Sestre franjevke u samostanu Preobraženja Kristova „Od Sigurate“ u Dubrovniku obilježile su u petak, 21. lipnja 150. obljetnicu nastanka Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja kojoj pripadaju. Kolijevka družbe je u Mariboru, a korijeni sežu do sredine 19. stoljeća u mjestu Graz u Austriji. Sestre u Dubrovniku pripadaju provinciji Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu, a tijekom ove jubilarne godine nastoji se u svakoj kući sestara prigodno obilježiti jubilej.
Predstojnica samostana s. Marislava Samardžić na početku je pozdravila sve okupljene podsjetivši uz ostalo kako je jubilarna godina, pod geslom „Hvalite Gospodina, zahvaljujte i služite njemu u poniznosti“, svečano otvorena 13. rujna 2018. godine u Mariboru, a završno jubilarno slavlje bit će 7. rujna ove godine, također u Mariboru. Izdvojila je nekoliko činjenica vezanih za ovaj samostan i crkvicu Preobraženja Gospodinova „koje u vjeri doživljavamo kao živi znak Božje prisutnosti među nama i njegove blizine u svim našim životnim previranjima“.
Od Graza preko Maribora do Splita te do Dubrovnika
Spomenula je brižno čuvane zavjetne darove pomoraca, ostavljene u Crkvi iz zahvalnosti Bogu za sretnu plovidbu i vjernost svojoj obitelji i svome domu, koji također o tome svjedoče. Podsjetila je kako su se pred likom Gospe od Sigurate molitve upućivale i u olujama i suši i svakoj drugoj potrebi. U samostanu se tradicionalno slavila i svečana devetnica Božiću kojoj je nazočio i biskup. „Sestre u na ovom svetom mjestu, možemo tako reći, živjele sa svojim Gradom, molile i žrtvovale se, bdjele nad njim u svim njegovim previranjima i poteškoćama. Zahvalni smo danas svim sestrama franjevkama od Sigurate koje su plele živo tkivo vjere, uljudbe i kulture, a posebno se u molitvi sjećamo onih koje su svoj ovozemaljski dom zamijenile vječnim“, kazala je kućna predstojnica. Prisjetila se i nedavne prošlosti kada su u više navrata u Domovinskom ratu samostan i crkva bili pogođeni, a najrazornije je bilo 29. svibnja 1992. godine kada je crkva bila izravno granatirana i porušena, ali Gospin oltar je ostao netaknut. Prepoznala je u tome Božji znak, „njegovo čudo kojeg smo sami svjedoci“. Obnovom porušene crkve 1995. godine otkriveni su temelji iz 6. stoljeća, dijelom iz 9. stoljeća.
O 150 godina dugoj i zanimljivoj povijesti Družbe školskih sestara Trećeg reda sv. Franje Asiškog koja se razgranala ne po Europi nego i u misijskim zemljama govorila je s. Marta Škorić. Tu prvu Družbu je utemeljila s. Franciska Antonija Lampel 1843. u Grazu, a od nje su se razvile četiri zajednice u nekoliko zemalja. Vizija je bila posvetiti se odgoju i obrazovanju siromašnih djevojaka te je na tom tragu nastala redovnička zajednica. Spomendan sv. Terezije Avilske 15. listopada 1864. godine se uzima kao dan kad su prve sestre iz Austrije, na poziv mjesnog biskupa, došle u Maribor.
Radi odgoja i obrazovanja siromašnih djevojaka
Prepoznajući velike potrebe siromašne i zapuštene djece u Mariboru s. Margarita Puher, prva predstojnica nove zajednice u Mariboru, uz pomoć biskupa utemeljuje novu družbu 1869. godine. Prve dvije sestre u Split došle su 1904. godine, a na Lovretu s vremenom nastaje kolijevka splitske provincije. Prisutnost sestara Provincije Presvetog Srca Isusova na području Dubrovačke biskupije seže u 1919. godine od kada su školske sestre franjevke ove provincije kraće ili dulje boravile ispunjavajući svoje poslanje u Dubrovniku, na Grudi, u Mandaljeni te na Badiji.
Govoreći o djelovanju sestara u Africi od 1974. godine redovnica Škorić je istaknula posebno s. Claru Agano Kahambu koja je 2016. godine ubijena u uredu župne škole sv. Magdalene a sahranjena u Luhwiniji te je sestre na neki način smatraju mučenicom. Danas sestre ove provincije djeluju u Hrvatskoj, Kongu i u Njemačkoj.
Pjesmom je u programu, kao i kasnije na misnom slavlju, sudjelovao zbor mladih Gospe od Porata pod vodstvom vjeroučiteljice Željane Lučić.
Euharistijsko slavlje u crkvi Sigurata predslavio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je čestitao sestrama jubilej te izrazio radost što su sestre koje djeluju u Dubrovačkoj biskupiji i koje su na ovom području sigurno dale pečat, ovim okupljanjem proslavljaju taj jubilej. Zahvalio je i pokojnom biskupu mons. Pavlu Butorcu koji je sestre pozvao u ovaj samostan gdje je nastalo veliko zajedništvo i ljubav koji se i dalje šire. Sestre svojim postojanjem i djelovanjem u samostanu Preobraženja Gospodnjega preobražavaju sve one s kojima se susreću, one koji tu dolaze, posebice susjede s kojima su povezane.
