Na blagdan sv. Franje Asiškog, u nedjelju, 4. listopada, istoga dana kada je u Vatikanu predstavljena nova enciklika pape Franje „Fratelli tutti“ (Svi smo braća), u Dubrovniku je online putem, iz klaustra franjevačkog samostana Male braće, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predstavio encikliku vjernicima Dubrovačke biskupije i svima koji su se putem interneta pridružili ovom događaju.
Nakon prigodnog kratkog videa koji je na zanimljiv način donio jedan pregled sadržaja i poruka enciklike od osam poglavlja, biskup Uzinić je izložio svoja promišljanja s naglascima iz enciklike.
Nova socijalna enciklika pape Franje „Fratelli tutti“ (Svi smo braća), inspirirana sv. Franjom Asiškim, kroz osam poglavlja „tumači evanđeoski poziv na ljubav prema drugima kao braći i sestrama“, kazao je na početku dubrovački biskup. „Drugi su, bez obzira na granice i razlike koje postoje među nama, naša braća i sestre te smo se pozvani ljubiti i za njih se zalagati, zalažući se za sveopće bratstvo. Ova enciklika nije, kao se na prvu može pomisliti, sažetak govora o bratskoj i sestrinskoj ljubavi nego je insistiranje na njezinoj sveopćoj vrijednosti što nam je osobito potrebno u ovom našem vremenu, kako to pokazuje i pandemija Covida-19 koja je pokazala svu našu razjedinjenost, zatvorenost u svoje svjetove i sigurnosti. Enciklika ‘Fratelli tutti’ (Svi smo braća) nas želi potaknuti da počnemo ponovo zajednički sanjati san o sveopćem bratstvu i društvenom prijateljstvu, polazeći od dostojanstva svake ljudske osobe.“
Nastavljajući govoriti o poglavljima enciklike pojedinačno, biskup Uzinić je o prvom poglavlju kazao kako nas papa, upozoravajući na konkretne društvene probleme svijeta u kojemu živimo – koje on naziva sjenama zatvorenog svijeta – želi poučiti kako, polazeći odozdo, od onih koji su ranjeni i leže nemoćni uz naše životne putove, možemo početi promišljati i ostvarivati otvoreni svijet.
U drugom poglavlju papa se služi slikom iz evanđeoske parabole o milosrdnom Samarijancu i ranjenom strancu „prema kojemu nam je moguće zauzeti samo dva stava: proći pokraj njega ili se zaustaviti i pomoći mu“, kazao je biskup. „To je priča koja se i danas na različite načine ponavlja i u kojoj i mi trebamo zauzeti svoj stav i, polazeći odozdo, postati graditelj svijeta u kojem smo jedni drugima bližnji i kao bližnji podižemo svakog palog čovjeka osposobljujući ga kako bi dobro bilo zajedničko. Uključivanje ili isključivanje ozlijeđenog muškarca na cesti definira sve ekonomske, političke, socijalne i vjerske projekte.“
U trećem poglavlju papa poručuje da je Bog sveopća ljubav „i sve dok smo dio te ljubavi i dijelimo je, i mi smo pozvani, promišljati i ostvarivati otvoreni svijet zalažući se za sveopće bratstvo i otvorenost u kojemu ne postoje više ‘drugi’ ili ‘oni’ nego samo ‘mi’ i u kojemu stoga nitko ne smije biti isključen“.
