Blagdan Gospe Lurdske svečano je proslavljen u nedjelju, 11. veljače u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Središnje koncelebrirano misno slavlje na kojem se okupio veliki broj vjernika predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Nakon mise slijedila je prekrasna procesija sa svijećama na poljani ispred crkve, a u procesiji je nošen kip Gospe Lurdske.
Bolest i isključenost iz zajednice
U propovijedi je dubrovački biskup istaknuo razliku između suočavanja starozavjetnog društva s bolešću od Isusovog pristupa. Starozavjetni je čovjek u skladu sa zakonom, o čemu je govorilo prvo čitanje, bolesnike sa zaraznom bolešću isključivao iz zajednice i na taj način spašavao zajednicu. Nije se toliko vodilo računa o tome što je bilo s konkretnim bolesnikom koji je bio isključen iz zajednice. Zajednica je bila važnija, pojedinac nije bio važan. On je bio isključen a s isključenjem je, osim bolesti, trpio i mnoge druge posljedice kao što su samoća, siromaštvo, obespravljenost, kazao je biskup. S Isusom iz Nazareta se stvar mijenja, a to se vidi iz pročitanog susreta Isusa i gubavca. „Isus ne prihvaća starozavjetnu logiku isključivanja“, istaknuo je dubrovački biskup. Kad ga je gubavac zamolio: Ako hoćeš možeš me očistiti, Isus je odgovorio: Hoću, budi čist. Onda se dotaknuo gubavca, čime su zarazni bolesnik i Isus prekršili Zakon, ali se dogodilo nešto puno važnije. Važnije čak od samog ozdravljenja i očišćenja! Čovjek kojeg je Isus dotakao je bio ponovno rehabilitiran, vraćen u zajednicu, više nije bio isključen. „Isus ne želi da netko bude isključen, on želi ponuditi mogućnost zajedništva s drugim ljudima i osobito zajedništva s Bogom svima. On je zato i došao!“, kazao je biskup.
Potom je kazao kako je ovaj događaj susreta gubavca s Isusom zapravo sažetak cjelokupnog djela spasenja koje je Isus izveo među ljudima: „Isus je došao, postao jedan od nas, umro je na križu zato da nitko više ne bi morao biti isključen. Zato da bismo svi mogli ponovno biti dionici Božje zajednice.“ To , naravno, ovisi o tome žele li ljudi stvarno prići i reći Isusu isto što i gubavac: Ako hoćeš možeš me očistiti, i čuti Isusov: Hoću, budi čist.
Isus je po cijenu svog vlastitog isključenja iz zajednice spreman primiti i prihvatiti sve isključene, što pokazuje pročitano evanđelje. Posljedica ponovnog uključenja gubavca u zajednicu bilo je Isusovo isključenje iz zajednice. Razglasilo se da je Isus ozdravio gubavca odnosno da je dirnuo nečistoga, i on više nije smio ući u grad. Povezao je to biskup i sa završetkom Isusovog poslanja ovdje na zemlji. Na Kalvariji je Isus također bio izbačen, isključen iz grada i proglašen nečistim. Kao nečist preuzeo je na sebe svu našu nečistoću, svu našu gubu, osobito „gubu grijeha“. Umro je na križu iz ljubavi prema nama, rekao je dubrovački biskup te događaj Marije i ljubljenog učenika pod križem povezao s porukom pape Franje za 26. svjetski dan bolesnika. Kao prosvjetljujuće u toj poruci biskup je istaknuo da je tada Crkvi dana konkretna zadaća, a ta zadaća je „nastaviti njegovo djelo uključivanja svih i boriti se protiv bilo kakvog isključivanja“. Biskup je potom istaknuo još neke dijelove papine poruke rekavši da su Isusove riječi upućene s križa Mariji i ljubljenom učenike izvorište njihovih poziva.
Marijin poziv uključuje, kao i svako drugo majčinstvo, brigu za dijete u materijalnom i duhovnom smislu. Dok joj mač boli probada dušu, ona i njezina duša i njezino djelovanje nisu paralizirani nego Marija započinje novi put sebedarja, pridružujući se onoj Isusovoj brizi na križu za Crkvu i za sav ljudski rod, a to nam pokazuje i sama povijest. Jedna od epizoda te Marijine brige je i Lurd, „kad se Marija uključila u ljudsku povijest ponovno da bi naglasila potrebu tog uključivanja onih koji su isključeni, koji su slabi, bolesni, nemoćni“, kazao je biskup.
