Franjevci koji djeluju na području Dubrovačke biskupije sudjelovali su u srijedu, 25. rujna na jednodnevnoj duhovnoj obnovi u novoobnovljenom i uređenom franjevačkom samostanu na otoku Badiji. Sudjelovali su franjevci iz Pridvorja, Cavtata, Dubrovnika, Rožata, Slanog i Orebića.
Domaćin susreta je bio fra Jozo Zovko koji subraći franjevcima predstavio povijest i obnovu samostana na Badiji. Fra Jozo Sopta govorio je o procesu i tijeku povrata franjevačkog samostana Badija Franjevačkoj Provinciji sv. Jeronima.
Tom prigodom fra Stipe Nosić vratio je na otok stari restaurirani brevijar koji je pronađen 2005. godine prilikom restauracije sjedala kora u crkvi. Ministarstvo kulture kroz program zaštite na pokretnim kulturnim dobrima 2006. financiralo njegovu obnovu, a brevijar je nakon toga bio smješten u samostanu Male braće.
Fra Stipe Nosić podsjeća kako je Vlada Narodne Republike Hrvatske donijela 12. prosinca 1949. odluku o exproprijaciji samostana i čitavog franjevačkog otoka Badije. Sve što se iz samostana moglo uzeti franjevci su tada ponijeli sa sobom i rasporedili po samostanima Provincije. Dio knjiga s inkunabulama i rukopisima završilo je u samostanu Male braće u Dubrovniku. Umjetničke slike čuvaju se uglavnom u župi u Korčuli.
U priopćenju Nosić navodi kako je čudno je da je ovaj časoslov preživio komunističku čistku i devastaciju crkvenih badijskih prostora kao i to da je ostao na Badiji, jer riječ je o knjizi koju redovnik svaki dan koristi za molitvu. Na temelju toga tvrdi: „Nije zato nemoguće da je brevijar ‘ad usum’ pripadao baš fra Bernardinu Sokolu, pa ga je netko nakon njegova uhićenja stavio na vrh korskog sjedala. U svakom slučaju ta knjiga pala je iza sjedala i tu dijelila sudbinu prazne crkve oko šest desetljeća. Sokol knjigu nije mogao tražiti, jer su ga po noći 28. rujna 1944. partizani odveli iz samostana, s njegovim oproštajnim ispovjednim pismom koje su tada s drugim spisima uzeli iz njegove sobe.“ Podsjeća i na završetak života fra Bernardina Sokola koji je ubijen bez suđenja, a njegovo tijelo je bačeno u more koje ga je izbacilo na plažu u Orebiću gdje je pronađeno i pokopano uz prisustvo desetak mještana. „Ako se zaista brevijarom on služio, nitko se nije sjetio brevijar tražiti, a njegovo tijelo nitko se nije usudio tražiti. Pola stoljeća i više trajala je šutnja o Sokolovoj likvidaciji, o tom strašnom ratnom zločinu nad nevinim i tada bolesnim redovnikom. Nedavni pokušaji da se pronađu Sokolovi posmrtni ostaci ostali su bez uspjeha, jer su ih zasigurno ubojice premjestili i stavili na drugo mjesto. Na mjestu koje su mještani označili kao mjesto pokopa nađeni su samo potplati njegovih fratarskih sandala.“
Na „Otoku“, kako se zapravo ovaj otok zvao, uz galeriju koja nosi ime fra Bernardina Sokola sa stalnim postavom akademskih kipara i slikara Izvora Oreba i Emilije Karlavaris, postavljena je nedavno i fra Bernardinova bista, a ovim činom je uz 75. obljetnicu fra Bernardinove smrti na Badiju vraćen i stari brevijar na latinskom jeziku za koji fra Stipe misli da je možda pripadao fra Bernardinu.
Fra Drago Ljevar/A.T.
