem, pomirenjem i euharistijom, te kao i Krist – posvema se predaje u volju Božju. To mu je bio poticaj i snaga da ustraje,“ rekao je propovijednik nastavljajući govoriti o životnom putu slavljenika. „Vazda je nastojao biti prepoznatljiv posred povjerenog mu stada, uspostavljajući pozitivne i poticajne odnose s vjernicima, priznavajući im dostojanstvo Božje djece i stavljajući im u službu čitavo svoje svećeničko služenje i bratsku ljubav. I unatoč svojoj posvemašnjoj odanosti naspram Božjeg puka, Božo je, poput samog svog Učitelja, odbijao mudro uključivati se u bilo koji oblik aktivnog bavljenja politikom i strančarenja, kako bi ostao čovjek za sve po mjeri duhovnog bratstva. Tim više što je svjestan da je pozvan odgajati i oblikovati savjesti svakog člana Crkve. Ta radosna zauzetost, koja je plod šutljivog heroizma, radeći sve do granica vlastitih snaga, bez da je tražio vidjeti uspjeh svoga rada, plod je one božanske milosti podijeljene mu u času ređenja, te je i danas njegov izvor snage za služenje.“
Uz prigodne recitacije najmlađih, u ime župe sv. Martina riječi zahvalnosti i čestitku na ovom visokom jubileju izrekla je župljanka Merica Galić.
Božo Baničević, sin Ivana i Urse Korunić, rođen je u Smokvici/Korčula 24. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu pohađao je u Smokvici i Blatu, klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku, a filozofsko-teološki fakultet završava u Zagrebu 1965. g. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 1. prosinca 1963. godine.
Prvu službu don Božo Baničević vršio je od 1965. u župi Majkovi, potom je od 1971. bio župni pomoćnik i kateheta u Korčuli. Iz Korčule je 1978. prešao na službu župnika u Janjinu, da bi 1991. ponovno djelovao u Korčuli. U Korčuli je bio župnik i dekan do 1996. g. Potom je imenovan župnikom u Žrnovu gdje je i sada na službi.
Uz pastoralnu službu don Božo je studirao romanistiku u Skoplju, Sarajevu i Parizu (diplomski radovi: Arhaizmi u Salustijevim djelima; Analiza epigrafa u Stendhalovom romanu „Crveno i crno“) te se bavio proučavanjem crkvene povijesti Korčulanske biskupije. Istraživanja je tiskao u knjizi Korčulanska biskupija u kojoj obrađuje djela pojedinih korčulanskih biskupa od 14. stoljeća. Autor je i brojnih drugih rasprava i priloga iz povijesti, povijesti umjetnosti, lingvistike, književnosti, poglavito je pisao o korčulanskim župama, korčulanskom rječniku i crkvenom pjevanju. Začetnik je jedne nove metode u tumačenju porijekla toponima (Dalmato-romanska toponimija).
Njegovo svećeničko geslo je: „Gospodine, u tebe se uzdam jer ti si jakost moja!“
A.T.