Gospa Lurdska i isključeni
Ustvrdivši kako je to jedna od važnijih poruka Lurda, biskup je skrenuo pozornost na kontrast koji se tamo dogodio. S jedne strane imamo špilju koja je bila tamno, prljavo, vlažno, hladno mjesto te vidjelicu Bernardicu koja je skromna, neobrazovana, siromašna, bolesna četrnaestogodišnjakinja, koju će za vrijeme ukazanja čak neki proglasiti ludom. To su prostor i osoba koji u ovom našem svijetu i vremenu, recimo to tako, ne vrijede ništa. S druge strane imamo Blaženu Mariju Djevicu koja se predstavlja kao Bezgrešno Začeće, te kako takva ona aktualizira ovo današnje evanđelje. Osobito aktualizira ovo evanđelje o prihvaćanju nečistih, jer ona upravo takvim isključenima prilazi. Upravo na takvom mjestu gdje se nalaze isključeni ona daje svoju poruku.
„U Lurdu se želi navijestiti poruka o Bogu koji nas voli takve kakvi jesmo. Koji nas voli ne zato što smo čisti, ne zato što smo dobri, ne zato što smo pobožni, nego nas voli jednostavno zato što jesmo njegova stvorenja! Voli nas i tamne i prljave i mokre i hladne i skromne i bolesne. Osobito bolesne – to je poruka Lurda! Voli nas i neobrazovane, voli nas i gubave. To je poruka o Bogu koji nikog ne isključuje a svakog želi uključiti pod cijenu da i sam bude neshvaćen i isključen.“ Neshvaćen i isključen poput Bernardice u jednom trenutku ili Isusa u današnjem evanđelju ili Isusa na križu. Istovremeno je to i poruka o Crkvi!
Objašnjavajući u kome smislu je to i poruka o Crkvi, biskup je kazao kako papa u poruci za 26. Svjetski dan bolesnika Isusove riječi na križu upućene Ivanu također shvaća kao Ivanovo poslanje, kao poslanje Crkve. Prema papi, to poslanje je priznati Mariju kao svoju majku, uzeti je k sebi i gledati u njoj uzor učeništva i majčinstva. I Crkva poput Marije ima zadaću imati svojstva nježne majke, majke koja rađa djecu sposobnu ljubiti prema Isusovoj zapovijedi. Dajući Ivanu odnosno Crkvi Mariju za majku, Isus Crkvi kao i Mariji, povjerava skrb za svu svoju djecu, za cijeli ljudski rod. „Isus Crkvi povjerava skrb da i ona bude ona koja će tražiti načine za uključivanje, a neće nikoga isključivati“, kazao je biskup.
Ako ne može dati lijek, može nježnost i utjehu
Biskup Uzinić je to povezao i s porukom koju je Gospa u Lurdu dala po Bernardici Crkvi: pođi i reci svećenicima da se ovdje dolazi u procesijama i da se ovdje sagradi kapelica. Protumačio je kako hod u procesiji predstavlja životni hod u zajedništvu s drugima, a Marija šalje svećenike, šalje Crkvu da ide zajedno s drugima, da ide na periferije, bude poljska bolnica koja, ako i ne može dati svima lijek, može svima davati nježnost i utjehu. A kapelicu iz te poruke biskup je objasnio kao Crkva koja „nas sve na tom životnom hodu treba prihvatiti bez obzira na sve naše razlike, sve naše slabosti , sve naše isključenosti. Nikoga ne isključujući.“
Poruka je to i nama pojedinim kršćanima koji trebamo tražiti načina da sa svoje strane ostanemo uključeni kako u Crkvu tako i u njezino poslanje, nastavio je biskup, kršeći ponekad i pravila, kao što ih je i Isus prekršio, da bismo mogli Isusu omogućiti da dotakne svakoga. Da sami pritom nikoga ne isključujemo nego – ako je potrebno i po cijenu da sami budemo isključeni kao što je to bio isključen Isus – omogućimo Isusu da on može po nama dotaknuti druge kako bi svi oni koji žele, bili očišćeni ali i integrirani u zajednicu spašenih. „Naša zadaća, zadaća Crkve je tražiti načine da ljudi mogu doći do Isusa i tražiti načine da Isus može doći do ljudi“, kazao je biskup Uzinić. Ukazanje u Lurdu jedan je od načina na koji Marija pomaže da Isus može doći do ljudi, ali također omogućuje ljudima da dođu do Isusa.
Budimo nasljedovatelji Isusa Krista kako bi suvremeni gubavci, suvremeni isključeni mogli u nama pronaći Isusa koji ih dotiče, koji ih integrira, koji ih vraća, potaknuo je biskup okupljene vjernike.
Zbor “Marija” koji djeluje pri isusovačkoj crkvi predvodio je pjevanje na misi i u procesiji u kojoj su se pjevale poznate pjesme posvećene Gospi. Riječi zahvale izrekao je superior isusovačke dubrovačke rezidencije p. Pero Mijić Barišić.
U prijepodnevnim satima na blagdan bile su dvije mise u crkvi, a na jednoj je bila i podjela sakramenta Bolesničkog pomazanja.
Prije blagdana održana je i trodnevna duhovna priprava. Svake večeri molila se krunica i slavila misa na kojoj je bila i prigodna propovijed.
Angelina Tadić