U prolazu između Zlatarske ulice i dominikanskog samostana u Dubrovniku u nedjelju, 6. rujna otkrivena je ploča s nazivom Ulica padre Iva Martinića, svećenika dominikanca koji je ostavio neizbrisiv pečat među generacijama Dubrovčana i Dubrovkinja te ga se uvijek s radošću prisjećaju.
U svečanom činu otkrivenja koji se dogodio na šestu godišnjicu preminuća pokojnog padra Martinića, sudjelovali su fr. Tomislav Kraljević, prior dominikanskog samostana sv. Dominika u Dubrovniku, zamjenica dubrovačkog gradonačelnika Jelka Tepšić, profesor Viktor Lenert s članovima Vokalno-instrumentalnog sastava „Veritas“, kojeg je padre Martinić utemeljio. U nazočnosti članova samostanske zajednice i poštovatelja omiljenog dubrovačkog dominikanca VIS-a Veritas je izveo prigodnu pjesmu a potom se profesor Lenert prisjetio mnogih zajednički trenutaka s padre Ivom. Potom je prigodno slovo održao prior Kraljević rekavši na početku kako se padre Ivo Martinić vratio u svoj Grad.
Njegovo ime duboko je urezano u sjećanje stanovnika ovoga grada. Zato je Grad i odlučio uklesati njegovo ime u tvrdi kamen dubrovačkih mira, rekao je prior. Zašto je padre Ivo ostao duboko urezan u sjećanje mnogih generacija ovoga Grada? „Zato što je sa svojom braćom od dominikanskog samostana stvorio oazu. Izvorište života i slobode, vjere i kulture. U oazi dominikanskog samostana ondašnji gospari i gospođe, mladići i djevojke pronalazili su istinu i okus slobode.“ Podsjetio je na fr. Ivine propovijedi u crkvi sv. Dominika i za njih rekao da su ih jedni voljeli, a drugi se bojali.
Posebno je spomenuo mise polnoćke na koje su se slijevale tisuće mladih iz Dubrovnika, Župe i Konavala kao i njegov zauzeti rad s mladima, otvorenost prema suvremenim glazbenim izričajima u liturgiji i crkvenoj umjetnosti, aktivno djelovanje u medijima. Sve to svjedoči da je padre Ivo bio dominikanac koji je živio i djelovao hrabro i nesebično, posebno u teškim vremenima potlačenosti i borbe za slobodu hrvatskog čovjeka, rekao je govornik. Podsjetio je na ratne dane kad je Grad bio opkoljen i bombardiran, a padre Ive je svojom porukom hrabrio, bodrio, pozivao na ustrajnost, zajedništvo i na molitvu za Grad i Domovinu.
Prior Kraljević je potom zahvalio Gradskom poglavarstvu i gradonačelniku gospodinu Matu Frankoviću što su prepoznali inicijativu grupe građana, na čelu s Tomislavom Margaretićem i Ivanom Žuvela Kalina, koji su pokrenuli peticiju kao i gradskom vijećniku Krešimiru Markoviću koji je bdio nad inicijativom te posredovao u pronalaženju najboljeg rješenja za odabir ulice. Na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika 27. srpnja 2020. godine jednoglasno je prihvaćena odluka o imenovanju.
„Mi, dominikanci iz samostana sv. Dominika u Dubrovniku ponosni smo što član Hrvatske dominikanske provincije, a posebno dugogodišnji član našeg dubrovačkog samostana, padre Ivo Martinić sada ima ulicu u gradu Dubrovniku. To je i nama današnjim dominikancima i suvremenicima ovoga grada poticaj da svoje poslanje i djelovanje temeljimo na slobodi, istini i zauzetosti za čovjeka. Na to nas poziva evanđelje, i sam sv. Dominik, utemeljitelj Reda propovjednika“, rekao je na kraju prior Kraljević, a prenosi mrežna stranica dominikanci.hr.
Dominikanac p. Ivo Martinić (1939.-2014.) rođen je 7. srpnja 1939. u Pražnicama na otoku Braču. U dominikanski red stupio je 1958. Prve zavjete u Redu položio je 1959. Za svećenika je zaređen 22. veljače 1965. u Zagrebu.
Filozofsko teološki studij završava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a potom 1975. diplomira pedagogiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Djelovao je među hrvatskim radnicima u Hamburgu. Kroz više desetljeća bio je kateheta srednjoškolske mladeži, a ponajviše u Dubrovniku. U Dubrovniku je godinama bio vrstan propovjednik i kulturni djelatnik.
Više puta je obnašao službu samostanskog starješine. Za komunističkog režima bio je osuđen na kaznu od šest mjeseci zatvora, a uvjetno na rok kušnje od tri godine. Dobio je više priznanja, među kojima se ističe “Nagrada Dubrovnika” 1991.
Poznat je i po višegodišnjoj tjednoj kolumni u Dubrovačkom vjesniku, a bio je suradnik i katoličkog tjednika Glas koncila. Objavio je više članaka i knjiga. Pokopan je na Mirogoju.
Dominikanci.hr/A.T.