Da bi to i bilo tako, potrebno je imati otvoreno srce za cijeli svijet i svakog čovjeka, kazao je dubrovački biskup govoreći o četvrtom poglavlju enciklike. „Pozvani smo na susret, solidarnost, besplatnost. Bližnji su nam i migranti koje smo dužni prihvatiti, zaštititi, promovirati i integrirati. Svaka zdrava kultura otvorena je i gostoljubiva.“
Za stvaranje ovakve kulture potrebna nam je, kako se ističe u petom poglavlju, najbolja politika. „To je politika za ljude i s ljudima, ona kojoj je stalo do naroda, s društvenim dobročinstvom, koja vodi računa o ljudskom dostojanstvu svakog čovjeka, koja je u službi istinskog općeg dobra. Ona je narodna jer promiče dobro svih ljudi i promiče dobro sviju, uključujući i one koji su siromašni kojima se najbolje pomaže kad im se omogući da mogu dostojanstveno živjeti od svoga rada, ali se razlikuje od populizma koji nastaje kad politički vođa iskorištava narodnu kulturu zbog vlastitih interesa i želje za vlašću.“ Šireći pogled izvan nacionalnih granica pojedinih država i promišljanja o sveopćem bratstvu koje uključuje cijeli svijet i zahtjeva reformu svjetskih organizacija, uključujući i Organizaciju ujedinjenih naroda, papa Franjo, kazao je biskup Uzinić, sve poziva „na izgradnju društvenog i političkog projekta kojemu je duša dobrotvornost“. Iznoseći niz pohvala zvanju političara i politike koju vidi „kao pokret koji kreće od srca i kao put kojim su prošli najhrabriji i najjači muškarci i žene“, papa Franjo u enciklici političarima postavlja nekoliko važnih pitanja na temelju kojih svi, bez obzira jesu li ili nisu vjernici, mogu ispitati svoju savjest i svoje političko djelovanje, opisao je sadržaj dubrovački biskup. Dodao je i kako „ta pitanja dodiruju i sve nas druge, osobito nas koji imamo vodeće uloge u Crkvi, društvu, obitelji, na radnom mjestu i drugdje“. Ta su pitanja: Koliko sam ljubavi uložio u svoj posao? U čemu sam postigao da narod napreduje? Kakav sam otisak ostavio na životu društva? Koje sam stvarne veze izgradio? Koje sam pozitivne sile oslobodio? Koliko sam društvenog mira posijao? Što sam proizveo na povjerenom mi mjestu?
Šesto poglavlje enciklike govori o važnosti dijaloga. Osim najbolje politike za stvaranje ove kulture sveopćeg bratstva u kojoj nitko nije isključen nego smo svi braća i sestre potreban nam je, ističe to šesto poglavlje, kako je kazao dubrovački biskup, „dijalog koji poštuje, dopušta i traži istinu stvara ozračje društvenog prijateljstva“. „Ako je taj dijalog autentičan onda on pretpostavlja sposobnost poštivanja i drugačijih gledišta, njegovo pravo da bude svoj i da bude drugačiji te podrazumijeva i potrebu odricanja od nečega svoga za opće dobro.“
Ova potreba odricanja se osobito odnosi na rane koje je potrebno zaliječiti kako bismo mogli vratiti mir i zajednički hodati putovima novoga susreta, nastavio je biskup Uzinić rekavši kako o tome govori sedmo poglavlje enciklike. Dodao je i kako se u tome „i mi u Dubrovniku, koji se ovih dana ponovo prisjećamo ratnih razaranja i stradanja koja su prije dvadeset devet godina pogodila naš grad i njegove stanovnike, a s nama i svi drugi stanovnici Hrvatske i drugih država na ovom prostoru obilježenom ratovima i svim onim što oni sa sobom nose i te kako možemo pronaći inspiraciju“. Zanimljivo je i da papa u ovom poglavlju citira i Hrvatsku biskupsku konferenciju, jer mi imamo iskustvo i imamo što o ovoj stvarnosti reći, ustvrdio je biskup Uzinić. No, imamo i dalje određena pitanja, a prave odgovore, a osobito pitanja koja se tiču oprosta i pomirenja, ali i potrebe da se na zaboravi, da se pamti, progovara u ovom poglavlju papa. Osim toga papa Franjo dotiče i neka druga aktualna pitanja kao što su pitanje smrtne kazne, za koju on ponovo tvrdi da je moralno neprihvatljiva ili doživotnog zatvora koji nije drugo doli prikrivena smrtna kazna.