Osvrćući se na slavlja jubileja općenito biskup je skrenuo pozornost koja se u takvim slavljima kriju i određene opasnosti. „Mi smo star narod, stara Crkva, kršćanstvo je ovdje od samih početaka, ušli smo u 14. stoljeće kršćanstva u hrvatskom narodu i toliko je stalno razloga za razne jubileje. I postoji opasnost da ostanemo zakopani u prošlost, u ono što je bilo, da se s tim što je bilo na neki način tješimo i da se nismo spremni suočiti se s izazovima sadašnjosti i nismo spremni iskoračiti u budućnost“, kazao je biskup. Dodao je kako će se u Dubrovačkoj biskupiji 1050. obljetnica Feste sv. Vlaha proslaviti ne samo na način sjećanja na sve lijepo što je bilo nego je već započet put prema biskupijskoj sinodi kako bi taj ogledan primjer dubrovačke tradicije pomogao svima otkriti izazove za vjeru, kršćanski život, poslanje u ovom trenutku kako bi onda mogli odgovoriti izazovima ovog vremena.
„Vjerujem i da vašoj zajednici, redovničkoj obitelji, ovaj jubilej može pomoći da ne ostane zakopana u prošlost nego da vidi što i kako sada, da otvorenim očima pogleda sadašnjost i u toj sadašnjosti da pronađete način na koji najbolje možete odgovoriti onom poslanju i pozivu koji Bog ima s vama u skladu s karizmom vaše redovničke zajednice“, poručio je biskup.
Potvrdu ovakvom načinu razmišljanja biskup je pronašao i u dnevnim misnim čitanjima. U čitanju iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima Pavao se po ljudsku hvali s poteškoćama, s onim što je Bog učinio u njegovom životu. I slavlje jubileja je pogled unatrag, od početaka zajednice u Austriji, preko Maribora, Splita do Dubrovnika, ustvrdio je biskup te nastavio kako pogled unatrag ne znači hvaliti se svojim postignućima nego onim što je Bog preko ljudskih slabosti učinio za sestre i njihovu zajednicu.
“Gdje ti je blago ondje će ti biti i srce”
Nije dovoljno ni sa zahvalnošću analizirati slabosti i Božje milosti nego treba ići još i dalje te se preispitati, na što poziva evanđeoski ulomak dana, o tome gdje je srce sestara i zajednice. „Gdje ti je blago ondje će ti biti i srce“, citirao je biskup evanđelje. Potom je naveo i rečenicu prve školske sestre franjevke u Grazu s. Franciske Antonije Lampel koja je kazala da sestre prvotno trebaju biti s Bogom. Je li još uvijek srce sestara ljubavlju izgara za Boga?, zapitao se biskup. To je konkretna ljubav koja se treba utjeloviti u osobu, a ta osoba je Isus Krist.
U nastavku propovijedi biskup Uzinić je spomenuo i sv. Franju koji je svojim životom na najbolji način nasljedovao Krista. Sljedeći njega i sestre mogu konkretizirati ljubav kojom ih Bog ljubi.
U preispitivanju o tome gdje je danas srce zajednice, srce sestara i je li njihova kuća Kristov dom biskup je progovorio i o tome što treba da bi srce zajednice prokucalo na pravi način, da bi se zajednica bez straha i s ljubavlju suočila sa sadašnjošću i gledala u budućnost.
Svjetiljka ove zajednice svijetli već 150 godina u Europi i Africi, ustvrdio je biskup te poželio sestrama da u Dubrovniku i dalje svijetli, „da im srce bude kod Gospodina da bi mogle biti odraz njegove ljubavi“.
Potpuni oprost
S vjernicima okupljenim u crkvi kao i ispred crkve biskup je izmolio molitve potrebne za potpuni oprost koji se tijekom ove godine, uz uobičajene uvjete, može dobiti u svim crkvama ove družbe. Na slavlju su uz svećenike i vjernike sudjelovale i sestre iz drugih redovničkih zajednica.
Školske sestre franjevke splitske provincije u samostan Sigurata u Dubrovnik došle su polovicom 20. stoljeća na zamolbu dubrovačkog biskupa mons. Pavla Butorca, na mjesto gdje su od 13. stoljeća sve do prve polovice 20. stoljeća živjele trećoretkinje sv. Franje, koje su izumrle. Splitske sestre franjevke se, uz življenje svoje karizme, od tada brinu i o jednom od najstarijih samostana u Dubrovniku. Unutar samostana 1983. godine sestre su uredile i čuvaju zbirku vrijednih samostanskih umjetnina. Među vrijednostima koje čuvaju je i Bambin, figura djeteta Isusa, koji im je ostavila Anica Bošković, sestra Ruđera Boškovića. Jedina su ženska redovnička zajednica unutar zidina Grada, a trenutno tu živi pet sestara. Uz Dubrovnik sestre ove provincije služe i u Trpnju.
Angelina Tadić