U posljednjem osmom poglavlju papa progovara o ulogama religija i nužnosti vjere da bi se moglo uspostaviti sveopće bratstvo, kazao je dubrovački biskup i kratko to predstavio. „Razum može prihvatiti jednakost među ljudima i uspostaviti građanski suživot među njima, ali nije u stanju uspostaviti bratstvo. Samo traženje Boga iskrenog srca nam pomaže da jedni drugima možemo biti suputnici na putu, istinska braća. U ovom poglavlju papa Franjo vidi društvenu korisnost vjere. To je ono što Crkvu potiče da poštuje autonomiju politike, ali i što joj ne dozvoljava da ostane sa strane kad su u pitanju stvari koje se tiču izgradnje boljega svijeta. Nakon iznošenja načela kojih se trebamo držati mi vjerski službenici, a to načelo je da se ne smijemo baviti stranačkom politikom, papa kaže kako se jednako tako ne smijemo odricati od pozornosti za opće dobro i cjeloviti ljudski razvoj. Tome je izvor dostojanstvo čovjeka i bratstvo koje nam nadahnjuje evanđelje Isusa Krista. U tom on vidi i izazov za nas vjernike, a taj izazov je vraćanje svojim izvorima kako bismo se mogli usredotočiti na ono bitno, a to je štovanje Boga i ljubav prema bližnjemu. To isključuje svaki oblik diskriminacije, mržnje, nasilja i u sebi uključuje poštivanje svetosti života, dostojanstva i slobode drugih i predanost u ljubavi za dobrobit svih.“
U enciklici nadalje slijedi papin apel za mir, pravdu i sveopće bratstvo u ime Boga „koji nema potrebu da ga netko brani i koji je sva bića stvorio jednakima, u ime nevine ljudske duše kojoj je Bog zabranio ubijati, u ime siromašnih, jadnih i potrebitih, siročadi i udovica, izbjeglica i prognanika, svih žrtava ratova progona i nepravdi, slabih, onih koji žive u strahu, zarobljenih i mučenih, u ime naroda koji su izgubili sigurnost, mir, zajednički suživot, postali žrtve razaranja, ruševina i ratova, u ime ljudskog bratstva koje obuhvaća sve ljude i čini ih jednakima, u ime bratstva rastrganog različitim krivim politikama i podjelama i lošim ekonomskim sustavima, u ime slobode, pravde i milosrđa, u ime svih ljudi dobre volje“.
Na kraju enciklike nalaze se dvije molitve. Jedna je molitva Stvoritelju koju možemo moliti s drugim monoteističkim religijama koji su nam braća i sestre po stvaranju, a druga je ekumenska kršćanska molitva koju možemo moliti sa svojom odijeljenom kršćanskom braćom i sestrama koji su nam braća i sestre u Isusu Kristu koji se učinio bratom svih ljudi, objasnio je dubrovački biskup.
Sažetak i više korisnih tekstova za bolje razumijevanje enciklike „Fratelli tutti“ mogu se pronaći na mrežnim stranicama Dubrovačke biskupije: http://dubrovacka-biskupija.hr/fratelli-tutti/.
Svoju treću encikliku „Fratelli tutti“ (“Svi smo braća”) koja progovara o bratstvu i društvenom prijateljstvu, papa Franjo je potpisao u subotu 3. listopada u Asizu, na grobu sv. Franje. Enciklika je službeno objavljena i predstavljena u Vatikanu na blagdan sv. Franje, 4. listopada.
Prethodne enciklike su Lumen fidei (2013.) i Laudato si’ (2015.). I ova enciklika, kao i prethodna, inspirirana je svetim Franjom. „Franjo je izabrao riječi asiškog sveca kako bi pokrenuo razmatranje o nečemu do čega mu je vrlo stalo: bratstvu i društvenom prijateljstvu. On se, stoga, obraća svim braći i sestrama, svim ljudima i ženama dobre volje koji nastanjuju zemlju“, napisao je Andrea Tornielli, voditelj uredničke direkcije Dikasterija za komunikaciju.
Svojim podnaslovom „o bratstvu i društvenom prijateljstvu“ ova enciklika upućuje na povezanost s Dokumentom o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život koji su papa Franjo i veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyib potpisali 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju.
Angelina Tadić
